- 1 -              Poslovni broj: Usž-3251/20-2

 

Poslovni broj: Usž-3251/20-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. M. iz Z., koju zastupa opunomoćenik G. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, Z., radi sigurnosne provjere, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2771/19-11 od 18. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice A. M. iz Z. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2771/19-11 od 18. lipnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2771/19-11 od 18. lipnja 2020. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, klasa: UP/I-804-09/19-01/14, urbroj: 50439-00-03/4-19-01 od 23. srpnja 2019. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kuna (točka II. izreke presude).

2.              Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj u bitnom navodi da joj je tuženik odbio izdati certifikat uz obrazloženje da su kod nje utvrđene sigurnosne zapreke i to neistinito navođenje podatka u upitniku za sigurnosnu provjeru, te druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost i pouzdanost osobe koja bi trebala postupati s klasificiranim podacima, odnosno da su kod nje utvrđene sigurnosne zapreke, a koje je navodne zapreke u izvješću o rezultatima sigurnosne provjere od 16. studenog 2018. i izvješću o nadopuni sigurnosne provjere od 23. svibnja 2019. utvrdila nadležna Sigurnosno-obavještajna agencija. Tužiteljica u cijelosti osporava navode iz navedenih izvješća, budući da su ista u cijelosti neistiniti, odnosno sadržavaju paušalne i ničim dokazane navode, s jednim namjerom da joj se bez stvarne osnove onemogući izdavanje certifikata. Ističe da joj od strane tuženika nije bilo omogućeno očitovati se o svim navodnim sigurnosnim zaprekama zbog kojih joj je odbijeno izdavanje certifikata, čime je narušeno načelo kontradiktornosti. Naime, nije od strane tuženika pozvana očitovati se o daljnjim činjenicama i okolnostima kako su navedene u izvješću o nadopuni sigurnosne provjere od 23. svibnja 2019., te stoga smatra kako joj nije bilo dopušteno na pravilan i zakonit način sudjelovati u postupku, iako navodi iz izvješća i nadopune izvješća predstavljaju očito netočne konstrukcije djelatnika SOA-e. Smatra u potpunosti netočnim navode iz izvješća SOA-e o tome da je neovlašteno pristupila podacima o I. G. i G. Š., budući da bi u navedenom slučaju sigurno protiv nje već bio pokrenut postupak od strane porezne uprave, naročito imajući u vidu nezakonito postupanje od strane istoj nadređenih osoba u navedenom razdoblju. Nadalje, u odnosu na navode iz izvješća ističe da nikada nije koristila automobil L. I., već je isti kupila u siječnju 2019., a niti je ikada s navedenom osobom razgovarala o svom poslu, kao što nikada o svom radu niti o bilo kakvim podacima, niti postupcima nije razgovarala niti s M. K., a niti bilo kojom trećom osobom. Posebno napominje da nikada nije kontaktirala osobu imena M. V. niti joj je isti bio poznat do trenutka saslušanja u UVNS-u, nakon kojeg je putem Internet pretraživača pronašla članke o navedenoj osobi. Naime, nije radila na radnom mjestu u opisu kojeg je bilo podnošenje kaznenih prijava zbog utaja poreza ili sličnog, pa stoga nije niti čula za navedenu osobu, a niti je tijekom 2014. i 2015. imala pristup takvim podacima. Ističe da joj djelatnici SOA-e nisu ponudili mogućnost poligrafskog testiranja, a na koje bi svakako pristala, budući da izvješće sadrži neistinite i za nju krajnje uvredljive navode. U cijelosti je zakonito i točno ispunila upitnik i u istom navela broj mobitela kojim se služi, budući da joj je mobitel s brojem … ukraden prije ispunjavanja upitnika, a krađa kojeg nije prijavljena, budući da niti prijašnje krađe mobitela iz dokumentacije nisu riješene, iako je bilo krajnje nevjerojatno da je ista u nekoliko navrata bila žrtva krađa u kojima su otuđeni isključivo mobiteli i dokumentacija o postupcima koje je vodila protiv porezne uprave. Tužiteljica smatra kako je rješenje tuženika paušalno i neosnovano te doneseno u postupku u kojem joj nije dana mogućnost očitovanja na nadopunu izvješća, a koje izvješće i nadopuna istog sadrže paušalne i difamatorne navode o njoj, dakle, tuženik nije dao nikakve provjerljive razloge za odbijanje izdavanja certifikata. Smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem izvođenja predloženih dokaza u cijelosti joj onemogućio dokazivanje nezakonitosti postupanja tuženika, a posebno i SOA-e u donošenju pobijanog rješenja. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i preinači ili ukine pobijanu presudu te da joj nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kuna.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je pobijano rješenje od 23. srpnja 2019., a nastavno i predmeta presuda, doneseno u zakonito provedenom postupku, temeljem potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Žalbeni navodi predstavljaju prepisane tužbene navode, na koje se detaljno očitovao u svom odgovoru na tužbu, pa ne vidi svrhu ponavljanja već iznijetog, nego samo napominje da se u odnosu na žalbene navode očituje kao i u odgovoru na tužbu, dodatno i na ročištu, odnosno u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom spora. Posebno napominje da je tužiteljica sudjelovala u postupku koji je proveo, na način da je pristupila u službene prostorije tuženika i očitovala se o odlučnom činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima vezanim za odluku u predmetnoj upravnoj stvari, o čemu je sastavljen zapisnik. Tuženik smatra kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo u konkretnom upravnom sporu, te nije povrijedio pravila postupka koja bi utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude. Tuženik predlaže da sud žalbu odbije kao neosnovanu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno članku 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, jer je održao raspravu 16. lipnja 2020., čime je stranka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, te je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7.              Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno protumačio i primijenio mjerodavno postupovno i materijalno pravo, postupak proveo sukladno zakonu, te svoju odluku dostatno i razumno obrazložio pri tome prihvaćajući razloge koje je iznio i tuženik u pobijam rješenju, kojim je odbio zahtjev Ministarstva financija Republike Hrvatske od 6. srpnja 2018., za izdavanje uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata) tužiteljici.

