Broj: Gž-3253/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljanom od sudaca tog suda i to Luke Grgata, kao predsjednika vijeća te Andree Boras Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., M., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. K. odvjetnica u S., protiv tuženika Ž. K., M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. L., odvjetnica u M., radi poništenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i u pravnoj stvari protutužitelja Ž. K., M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. L. odvjetnica u M., protiv protutužene M. M., M., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. K., odvjetnica u  S., radi opravdanja predbilježbe i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj pod poslovnim brojem 71 P-1160/15 od 26. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj pod poslovnim brojem 71 P-1160/15 od 26. lipnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

"I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. M. koji glasi:

 

"1. Poništava se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 31. ožujka 2005., a ovjeren 5. travnja 2005. u uredu javnog bilježnika A. P. pod poslovnim brojem OU-47/05 između sada pok. S. K. kao primateljice uzdržavanja i tuženika Ž. K. kao davatelja uzdržavanja.

 

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka“

 

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev protutužitelja Ž. K. koji glasi:

 

"1.Utvrđuje se da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim 31. ožujka 2005. između tuženika-protutužitelja, davatelja uzdržavanja i pok. S. K., kao primateljice uzdržavanja, solemniziranim 5. travnja 2005. od strane A. P., javnog bilježnika u M. pod brojem OU 47/05, S. K. u zamjenu za doživotno uzdržavanje tužitelju prepustila ¼ dijela nekretnine stojne kuće u M., označena kao čest. zgr. 980, te ¼ dijela pripadajućeg dvorišta označenog kao čest. zem. 1684/2, sve upisano u Z.U. 2036 k.o. M.-M., pa je predbilježba pod brojem Z-3972/11 opravdana.

 

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj M. M. kao zakonskoj nasljednici iza smrti S. K. da tuženiku protutužitelju Ž. K. izda ispravu podobnu za upis-uknjižbu njegova prava vlasništva na nekretninama iz točke 1.presude ili će istu u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

3. Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da tuženiku-protutužitelju u roku od 15 dana od dana donošenja ove presude naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.825,00 kn."

 

Protiv navedene presude žali se tužiteljica-protutužena (u daljnjem tekstu: tužiteljica) zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužiteljice za poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 31. ožujka 2005. između sada pok. S. K. kao primateljice uzdržavanja i tuženika Ž. K. kao davatelja uzdržavanja, a ovjerenog 5. travnja 2005. u uredu javnog bilježnika A. P. pod poslovnim brojem OU-47/05.

 

Tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu: tuženik) je postavio protutužbu kojim je zatražio opravdanje predbilježbe upisane u Z.U. 2036 k.o. M. – M. na ¼ dijela nekretnine stojne kuće u M., pod poslovnim brojem Z-3972/11.

 

Iako pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka žaliteljica žalbenim navodima ne ukazuje na koji je ostvarenje bitne povrede postupka upućuje, a kako ovaj sud nije našao ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a to žalbeni razlog bitne povrede postupka nije ostvaren.

 

U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

- da je ugovorom o doživotnom uzdržavanju, sklopljenim 31. ožujka 2005., a ovjerenim 5. travnja 2005. u uredu javnog bilježnika A. P. pod poslovnim brojem OU-47/05 između sada pok. S. K., kao primateljice uzdržavanja i tuženika Ž. K., kao davatelja uzdržavanja, ugovoreno da je primateljica uzdržavanja isključivi vlasnik ¼ dijela stojne kuće u M., č.zgr. 980, te ¼ dijela pripadajućeg dvorišta označenog kao čest. zem. 1684/2 sve upisano u Z.U. 2036 k.o. M.-M., osoba u visokoj životnoj dobi, lošeg zdravlja, kojoj je potrebna briga druge osobe, a da će se davatelj uzdržavanja ubuduće, kao i do sada, brinuti o primateljici uzdržavanja pomagati joj u svakodnevnom životu, brinuti se o  njenom zdravlju i svemu što je potrebno za život, a nakon smrti da će je dostojno i po mjesnim običajima sahraniti, da mu za uzvrat, kao naknadu davateljica uzdržavanja daje u vlasništvo predmetne nekretnine te sve ostale pokretnine i nekretnine koje se zateknu kao njeno vlasništvo u času njene smrti, da ga ovlašćuje da na temelju tog ugovora ishodi u zemljišnim knjigama zabilježbu prava uzdržavanja iz tog ugovora;

