Broj: Gž-2241/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić,  predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u  pravnoj stvari tužitelja D. Š. I. iz M., OIB: … kojeg zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u S., protiv tuženika: 1/ T. P. iz V., OIB:…, 2/ I. P. iz V., OIB:…, koje zastupa  punomoćnik A. N., odvjetnik u M., 3/ V. D. iz M., OIB:…, 4/ V. D. iz M., OIB:…, koje zastupaju punomoćnici I. R. i V. G. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., 5/ M. Z. iz M., OIB:…, i 6/ Z. Z. iz M., OIB:…, koje zastupa punomoćnik A. N., odvjetnik u M., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ad.1/ i ad. 2/ M. P., kojeg zastupa punomoćnik A. N., odvjetnik u M., radi utvrđenja ništavosti ugovora i po tužbi tužitelja: 1/ / T. P. iz V., OIB:…, 2/ I. P. iz V., OIB:…, koje zastupa  punomoćnik A. N., odvjetnik u M., 3/ V. D. iz M., OIB:…, 4/ V. D. iz M., OIB:…, koje zastupaju punomoćnici I. R. i V. G. K., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u S., 5/ M. Z. iz M., OIB: …, i 6/ Z. Z. iz M., OIB:…,  koje zastupa punomoćnik A. N., odvjetnik u M., protiv tuženika D. Š. I., M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u S., radi utvrđenja, rješavajući o žalbi tužitelja-protutuženika D. Š. protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj poslovni broj  76 P-1575/2015 od 11. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 4. listopada 2018..

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se djelomično žalba tužitelja D. Š. pa se presuda Općinskog suda u Splitu,

Stalna služba u Makarskoj  poslovni broj 76 P-1575/2015 od 11. srpnja 2018.

 

a)potvrđuje u dijelu pod točkom I. izreke, te u dijelu kojim je pod točkom II. izreke prihvaćen protutužbeni zahtjev da tužitelj nije ovlašten  tražiti upis prava vlasništva predmetnih  nekretnina na svoje ime niti na ime svojih knjižnih prednika, niti brisanje tog prava sa imena tuženika-protutužitelja,

 

b)preinačuje u dijelu kojim je pod točkom II. utvrđeno da su u odnosu na tužitelja Dinka Šamiju tuženici-protutužitelji T. P. i I. P. na valjan način  kupili, odnosno stekli vlasništvo sada novoformiranih čest.zem. 315/15, površine 107 m2 i čest.zem. 315/24 površine 343 m2, upisane u ZU.3218 KO M.-M., tuženici-protutužitelji V. D. i V. D. stekli pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zem. 315/16 površine 59 m2 i čest.zem. 315/23 površine 344 m2, obje upisane u ZU.3219 KO M.-M. i tuženici-protutužitelji / M. Z. i Z. Z. pravo vlasništva novoformirane čest.zem. 315/11, površine 868 m2, upisane u ZU.3033 KO M.-M. na način da se protutužbeni zahtjev u ovom dijelu odbija kao neosnovan.

 

Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se naspram tuženika ad.1/ T. P. i ad.2/ I. P., da je ništavan i bez pravne krijeposti Ugovor o prodaji s nadnevkom „ u M. 28.10.1997.g.“,  na kojem Ugovoru je ovjeren potpis tužitelja kao prodavatelja, po punomoćniku S. G. iz M., koja Punomoć je ovjerena u potpisu pred A. P., Javnim bilježnikom u M. pod poslovni broj ovjere OV-3849/97 od 15.9.1997.g.

 

2. Utvrđuje se naspram tuženika  ad. 3/ V. D. i ad.4/ V. D., da je ništavan i bez pravne krijeposti Ugovor o prodaji  zaključen dana 30. rujna 1997.godine, na kojem Ugovoru je ovjeren potpis tužitelja kao prodavatelja, po Punomoćniku S. G. iz M., koja Punomoć je ovjerena u potpisu pred A. P., Javnim bilježnikom u M., poslovni broj ovjere OV-3849/97 od 15. 9.1997.g.

 

3. Utvrđuje se naspram tuženika ad.5/ M. Z. i ad.6/ Z. Z., da je ništavan i bez pravne krijeposti Ugovor o prodaji s nadnevkom „U M. 11.3.1998.g.“, na kojem Ugovoru je ovjeren potpis tužitelja kao prodavatelja, po punomoćniku V. B. iz L., poslovni broj ovjere OV-775/98, a Punomoć koja je ovjerena u potpisu pred A. P., Javnim bilježnikom u M., pod posl.br. ovjere OV-3998/97 od 03.10.1997.g.