8.              Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da među strankama nije sporno da je tuženik u cilju utvrđivanja sigurnosnih zapreka za pristup tužiteljici klasificiranim podacima, zatražio od nadležne Sigurnosno-obavještajne agencije provođenje sigurnosne provjere te da je provedena sigurnosna provjera I. stupnja o čemu je Sigurnosno-obavještajna agencija podnijela tuženiku izvješće o rezultatima sigurnosne provjere i izvješća o nadopuni sigurnosne provjere, ali je sporno postojanje sigurnosnih zapreka za izdavanje certifikata tužiteljici, kao i zakonitost provedene sigurnosne provjere. Na temelju izvješća o rezultatima sigurnosne provjere I. stupnja od 16. studenog 2018. i izvješća o nadopuni sigurnosne provjere od 23. svibnja 2019. u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, utvrđeno je da postoje sigurnosne zapreke za izdavanje certifikata tužiteljici, jer je neistinito navela podatke u upitniku za sigurnosnu provjeru, a utvrđene su i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima iz članka 22. stavka 1. točke A), B), E), i M) Pravilnika o standardima sigurnosne provjere, a što predstavlja i sigurnosnu zapreku iz članka 18. Zakona o tajnosti podataka, pa je iz tog razloga odbijen zahtjev za izdavanje certifikata tužiteljici, koji zahtjev je podnijelo Ministarstvo financija Republike Hrvatske za tužiteljicu.

9.              Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

10.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbe članka 18. stavka 1., 5. i 6. te članka 19. stavka. 1. Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine", 79/07. i 86/12.), kao i odredbe članka 22. stavka 1. točke A), B), E) i M) Pravilnika o standardima sigurnosne provjere.

11.              Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

12.              Prigovor tužiteljice da je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze iz kojih jasno proizlazi postojanje izražene sumnje u nezakonito postupanje kako tuženika, tako i porezne uprave, odnosno određenih djelatnika iste, ovaj Sud nalazi neosnovanim. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a pri tome uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju utemeljeno uzeo u obzir činjenice utvrđene u provedenom postupku, budući da su te činjenice pravilno i potpuno utvrđene, a tužiteljica ih tijekom provedenog postupka nije dovela u sumnju, kako je to prvostupanjski sud pravilno ocijenio.

13.              Prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazne prijedloge tužiteljice, jer isti nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari i odnose se na općenite okolnosti iz tužbe, pri čemu je dao valjano obrazloženje u odnosu na dokazne prijedloge za saslušanje svjedoka, s kojom argumentacijom je suglasan i ovaj Sud.

14.              Ostali žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na to da joj od strane tuženika nije bilo omogućeno očitovati se o svim navodnim sigurnosnim zaprekama zbog kojih joj je odbijeno izdavanje certifikata te da je narušeno načelo kontradiktornosti, da nije od strane tuženika pozvana očitovati se o daljnjim činjenicama i okolnostima kako su navedeni u izvješću o nadopuni sigurnosne provjere i navode tužiteljice kojima osporava podatke iz izvješća SOA-e i nadopune sigurnosne provjere, ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno posebno se napominje da se radi prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

15.              Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

16.              Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

14.              S obzirom da je žalba tužiteljice odbijena, tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, radi čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu 8. rujna 2021.

 

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.