Baza je ažurirana 16.12.2024. 

zaključno sa NN 123/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Us II 245/2021-11 Visoki upravni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

              - 1 -              Poslovni broj: UsII-245/21-11

 

Poslovni broj: UsII-245/21-11

 

 

             

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, u upravnom sporu tužitelja K. k. j.d.o.o., Z., i I. P., Z., kojeg zastupa odvjetnica J. M.-S., Z., protiv rješenja tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Z., klasa: UP/II-034-02/21-01/455, urbroj: 354-01/21-14 od 8. lipnja 2021., uz sudjelovanje zainteresirane osobe R. k. S.-m. županije, S., kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. S. i I. M. P., S., radi javne nabave, na sjednici vijeća održanoj 3. rujna 2021.

 

p r e s u d i o  je

 

  1. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave klasa: UP/II-034-02/21-01/455, urbroj: 354-01/21-14 od 8. lipnja 2021.
  2. Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere.
  3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora
  4. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi R. k. S.-m. županije, S., naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 60 dana od dostave presude.

 

                                           Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika odbijen je prijedlog tužitelja za održavanje usmene rasprave (točka 1. izreke) te odbijena žalba tužitelja izjavljena na sadržaj dokumentacije o nabavi u otvorenom postupku javne nabave broj objave 2021/S 0F2-0016913 predmet nabave: usluga izrade projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju i opremanje Centra gaming industrije (točka 2. izreke). Točkom 3. izreke rješenja tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka te naloženo tužiteljima naknaditi naručitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 781,25 kn (točka 4. izreke).

2.               Tužitelji u tužbi navode da su K. k. j.d.o.o. (dalje prvotužitelj) sklopile kao poslodavac dana 15. svibnja 2015. ugovor o radu na neodređeno vrijeme s I. P. (dalje drugotužitelj) kojim je ugovoreno da I. P. zadržava sva autorska prava bez ograničenja na autorskim djelima (projektima, skicama, crtežima i dr.) stvorenim u radnom odnosu. Grad N. je temeljem ugovora o izradi idejnog rješenja kampusa gaming industrije u N. od 8. siječnja 2020. naručio od prvotužitelja kao izvršitelja izradu tog idejnog rješenja. Naručitelj Grad N. i izvršitelj prvotužitelj, nisu ni na koji način regulirali autorska prava autora idejnog rješenja niti je izvršitelj mogao prenijeti na naručitelja autorska prava autora, drugotužitelja, tako da je autor zadržao sva autorska prava bez ograničenja. Upućuju na odredbu članka 5. Zakona o autorskom i srodnim pravima te navode da je teorija i sudska praksa zauzela stav da idejno rješenje arhitekta predstavlja autorsko djelo te autor stječe pravo na zaštitu svog autorskog djela. Upiru na odredbe članka  14., 15., i 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. I. P. kao autor idejnog rješenja ima moralna i imovinska autorska prava koja nije prenio na naručitelja pa bi svaka izmjena idejnog rješenja predstavljala povredu autorskih prava autora. Naime, u javnom natječaju se navodi da vizualna komponenta nije obvezujuća što znači da bi se mogla mijenjati, a što predstavlja mijenjanje autorskog djela za što treba dozvola autora. Kako autor prof. I. P. i naručitelj Grad N. nisu zaključili ugovor kojim bi regulirali autorska prava autora Grad N. nema pravo iskorištavanja naručenog idejnog rješenja. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da tuženik idejno rješenje ne smatra autorskim djelom jer navodi „ čak da žalitelj ima isključiva prava na pružanje usluga koje su predmet nabave…“ te „ sve da je i dokazano da je predmetno idejno rješenje autorsko djelo“ zaključuje da ono to nije zbog čega se rješenje ne može ispitati. Navode da je stav Hrvatske komore arhitekata da bi drugi arhitekt koji nije ujedno i autor idejnog rješenja mogao izraditi glavni i izvedbeni projekt samo ukoliko bi takvi projekti sadržavali samo tehničku razradu idejnog rješenja (prikaz po elementima za građevinsku dozvolu, statičke izračune, projekt instalacije itd.) bez zadiranja u vizualne ili konceptualne promjene idejnog rješenja na način da nedvojbeno glavni i izvedbeni projekt ne predstavljaju izmjenu autorskog djela idejnog rješenja. Stoga predlažu da se izvrši  uvid u navedeno mišljenje i provede arhitektonsko vještačenje. U natječaju se navodi da je idejno rješenje samo programska osnova, da vizualna komponenta nije obvezujuća, čime dolazi do povrede autorskog prava autora. Upravo iz tog razloga tužitelji smatraju da je trebalo provesti pregovarački postupak bez prethodne objave poziva na nadmetanje, a ne provoditi otvoreni postupak nabave jer samo određeni subjekt , zbog zaštite autorskih prava, te radove i usluge može izvršiti.

