Broj: Gž Zk-191/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sucu tog suda Vicku Prančiću, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice D. B. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnica I. L. M., odvjetnica u Z., radi uknjižbe stvarnog tereta, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-24218/16 od 22. ožujka 2016., dana 20. kolovoza 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagateljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-24218/16 od 22. ožujka 2016.

 

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje zabilježbe žalbe.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem zemljišnoknjižnog suca odbijen je prigovor predlagateljice kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta istog suda poslovni broj Z-45853/13 od 5. svibnja 2015. (točka I. izreke) te je određeno brisanje plombe Z-24218/15 u zk. ul. 14578 g. Grad Z. (točka II. izreke).

 

Protiv navedenog rješenja predlagateljica je podnijela žalbu kojom pobija rješenje zbog povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u vezi sa člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) i člankom 91. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, u daljnjem tekstu: ZZK) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom prvostupanjskog postupka i donošenjem pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predlagateljica je u ovom zemljišnoknjižnom predmetu podnijela prijedlog radi uknjižbe stvarnog tereta u zk. ul. 14578 k.o. Grad Z. na temelju Očitovanja o osnivanju trajnih stvarnih tereta na nekretnini od 26. rujna 2013.

 

Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z-45853/13 od 25. svibnja 2015. koje je donio ovlašteni zemljišnoknjižni referent odbijen je prijedlog predlagateljice.

 

Odlučujući o prigovoru predlagateljice protiv navedenog rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta zemljišnoknjižni sudac je ocijenio da prigovor nije osnovan te je temeljem odredbe članka 123.a stavka 5. ZZK-a prigovor odbio i potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta. U obrazloženju rješenja zemljišnoknjižni sudac je naveo da iz Očitovanja o osnivanju trajnih stvarnih tereta na nekretnini od 26. rujna 2013., na kojemu predlagateljica temelji prijedlog, proizlazi da je predlagateljica kao vlasnica nekretnine u svoju korist osnovala stvarni teret na vlastitoj nekretnini što je suprotno pravnoj prirodi stvarnog tereta koji se osniva u skladu s odredbom članka 259. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12  i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP). Osim toga u rješenju je navedeno da je predmetna nekretnina u suvlasništvu predlagateljice i A. B. i da je ovlašteni zemljišnoknjižni referent pravilno i zakonito, pozivom na odredbu članka 262. stavka 4. ZVDSP-a, odbio prijedlog za upis uknjižbe stvarnog tereta, jer se stvarni teret može osnovati odnosno nekretnina može opteretiti stvarnim teretom samo suglasnošću svih suvlasnika, čega u konkretnom slučaju nema jer predlagateljica uz prijedlog nije priložila suglasnost ostalih suvlasnika da se nekretnina optereti stvarnim teretom.

 

Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da predlagateljica ne može u svoju korist osnovati stvarni teret na nekretnini koja je njezino vlasništvo.

 

Prema odredbi članka 246. ZVDSP-a stvarni teret daje svomu korisniku stvarno pravo na nekretnini koju opterećuje ovlašćujući ga da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj toga stvarnog tereta.

 

Dakle, pravo stvarnog tereta je stvarno pravo na tuđoj nekretnini s ovlaštenjem na određene, u pravilu, periodične činidbe, od njezina svagdašnjeg vlasnika.

 

Prema odredbi članka 248. ZVDSP-a nekretnina može biti opterećena stvarnim teretom, bilo u korist svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) ili nositelja prava građenja na njoj, bilo u korist određene osobe.

 

Odredbom članka 251. stavka 1. ZVDSP-a je propisano da stvarni teret obvezuje svagdašnjega vlasnika opterećene nekretnine da korisniku tereta ispunjava sadržaj tereta, za što odgovara vrijednošću te nekretnine.

 

Prema odredbi članka 259. stavka 1. ZVDSP-a, koja uređuje stvarne terete osobne naravi, o kakvom se u konkretnom slučaju radi, stvarni teret u korist neke osobe daje joj ograničeno stvarno pravo na opterećenoj nekretnini koje je ovlašćuje da joj se ponavljano daju stvari ili čine činjenja koja su sadržaj toga stvarnoga tereta, a da joj za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću.

 

Stvarni teret se osniva na određenoj nekretnini kao poslužnoj na temelju pravnoga posla vlasnika nekretnine koju se opterećuje, a i odlukom suda (članak 261. stavak 1. ZVDSP-a).

 

Prema odredbi članka 262. stavka 1. ZVDSP-a a temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj osnutak stvarnoga tereta osniva se stvarni teret njegovim izvođenjem iz vlasništva nekretnine koju se njime opterećuje, a na način određen zakonom, time da se prema odredbi članka 263. stavka 1. ZVDSP-a stvarni teret osniva njegovom uknjižbom u zemljišnoj knjizi kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, a kad se osniva u korist svagdašnjega vlasnika određene nekretnine, tada i kao prava u korist povlasne nekretnine, osim ako zakon omogućuje da se stvarni teret osnuje drukčije.

 

Dakle, bitno obilježje stvarnog tereta je da je to stvarno pravo na tuđoj nekretnini. Osnivanje stvarnog tereta u korist vlasnika opterećene nekretnine, tzv. vlasnički stvarni teret nije predviđen odredbama ZVDSP-a. U hrvatskom pravu vrijedi načelo zatvorenog broja stvarnih prava (numerus clausus), što znači ne samo to da je broj stvarnih prava određen propisom, nego i da je sadržaj pojedinog stvarnog prava predviđen propisom.

 

Budući da iz Očitovanja o osnivanju trajnih stvarnih tereta na nekretnini proizlazi da predlagateljica u svoju korist na svojem suvlasničkom dijelu odnosno 1/2 dijela nekretnine označene kao kčbr. 1181/12 upisane u zk. ul. 14578 k.o. Grad Z. osniva stvarni teret i da odredbama ZVDSP-a nije predviđena mogućnost osnivanja stvarnog tereta na vlastitoj nekretnini u svoju korist (tzv. vlasničkog stvarnog tereta), pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava stvarnog tereta na njezinu suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine.

 

Pritom treba reći da se prvostupanjski sud u ovom slučaju pogrešno poziva na odredbu članka 262. stavka 4. ZVDSP-a. Naime, primjena navedene odredbe dolazi u obzir samo onda kada se u odnosu na cijelu nekretnini koja je u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika osniva stvarni teret u kojem slučaju je, jer se radi o poslu izvanredne uprave u smislu članka 41. ZVDSP-a potrebna suglasnost svih suvlasnika, a li ne i onda kada se stvarni teret osniva na suvlasničkom dijelu nekog od suvlasnika, budući da se u skladu s odredbom članka  247. stavka 3. ZVDP-a stvarnim teretom može opteretiti i suvlasnički (idealni) dio nekretnine.

 

Prema tome ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo na temelju odredbe članka 128. stavka 3. ZZK-a odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsko rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Splitu 20. kolovoza 2018.