Broj: Gž Zk-734/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovoga suda Ivici Botici, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice upisa Republike Hrvatske, zastupane po z.z. Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, Građansko-upravni odjel, radi upisa prava vlasništva, odlučujući o žalbi D. P. protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-113/15 od 10. ožujka 2015. godine, dana 1. prosinca 2016. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se, kao neosnovana, žalba D. P. te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-113/15 od 10. ožujka 2015. godine.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor D. P. potvrđeno rješenje D. P. O. suda u Puli-Pola poslovni broj Z-113/15 od 12. siječnja 2015. godine. Istim rješenjem naložen je upis brisanja zabilježbe prigovora u zemljišnim knjigama za Z.U. 756 k.o. P.

Protiv rješenja žalbu ulaže D. P. pobijajući isto rješenje ne navodeći konkretno razloge pobijanja iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) koji je primijeniti temeljem odredbe članka 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK) uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se žalba prihvati i da se upiše D. P. kao tabularni vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba D. P. nije osnovana.

Predmet prvostupanjskog postupka je zahtjev za upis prava vlasništva predlagateljice upisa Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao čest. zem. 327 upisane u Z.U. 756 k.o. P. koje je u zemljišnim knjigama upisano kao vlasništvo O. v. s. Z.

Prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj Z-113/15 od 12. siječnja 2015. godine prihvatio prijedlog za upis prava vlasništva te je upisao predlagateljicu upisa kao vlasnicu nekretnine koja je predmet ovog postupka u Z.U. 756 k.o. P. u naravi oranica površine 1.003 m².

Podnositelj žalbe D. P. je sa ranije upisanim tabularnim vlasnikom zaključio kupoprodajni ugovor 13. prosinca 2001. godine koji je dostavio uz žalbu odnosno prigovor sudu.

Prvostupanjski sud je odbio prigovor kao neosnovan i potvrdio rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Z-113/15 od 12. siječnja 2015. godine i pri tome pravilno primijenio odredbe materijalnog prava.

Sukladno članku 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) propisano je tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

Pregledom spisa proizlazi da je upis vlasništva predlagateljica upisa zatražila na nekretnini koja je u vrijeme podnošenja prijedloga za upis prava vlasništva upisana kao vlasništvo O. v. s., koji upis je izvršen 25. siječnja 1966. godine zbog čega za rješenje ovog odnosa pravilno prvostupanjski sud primjenjuje Uredbu o zabrani raspolaganja i prijenosa sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 39/91, 44/91, 52/91 i 5/92, dalje: Uredba).

Sukladno članku 3. stavak 1. Uredbe propisano je da sredstva poslovnih jedinica i drugih organizacijskih oblika pravnih osoba sa sjedišta teritorija Republike Srbije i Crne Gore, autonomnih pokrajina Kosovo i Vojvodine, koje se do dana stupanja na snagu Uredbe nisu organizirale temeljem Uredbe prenose u vlasništvo Republike Hrvatske.

Nadalje člankom 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 11 29/94 i 35/94) propisano je da sudovi po službenoj dužnosti provode uknjižbu nekretnina koje su postale vlasništvo Republike Hrvatske na temelju članka 3. stavak 1. Uredbe.

Iz svega navedenog proizlazi da je predlagateljica upisa na temelju Uredbe postala vlasnica nekretnine koja je predmet ovog postupka te da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica te nekretnine na temelju odredbe članka 10. Zakona o zabrani raspolaganja i preuzimanja sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske, zbog čega je predlagateljica upisa na zakonit način postala vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka te na zakonit način je i izvršen upis u zemljišne knjige, a što pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe odredbe aneksa G odnosno članak 2. stavak 1. Ugovora o pitanjima sukcesije prava na pokretnu i nepokretnu imovinu koja se nalazi u nekoj državi slijednici na koju su građani i druge pravne osobe SFRJ imale pravo na dan 31. prosinca 1990. godine. Navedenom odredbom priznaje se, te će biti zaštićena i vraćena u te države u skladu s utvrđenim standardima i normama međunarodnog prava bez obzira na nacionalnost, državljanstvo, mjesto boravka ili prebivališta tih osoba. Dakle, to bi uključivalo osobe koje su nakon 31. prosinca 1990. godine stekle državljanstvo i mjesto boravka ili prebivališta u nekoj drugoj državi, a ne u državi slijednici. Osobe koje ne mogu ostvariti ova prava imaju pravo na naknadu prema normama građanskog međunarodnog prava.

U konkretnom postupku pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenjujući odredbe Ugovora o pitanjima sukcesije od 29. lipnja 2001. godine (potvrđen Zakonom o utvrđivanju ugovora o pitanjima sukcesije – „Narodne novine“ broj 2/04), stupio na snagu 2. lipnja 2004. godine jer taj sporazum, a što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, predstavlja samo temelj za sklapanje nekih daljnjih sporazuma između ugovornih strana u pogledu uređivanja postupaka ostvarivanja prava za naknadu za uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu, ali ne akt potreban za posebnu primjenu u svakom konkretnom slučaju.

Obzirom je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, a ovaj sud ne nalazi povrede kakvih drugih procesnih odredbi iz članka 365. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tada je pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a trebalo odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 1. prosinca 2016. godine