 

4. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj uspostava zemljišnoknjižnog stanja za nekretninu označenu kao čest.zem. 315/11 KO M.-M., kako je bilo prije provedbe Ugovora o prodaji iz točke 1., 2. i 3. izreke ove presude, na način da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

5 Dužni su tuženici od ad.1/ do ad.6/ solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku  od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. ( točka I. izreke).

 

Istom je presudom prihvaćen  protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:

 

„ 1.Utvrđuje se u odnosu na protutuženika D. Š., da su protutužitelj pod 1/ T. P. i protutužitelj pod 2/ I. P., od ovoga na valjan način kao pošteni stjecatelji, kupili sada novoformiranu čest.zem. 315/15, površine 107 m2 i čest.zem. 315/24 površine 343 m2, upisane u ZU.3218 KO M.-M., pa stoga protutuženik D. Š. nije ovlašten tražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime, kao i na ime njegovih knjižnih prednika, kao što nije ovlašten tražiti i postići brisanje s imena protutužitelja pod 1/ T. P. i protutužitelja pod 2/ I. P., te umješača M. P., kao pravnog slijednika protutužitelja pod 1/.

 

2. Utvrđuje se naspram protutuženika D. Š. osobno i kao pravnog slijednika D. M. pok. T., Z. I. pok. T. i M. M., da su protutužitelj pod 3/ V. D. i protutužiteljica pod 4/ V. D., na valjan i zakonit način kao savjesni stjecatelji stekli pravo vlasništva na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, koje se vode za KO M.-M., označene kao čest.zem. 315/16 površine 59 m2 i čest.zem. 315/23 površine 344 m2, obje upisane u ZU.3219, svaki za po ½ kao i valjanu pravnu osnovu za upis uknjižbe prava vlasništva na istima u zemljišnim knjigama.

 

Utvrđuje se u odnosu na nekretnine označene kao čest.zem. 315/16 i čest.zem. 315/23 obje upisane u ZU. 3219 i položene u KO M.-M., kako protutuženik nije ovlašten zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis brisanja prava vlasništva s imena protutužitelja, niti upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime i na ime svojih pravnih prednika.

 

3. Utvrđuje se u odnosu na protutuženika D. Š., da je L. Z. kao prednika protutužitelja pod 5/ M. Z. i protutužitelja pod 6/ Z. Z., od protutuženika D. Š. na valjan način, kao poštena stjecateljica, kupila sada novoformiranu čest.zem. 315/11, površine 868 m2, upisane u ZU.3033 KO M.-M. i njima je na valjan način prenijela u vlasništvo, pa stoga protutuženik D. Š. nije ovlašten tražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime , kao i na ime njegovih knjižnih prednika, kao što nije ovlašten zatražiti i postići brisanje s imena protutužitelja pod 5/ M. Z. i protutužitelja pod 6/ Z. Z., ni sa imena L. Z., kao njihove pravne prednice. ( točka II. izreke).

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženicima-protutužiteljima ad.1/, ad.2/, ad.5/ i ad.6/ trošak parničnog postupka u iznosu od 118.781,25 kuna, a tuženicima-protutužiteljima ad.3/ i ad.4/ naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 69.067,50 kuna ( točka III. izreke).

 

Protiv navedene presude žali se tužitelj-protutuženik ( dalje: tužitelj) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" broj, 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 , 2/07- odluka USRH, 84/08, 96/08- odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13,43/13,89/14 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odgovoru na žalbu tuženici-protutužitelji V. D. i V. D. (dalje:tuženici) su se usprotivili iznesenim žalbenim navodima uz prijedlog da žalba bude odbijena kao neosnovana, dok ostali tuženici-protutužitelji (dalje:tuženici) nisu odgovorili na žalbu.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništavim naspram tuženicima T. P. i I. P. Ugovora o prodaji sklopljenog u M. 28. listopada 1997., naspram tuženicima V. D. i V. D. Ugovora o prodaji zaključenog 30. rujna 1997., te naspram tuženicima M. Z. i Z. Z. U. o prodaji sklopljenog u M. 11. ožujka 1998., te zahtjev za  brisanje prava vlasništva tuženika sa nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje po tim ugovorima i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe prava vlasništva temeljem tih ugovora.

