Broj: Gž Zk-446/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda mr. sc. Seniji Ledić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice upisa Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Stalne službe u Pazinu te protustranke M. d.d.  hotelijerstvo i turizam iz R., O. V. N. , zastupane po punomoćnici S. Š. dipl. pravnici protustranke, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi protustranke M. d.d. protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-455/15 od 10. prosinca 2015., dana 28. studenoga 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-455/15 od 10. prosinca 2015.

 

Nalaže se zemljšnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli, Zemljišnoknjižni odjel Poreč brisanje zabilježbe žalbe M. d.o. iz R. u Z. 1176 K. F. na nekretnini Republike Hrvatske koja se sastoji od 803/1000 dijela kč.br. 1256/3 dio autokampa sa 30684 m².

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim je rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor protustranke od 25. svibnja 2015. i potvrđeno prvostupanjsko rješenje broj Z-455/15 do 30. travnja 2015. Ujedno je naloženo brisanje zabilježbe prigovora u ZU 1176 KO F..

 

              Protiv tog rješenja žalbu podnosi protustranka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalno prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i odredi brisanje provedenog upisa uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

              Žalba je neosnovana.

 

              Ispitujući pobijano rješenje u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) i u vezi sa člankom 91. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje: ZZK), žalbeni sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta prvostupanjskog suda broj Z-455/15 od 3. veljače 2015. dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini društvenog vlasništva s pravom korištenja društvenog poduzeća A. V., P. 6, upisane u ZU 1176 KO F. na 803/1000 dijela č.kat. br. 1256/3 u korist Republike Hrvatske.

 

Odlučujući o prigovoru protustranke protiv navedenog rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta zemljišnoknjižni sudac je ocijenio da prigovor nije osnovan te je na temelju odredbe članka 123.a) stavka 5. ZZK-a prigovor odbio i potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta.

 

              Predlagateljica upisa je zatražila upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k.čbr. 1256/3 KO F. koja je nastala iz dijela kat. čest. 788/1, 788/26, 788/27 i 788/6 KO F. koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća A. V. navodeći da navedena nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća A. s.p.o V. i da je stoga ta nekretnina postala vlasništvo predlagateljice upisa temeljem Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu procijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine", broj 92/10, dalje: ZTOGZ).

 

              Zemljišnoknjižni sudac je pravilno ocijenio da je ovlašteni zemljišnoknjižni referent  pravilno primijenio odredbu članka 23. stavka 1. ZTOGZ-a kada je dopustio traženu uknjižbu. Naime, prema spomenutoj zakonskoj odredbi, građevinsko zemljište odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske. Dakle, navedenom je zakonskom odredbom propisan vlasničkopravni status na građevinskom zemljištu odnosno građevini čija vrijednost nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije društvenog poduzeća na način da je takvo zemljište odnosno građevina po sili zakona vlasništvo Republike Hrvatske.

 

              Predlagateljica je upisa uz prijedlog priložila uvjerenje Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, O. za prostorno uređenje i gradnju P. - P. I. županije KLASA: 350-01/14-02/743 Urbroj: 2163-1/18-05/1-14-3 od 29. listopada 2014. iz kojega proizlazi da su se nekretnine iz koje je nastala predmetna nekretnina na dan 24. srpnja 1991. odnosno na dan 16. listopada 1999. nalazile unutar granica građevinskog područja.

 

Osim toga, iz obavijesti C. za restrukturiranje i prodaju KLASA: 943-01/14-02/640 Urbroj: 360-03-02/10-2015-2 od 19. siječnja 2015. utvrđeno je da predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća A. s.p.o V. koji je pravni prednik žalitelja.

 

              S obzirom na to da je predlagateljica upisa postala izvanknjižnim vlasnikom predmetne nekretnine na temelju odredbe članka 23. stavka 1. ZTOGZ-a, ona je ovlaštena u skladu s odredbom članka 130. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 70/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) i članka 15. stavka 3. ZZK-a ishoditi upis stečenog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi u svoju korist. Tim se upisom samo deklarira i publicira stjecanje vlasništva do kojeg je došlo izvanknjižno, temeljem zakona.

 

              Okolnost da su predlagateljica upisa  i M. 16. travnja 2014. sklopili nagodbu broj N-DO-29/11 nije od utjecaja na odluku u ovom predmetu jer je zemljišnoknjižni postupak strogo formalan postupak u kojem zemljišnoknjižni sud o osnovanosti prijedloga za upis odlučuje po stanju u zemljišnim knjigama, prijedlogu za upis i njegovim prilozima u času kada je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis (članak 107. stavak 2. ZZK-a). U zemljišnoknjižnom postupku sud nije ovlašten izvoditi dokaze radi utvrđenja određenih činjenica važnih za odlučivanje o prijedlogu za upis. Za sve što je zemljišnoknjižni sud dužen ispitati pri odlučivanju o upisu mjerodavno je ono što je sadržano u zemljišnoj knjizi, prijedlogu i njegovim prilozima.

 

              S obzirom na navedeno sud je prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio prigovor protustranke.

 

Neutemeljeno žalitelj ukazuje da uvjerenje CERP-a ne predstavlja uvjerenje o nekretninama koje su procijenjene kao vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća, jer C. koji je slijednik A. za upravljene državnom imovinom koja je opet slijednik Hrvatskog fonda za privatizaciju ima sva prava i obveze Agencije u skladu s odredbom članka 25. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u društvenom vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 94/13 i 18/16). Kako protustranka nije podnijela dokaz o tome da bi predmetna nekretnina spadala u društveni kapital prednika  protustranke u procesu pretvorbe, sud je pravilno postupio kada je prihvatio ovo očitovanje, posebno kod činjenice da je predlagatelj uz prijedlog dostavio i djelomično rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 20. veljače 1998. te rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. ožujka 1999. u kojemu se navedene nekretnine koje su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća A. s.p.o V. bile procijenjene u vrijednost društvenog kapitala, a tim rješenjima nije obuhvaćena predmetna čestica.

 

              Budući da nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 128. stavka 3. ZZK-a odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Splitu 28. studenoga 2016.