2.1.               Ističu da iz mišljenja Hrvatske komore arhitekata proizlazi da vrijednost traženih predmetnih usluga iznosi minimalno 9.120.716,63 kn i maksimalno 10.273.574,67 kn a naručitelj  je naveo da je procijenjena vrijednost predmeta nabave 4.500.000,00 kn. Smatraju da je skladno odredbi članka 403. st. 3 Zakona o javnoj nabavi                      naručitelj bio obvezan obrazložiti temeljem kojih činjenica i dokaza je odredio više nego duplo manju procijenjenu vrijednost nabave. Procijenjena vrijednost nabave u suprotnosti je sa zakonodavnim  okvirima Republike Hrvatske, Kodeksom strukovne etike Hrvatske komore arhitekata i Pravilnicima o standardu usluga komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu kao i da se nerealno procijenjenom vrijednošću nabave ne osigurava kvaliteta za izradu dokumentacije odnosno projekta koji je uvršten u listu strateških investicijskih projekata Republike Hrvatske. Predlažu da se izvrši uvid u odluku Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 24. kolovoza 2020. te po potrebi provede arhitektonsko vještačenje. Stoga cijena nije valjano određena sukladno odredbi članka 16. st. 1. Zakona o javnoj nabavi. Tuženik ovaj prigovor otklanja pozivajući se na točku 7.25. dokumentacije o nabavi (dalje: DON), ali ne otklanja prigovor koji su žalitelji istaknuli u svezi primjene odredbe članka 321. st.1. Zakona o javnoj nabavi. Kako je cijena prenisko određena to se tužitelji nisu ni prijavili, a niti će se prijaviti bilo koji ozbiljniji gospodarski subjekt. Predlažu osporeno rješenje poništiti, kao i poništiti predmetnu javnu nabavu uz naknadu troškova žalbenog postupka i upravnog spora. Također, predlažu da sud izda privremenu mjeru i naloži tuženiku da obustavi postupak javne nabave broj objave: 2021/S 0F2-0016913, a ako se tuženik bude ponašao suprotno nalogu suda da će sud na prijedlog tužitelja izreći novčanu kaznu i prijetiti novima sve dok tuženik ne postupi po nalogu suda time da privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka.

3.               Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je postupak vođen i rješenje doneseno u odnosu na fazu javne objave DON-a i u granicama iznesenih žalbenih navoda. Tuženik je u rješenju uputio tužitelja da zaštitu autorskih prava sukladno posebnom zakonu može ostvariti pred za to nadležnim sudom. U rješenju je obrazloženo da naručitelj nije obvezan provesti pregovarački postupak bez prethodne objave. Time što naručitelj odabire i provodi vrstu postupka koja je transparentnija i za koju su ispunjene pretpostavke postupa in favorem načela tržišnog natjecanja. U svezi prigovora na procijenjenu vrijednost nabave navodi mjerodavnim članak 298. stavak 1. točka 9. Zakona o javnoj nabavi kao i da pravo javne nabave ne priječi naručitelja da odabere ponudu s ponuđenom cijenom većom od procijenjene vrijednosti nabave. Tužitelji ako smatraju da ne mogu (ne smiju) ponuditi cijenu manju od navedene u mišljenju Hrvatske komore arhitekata nisu spriječeni da sudjeluju u predmetnom postupku i predaju ponudu s većom cijenom. Cijena iz navedenog mišljenja se temelji na izračunu temeljem pretpostavljene prosječne vrijednosti norma sati. Članak 4. stavak 8. i 9. Pravilnika propisuje da se broj norma sati može obračunati i kao paušalna naknada ili da se broj norma sati može ugovoriti slobodno. U odnosu na navod o dugogodišnjem iskustvu I. P. koje je neophodno za ovako zahtjevan kompleks, a koje uvjete naručitelj nije naveo kao jedan od uvjeta za dobivanje natječaja, ističe da ovakav žalbeni navod nije istaknut u žalbi. Stoga ih tužitelji nisu ovlašteni isticati protekom prekluzivnog roka za izjavljivanje žalbe. Tužitelji nisu dostavili bilo kakve dokaze da trpe štetu koja se ne bi mogla nadoknaditi zbog čega nema mjesta izdavanju privremene mjere. Osim toga, tužitelji neosnovano predlažu izdavanje privremene mjere na način da se naloži tuženiku da obustavi predmetni postupak javne nabave jer odluku o provedbi samog postupka javne nabave, i u svezi s tim donošenje odluke, provodi isključivo naručitelj, a ne tuženik. Predlaže odbaciti, podredno odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere, odbiti tužbeni zahtjev, a u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva da sud riješi stvar.  