 

Predmet protutužbenog zahtjeva je utvrđenje da su tuženici u odnosu na tužitelja na valjan način kao pošteni stjecatelji kupili sporne nekretnine, te da  tužitelj nije ovlašten tražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime, kao i na ime njegovih knjižnih prednika, niti je ovlašten tražiti i postići brisanje uknjižbe s imena tuženika.

 

Postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da nikada nije bio vlasnik čest.zem. 315/11 k.o. M.-M., da nije vodio parnični postupak radi ispravke uknjižbe glede ove nekretnine niti je podnosio zahtjev za uknjižbu te nekretnine na svoje ime, da nikome nije ispustio punomoć za prodaju predmetne nekretnine niti je sklapao ugovore kojima je dijelove te nekretnine prodao tuženicima, odnosno njihovim pravnim prednicima.

 

Tuženici pak tvrde da su vlasništvo dijelova navedene nekretnine stekli temeljem valjanih kupoprodajnih ugovora, da su tužitelju isplatiti kupoprodajnu cijenu, stupili u posjed kupljenih dijelova ove nekretnine, te se u zemljišnim knjigama uknjižili kao vlasnici, slijedom čega smatraju da su kao pošteni stjecatelji valjanim pravnim poslom postali vlasnici predmetnih nekretnina.

 

Prvostupanjski je sud po provedenom postupku u bitnome utvrdio:

 

-da je kod tog suda vođen parnični postupak pod brojem P-369/97 po tužbi tužitelja protiv  tuženica D. M. pok. T. i Z. I. pok. T. radi uknjižbe prava vlasništva i ispravke uknjižbe glede nekretnine označene kao čest.zem. 315/11 k.o. M.-M., u kojem predmetu je donesena presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev,

 

-da je temeljem te presude tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik navedene nekretnine,

 

-da je tužbu u ime tužitelja u tom postupku podnio kao punomoćnik odvjetnik u M. Ž. R.,

 

- da tužitelj nije opunomoćio navedenog punomoćnika za zastupanje u spomenutom predmetu, te da je po prijedlogu tužitelja dopušteno ponavljanje navedenog postupka nakon čega je tužitelj povukao tužbu,

 

-da je pisane ugovore o kupoprodaji dijelova predmetne nekretnine tuženicima I. P. i T. P., te V. D. i V. D. za prodavatelja D. Š. potpisao kao punomoćnik S. G. iz M.,

 

-da je kupoprodajni ugovor sklopljen između L. Z. koja je prednica tuženika M. Z. i Z. Z. za tužitelja potpisao punomoćnik V. B. iz L.,

 

-da tužitelj nije potpisao punomoć kojom opunomoćuje sada pok. S. G., vlasnika agencije za promet nekretninama u M., te V. B. da u njegovo ime potpišu predmetne ugovore o kupoprodaji,

 

- da je tužitelj osobno zaprimio zemljišnoknjižna rješenja kojima su tuženici temeljem spornih ugovora upisani  kao vlasnici kupljene nekretnine, te kojima je brisano vlasništvo tužitelja sa navedenih nekretnina,

 

-da tužitelj nije izjavljivao žalbe protiv navedenih rješenja,

 

-da je tužitelj zajedno sa sada pok. S. G. pregovarao sa tuženicima i primao isplatu kupoprodajne cijene.

 

Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da su predmetni kupoprodajni ugovori sklopljeni od neovlaštene osobe, međutim, da je tužitelj svojim radnjama, odnosno primanjem isplate kupoprodajne cijene te ugovore naknadno odobrio u smislu odredbe članka 88.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96,112/99, 88/01 - dalje: ZOO) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 ), radi čega je odbio tužbeni, a prihvatio protutužbeni zahtjev.

 

Sklapanje ugovora od strane neovlaštenih osoba i pravni učinci tih ugovora regulirani su odredbama članka 88. ZOO-a. Prema stavku 1. tog članka ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

 

Dakle, sukladno citiranim propisima, ako jedne od tih osnova za zastupanje nema, a zastupani ne odobri poduzetu radnju, smatra se da pravni posao između stranaka nije sklopljen na temelju zastupanja.