4.               Zainteresirana osoba u ovom sporu R. k. S.-m. županije u odgovoru na tužbu navodi da navodi iz historijata tužbe nisu osnovani i ničim potkrijepljeni. Upućuje na odredbu članka 5. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Ističe da se ovdje radi o idejnom rješenju koji nema karakter originalne intelektualne tvorevine, pa samim činom izrade idejnog rješenja tužiteljima ne pripada autorsko pravo na tom djelu jer se ne radi o autorskom djelu. Grad N. kao investitor, a prema ugovoru zaključenom između S.-m. županije, Grada N., R. a. S. –m. županije od 31. siječnja 2020., uz kasnije dodatke ugovoru prema kojem je R. k. S.-m. županije pristupio ugovoru, imao je obvezu ishođenja financiranja idejnog rješenja. Ističe da članak 43. stavak 2. Pravilnika o standardu usluga arhitekata koji Pravilnik je donijela Hrvatska komora arhitekata propisuje da je idejno rješenje prva faza izrade idejnog projekta i predstavlja osnovu za izradu idejnog projekta. Pravilnik o obveznom sadržaju idejnog projekta propisuje da se "idejni projekti izrađuju u skladu sa zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje, prostorni plan i drugim propisima donesenim na temelju zakona, idejnim rješenjem čija je izrada propisana zakonom, posebnim propisima, posebnim uvjetima i uvjetima priključenja pribavljenim elektroničkim putem primjenom elektroničkog programa eDozvola, elaboratima čija izrada prethodi izradi idejnog projekta na temelju posebnih propisa te uvjetima koji se utvrđuju u postupku procjene utjecaja zahvata na okoliš i u postupku ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu". Pogrešno tužitelji tumače da idejno rješenje ne može biti programska osnova s obzirom da je idejno rješenje podložno promjenama. Takvo je mišljenje i same Hrvatske komore arhitekata koje su tužitelji dostavili tijekom žalbenog postupka. Upravo iz tih razloga, a uzimajući u obzir odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, mišljenje Hrvatske komore arhitekata te tumačenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, nespornim je utvrđeno da idejno rješenje nije i ne može biti isto što i idejni projekt podložno je promjenama i služi kao podloga za izradu idejnog projekta, a samim tim ne može biti i nije autorsko djelo.

4.1.              Tvrdnje tužitelja da je procijenjena vrijednost nabave višestruko manja od cijene predviđene Cjenikom usluga Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu je neutemeljena, jer tužitelji ne prihvaćaju činjenicu da je naručitelj u postupku javne nabave, ovdje zainteresirana osoba, upravo iz Zakonom o javnoj nabavi predviđenih razloga objavio otvoreni postupak javne nabave velike vrijednosti, te da je u točki 7.25. Izmjene ugovora o javnoj nabavi propisao slučajeve kada smije izmijeniti ugovore o javnoj nabavi tijekom njegova trajanja bez provođenja novog postupka javne nabave, primjenom odredbi iz ugovora o javnoj nabavi i odredbi članka 314. do 321. Zakona o javnoj nabavi. Navodi da je postupio u potpunosti u skladu s odredbama članka 16., 17., 301. stavak 1. i 2., članak 399. stavak 3. te člankom 403. Zakona o javnoj nabavi kao i sukladno odredbama članka 2. stavak 1. točke 2. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi, te ponudi u postupcima javne nabave. Naručitelj je u odredbama ugovora ostavio mogućnost ukoliko u slučaju da cijena najpovoljnije valjane ponude bude veća od procijenjene vrijednosti nabave, naručitelj nije obvezan poništiti postupak javne nabave, ako će imati osigurana sredstva da odabere i takvu "skuplju" ponudu. Pozivanje tužitelja na pregovarački postupak je neutemeljeno, pa tvrdnje da drugotužitelj ima dugogodišnje iskustvo na poslovima projektanata velikih i zahtjevnih objekata, a koje uvjete naručitelj nije naveo kao jedan od uvjeta za dobivanje natječaja jer nije niti imao potrebe ovakav uvjet navesti kao uvjet za dobivanje natječaja. Da je naručitelj krenuo u pregovarački postupak postupao bi protuzakonito obzirom na predmet nabave i činjenicu da tužitelji nemaju nikakve posebne sposobnosti da samo oni mogu izvesti tražene radove. Smatra da nema osnove za određivanje privremene mjere te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te potražuje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 3.125,00 kn.

5.               Sukladno odredbi članka 6.Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., dalje ZUS) odgovor na tužbu tuženika i zainteresirane osobe dostavljen je tužiteljima.

6.               Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.               Iz spisa predmeta proizlazi da je naručitelj R. k. S.-m. županije objavio dana 3. svibnja 2021.u elektroničkom oglasniku javne nabave poziv na nadmetanje i dokumentaciju o nabavi u otvorenom postupku javne nabave, broj objave: 2021/S 0F2-0016913 predmet nabave: usluga izrade projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju i opremanje Centra gaming industrije.

8.               Tužitelji su na sadržaj dokumentacije o nabavi izjavili žalbu koju je tuženik ocijenio neosnovanom.

9.               Točkom 2.1. DON-a –opis predmeta nabave određeno je da je predmet nabave  izrada projektno- tehničke dokumentacije za izgradnju i opremanje Centra gaming industrije za koji se nabavlja usluga izrade glavnog i izvedbenog projekta. Priloženo idejno rješenje je programska osnova (funkcionalno i u pogledu kapaciteta) za izradu sveukupne dokumentacije, dok vizualna komponenta nije obvezujuća. Autor priloženog idejnog rješenja Z.O.P.BP O 01/20 je izv.prof.art. I. P. dipl.ing.arh., a nositelj izrade je K. K. j.d.o.o. U daljnjim odredbama određeno je od čega se predmet nabave sastoji kao i da je projektno tehničku dokumentaciju potrebno izraditi u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o gradnji kao i podzakonskim propisima donesenim na temelju Zakona o gradnji i posebnim propisima kojima se uređuje projektiranje, gradnja i opremanje objekata. Prema točki 2.5. DON-a tehničke specifikacije usluge koja se nabavlja  iskazane su u idejnom rješenju Z.O.P.BP o 01/20 nositelj izrade  K. K. j.d.o.o., autor projekta  izv.prof.art I. P., dipl.ing.arh.,koji su objavljeni kao posebni dokumenti uz ovu Dokumentaciju o nabavi čine njezin sastavni dio.    

10.               Tužitelji smatraju da idejno rješenje nositelja izrade K. k. j.d.o.o. (prvotužitelj) autora izv.prof.art. I. P. dipl.ing.arh (drugotužitelj)  kojeg je Grad N. temeljem ugovora o izradi idejnog rješenja kampusa gaming industrije u N. od 8.siječnja 2020.naručio od prvotužitelja kao izvršitelja ne može sada u ovom postupku biti programska osnova za izradu projektne dokumentacije kako je to propisano DON-om jer je ono autorsko djelo pri čemu upućuju na odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Stoga smatraju da rješenje tuženika nije zakonito jer tuženik nije zaštitio njihova autorska prava. Također smatraju da je trebalo provesti pregovarački postupak bez prethodne objave poziva na nadmetanje, a ne otvoreni postupak javne nabave.

11.               Međutim, predmet ovog postupka nije niti može biti pitanje zaštite eventualnih autorskih prava drugotužitelja zbog čega nije bilo mjesta izvođenju predloženog dokaza. Predmet ovog postupka je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je odlučeno o žalbi tužitelja izjavljenoj  na sadržaj dokumentacije o nabavi i zakonitosti provođenja otvorenog postupka nabave, koju je tuženik, po ocjeni Suda pravilno uz obrazloženje kakvo je osporenim rješenjem dano, odbio.