 

Međutim, neovlašteno zastupani ne može se pozvati na nedostatak ovlasti zazastupanje prilikom sklapanja pravnog posla ako se iz okolnosti njegova ponašanja može zaključiti da je taj posao naknadno odobrio. Naknadno odobrenje ugovora može biti učinjeno ne samo izrijekom već i konkludentnim radnjama. Da bi se iz ponašanja neovlašteno zastupanog moglo zaključiti da je konkludentno odobrio ugovor potrebno je da je konkludentno odobrenje ugovora uslijedilo nakon što je neovlašteno zastupani bio upoznat sa sadržajem ugovora ili mu je s obzirom na konkretne okolnosti sadržaj ugovora mogao biti poznat.

 

Prema prosudbi ovog suda, a suprotno zaključku prvostupanjskog suda, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije moguće izvesti zaključak da je tužitelj, kao neovlašteno zastupani naknadno odobrio sporne ugovore, niti izrijekom niti prešutno, jer tuženici nisu nedvojbeno dokazali da je tužitelj primio isplatu kupoprodajne cijene po navedenim ugovorima, niti pak da je tužitelj na neki drugi način svojim ponašanjem pokazao da te ugovore odobrava.

 

U takvoj situaciji kada neovlašteno zastupani nije naknadno odobrio pobijane ugovore, smatra se sukladno odredbi članka 88.stavak 3. ZOO-a da ugovori nisu ni sklopljeni.

 

Budući da slijedom iznesenog sporni ugovori nisu sklopljeni, isti ne mogu biti ništavi već su nepostojeći i bez pravnih učinaka (istovjetno stajalištu s treće sjednice Građanskog odjela VSRH od 14. studenog 2013.).

 

Ako ugovor ne postoji, ne može se utvrditi niti njegova ništavost.

 

Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništavosti spornih ugovora trebalo odbiti kao neosnovan, ali ne iz razloga na koje se pozvao prvostupanjski sud.

 

Prvostupanjski je sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno i u dijelu  kojim se traži  brisanje prava vlasništva tuženika sa nekretnina koje su bile predmet kupoprodaje po tim ugovorima i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe prava vlasništva temeljem tih ugovora.

 

Istina je da je na podnošenje brisovne tužbe iz članka 129. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ( "Narodne novine", broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 162/10, 55/13, 60/13  91/96,114/01,100/04,107/07,152/08)  ovlašten  nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe.

 

Međutim, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji prvenstveno na tvrdnji da nikada nije bio vlasnikom predmetne nekretnine, da nije sklopio kupoprodajni ugovor sa M. M. kojim bi od  iste kupio ovu nekretninu, da nije vodio parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva navedene nekretnine, te da nikada nije predao zahtjev za uknjižbu iste nekretnine na svoje ime.

 

Kod ovakvih tvrdnji tužitelja, kao i neprijeporne činjenice da je pravomoćna presuda temeljem koje je tužitelj upisan kao vlasnik navedene nekretnine po njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka ukinuta, proizlazi da  uknjižba tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama nije valjala i istinita, pa u takvoj pravnoj situaciji tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati brisanje uknjižbe tuženika u zemljišnim knjigama, jer ovom uknjižbom nije povrijeđeno njegovo zemljišnoknjižno pravo (budući da ono prema tvrdnjama samog tužitelja i ne postoji).

 

Stoga je prvostupanjski sud s pravom smatrao da tužitelj ne može osnovano zahtijevati  brisanje prava vlasništva predmetne nekretnine sa imena tuženika, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

Za navesti je da bi prihvaćanjem ovakvog tužbenog zahtjeva u zemljišnim knjigama tužitelj ponovo bio upisan kao vlasnik navedene nekretnine, što bi bilo u suprotnosti sa njegovim tvrdnjama koje je iznosio kako u tužbi, tako i tijekom cjelokupnog postupka, prema kojima on nije vlasnik ove nekretnine niti je to ikada bio, pa je upitno radi čega tužitelj postavlja i ustraje na tužbenom zahtjevu koji je u kontradikciji sa njegovim činjeničnim navodima, odnosno radi čega tužbeni zahtjev nije usmjerio na uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa njegova ( nepostojećeg) prava vlasništva na ovoj nekretnini.

 

S obzirom na naprijed navedeno, odnosno na činjenicu da ugovori o kupoprodaji predmetne nekretnine nisu niti sklopljeni, to je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu koji se odnosi na stjecanje prava vlasništva ove nekretnine.

 

Slijedom iznesenog trebalo je temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Kako je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, trebalo je na  temelju odredbe članka 166. stavak 2.ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavak 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

S obzirom na konačni uspjeh stranaka u ovom postupku opravdano je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

U Splitu 4. listopada 2018.