12.               Ovdje su za ocjenu zakonitosti odluke tuženika odnosno sadržaja DON-a  mjerodavne odredbe Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 120/16., dalje: ZJN) i Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave (Narodne novine, broj 65/17. i 75/20., dalje: Pravilnik) s kojim odredbama DON ne smije biti u suprotnosti. Kako ZJN-om, a niti Pravilnikom nisu propisana ograničenja naručitelja glede uvjeta koje će on postaviti u DON-u, to stranka koja smatra da su joj projektnom dokumentacijom koja se izradi i nabavi u ovom postupku (u kojem je idejno rješenje samo programska osnova za izradu) a glede zaštite autorskih prava, zaštitu tih prava može sukladno odredbama posebnog zakona ostvariti u drugom postupku pred za to nadležnim sudom. Za drugačiju odluku u ovoj stvari nije odlučan niti navod prvotužitelja da je kao poslodavac s drugotužiteljem sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je ugovorio da drugotužitelj zadržava autorska prava bez ograničenja na autorskim djelima budući je to stvar ugovornog odnosa između poslodavca i zaposlenika.

13.               Nadalje, neosnovano tužitelji smatraju da je trebalo provesti pregovarački postupak javne nabave bez prethodnog poziva na nadmetanje jer da je idejno rješenje autorsko djelo zbog čega bi tužitelji imali isključivo pravo pružiti usluge izrade predmetne projektno tehničke dokumentacije.

14.               Odredbom članka 131. stavka 1. ZJN propisano je da javni naručitelj smije koristiti pregovarački postupak bez prethodne objave poziva na nadmetanje za dodjelu ugovora o javnoj nabavi u slučajevima propisanim tom odredbom zakona. Iz naprijed navedene odredbe nadalje proizlazi da su istom propisani uvjeti pod kojim naručitelj može provesti pregovarački postupak bez prethodne objave poziva na nadmetanje. Proizlazi dakle da pregovarački postupak nije obligatorna obveza javnog naručitelja već je to opcija koju naručitelj može koristiti, ali i ne mora te ovisi o poslovnoj odluci naručitelja.

15.               Stoga imajući u vidu navedeno  pravilno je  zaključio tuženik da time što je javni naručitelj pokrenuo otvoreni postupak javne nabave, koji je transparentniji oblik javne nabave, sve i da tužitelj ima isključivo pravo na pružanje usluga koje su predmet nabave ,nije došlo do povrede isključivih prava tužitelja pa sve i da je dokazano da je idejno rješenje autorsko djelo.

16.               Točkom 1.6. DON-a navedeno je da je procijenjena vrijednost nabave 4.500.000,00 kuna bez PDV-a. Tužitelji smatraju da je ista prenisko određena te upućuju na mišljenje Hrvatske komore arhitekata prema kojem je procijenjena vrijednost nabave trebala biti veća.

17.               Naručitelj u trenutku početka nabave mora imati izračunatu procijenjenu vrijednost nabave koju DON treba sadržavati pa kako je naručitelj u DON-u odredio procijenjenu vrijednost nabave, to osnovano zaključuje tuženik da nije postupljeno protivno mjerodavnim odredbama ZJN (članak 16. i članak 17.) i Pravilnika (čl. 2. stavak 1. točka 2.). Mišljenje Hrvatske komore arhitekata u pogledu cijene nabave nije obvezujuće za naručitelja jer je cijena ovisna o volji i mogućnosti naručitelja, a u slučaju da cijena najpovoljnije valjane ponude bude veća od procijenjene vrijednosti nabave naručitelj ju može odabrati pod uvjetom da ima ili će imati osigurana sredstva kako je to propisano odredbom članka 298. stavka 1. točka 9. ZJN.

18.               Odredba članka 321. stavak 1. ZJN na koju tužitelji upiru regulira fazu izvršenja ugovora te nije od utjecaja na zakonitost DON-a. 

19.               Kako je spor meritorno riješen nema mjesta izdavanju privremene mjere te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

20.              Zainteresiranoj osobi priznat je trošak sastava odgovora na tužbu, a sukladno odredbi članka 79. stavka 2. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom. Odluka o visini troškova temelji se na Tbr. 23.1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) uvećano za PDV.

21.              Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke. Točka III. izreke presude utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 1. istog Zakona jer tužitelj u sporu nije uspio, a točka IV. izreke presude utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona. 

 

U Zagrebu 3. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.

Copyright © Ante Borić