- da je predmetni Ugovor potvrđen - solemniziran kod javnog bilježnika A. P. u M. 5.travnja 2005. pod brojem OU-47/05, u kojoj potvrdi javnog bilježnika se navodi da je utvrdio da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje ovog pravnog posla, da im je objasnio smisao i pravne posljedice posla, te se uvjerio u njihovu pravu i ozbiljnu volju, ugovarateljima pročitao i protumačio ugovor o doživotnom uzdržavanju, upozorio ih na posljedice sklapanja, kao i da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta i da su sudionici pravnog posla izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje proizlaze iz toga i da to odgovara njihovoj pravoj volji;

- da je rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj O-297/08 od 24.studenoga 2008. godine utvrđeno da je istim prekinut ostavinski postupak iza smrti S. K. (umrle ...), i da je nasljednica M. M. upućena na pokretanje parnice protiv nasljednika Ž. K., radi utvrđenja da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 31.ožujka 2005. nije valjan;

- da su nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj broj K-47/02 od 2. veljače 2006. M. i F. M. proglašeni krivi što su u razdoblju između 17. i 21. ožujka 2002., bez znanja i suglasnosti privatne tužiteljice S. K., ušli u dio podrumskog prostora površine 40 m2 pri čemu su na vanjskom zidu probili vrata iznijeli stvari i taj prostor prisvojili za sebe, dakle samovlasno pribavljali pravo za koje smatraju da im pripada čime da su počinili kazneno djelo protiv javnog reda-samovlašću označeno i kažnjivo po članku 329. stavku 1. KZ-a te im je izrečena novčana kazna;

- da je nepravomoćnim rješenjem Prekršajnog suda u Makarskoj broj 1-J-147/06 od 21. travnja 2006. tužiteljica M. M.. proglašena krivom što je dana 3. travnja 2006. ispred obiteljske kuće M., potrčala prema bratu Ž. K. vičući: „sram te bilo, ostavi me više na miru, stoko, marš kući, lopove“, te da ga je došavši do njega počela udarati šakama po leđima, čime da je počinila prekršaj iz članka 18. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je kažnjiva novčanom kaznom, a prekršajni postupak protiv Ž. K. je obustavljen;

- da je u Očitovanju socijalnog radnika M. I. iz  CZSS M. socijalni radnik naveo da prigodom ove posjete nije ocijenio potrebu za bilo kakvim oblikom socijalne skrbi za gospođu S. K., a niti je ista iskazala potrebu za bilo čim, osim da je kći M. ostavi na miru i oslobodi neugodnosti koje joj je do sada znala činiti;

- da je vještačenjem po vještaku psihijatru dr. M. M., osnovom pregledanog Kartona pacijenta za S. K., utvrđeno da je ista liječena od psihičkih smetnji i to u razdoblju od 2001. te da je 26. veljače 2001. napisana dijagnoza Fobično – anksiozni poremećaj, no da simptomi tog oboljenja nisu takvi da bi uzrokovali poremećaj pamćenja, mišljenja, inteligencije i dr., pa da nisu ni mogli utjecati na sposobnost rasuđivanja, a da je u svibnju 2004. prvi put spomenut poremećaj ličnosti i poremećaj ponašanja uzrokovan bolešću, time da je 2006. navedena dijagnoza Psycho neurosis-depress u tri navrata, a da je zapisana i dijagnoza Organskog psiho sindroma, te da su u narednim godinama u više navrata spominjane dijagnoze Organskog psiho sindroma i moždani udar dana 22. srpnja 2008. i da je psihijatrijski nalaz dr. I. D. sačinjen nakon moždanog udara, pa da nema značaja za vještačenje.

- da je 29. siječnja 2011. tuženik zatražio upis-uknjižbu prava vlasništva na ¼ dijela nekretnine - stojne kuće u M.,označene kao čest. zgr. 980, te ¼ dijela pripadajućeg dvorišta označenog kao čest.zem. 1684/2, sve upisano u Z.U. 2036 k.o. M. M., što da je stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 31. ožujka 2005.;

- da je rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Makarskoj broj Z-3972/11 od 17. srpnja 2012. protutužitelju odbijen prijedlog za uknjižbu, ali mu je dopuštena predbilježba prava vlasništva iz razloga što predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ne sadrži izričitu izjavu primateljice uzdržavanje S. K., kojom ista dozvoljava da Ž. K., kao davatelj uzdržavanja, uknjiži pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u svoju korist;

- da su nakon smrti  S. K. iza nje ostali zakonski nasljednici - protutužitelj, protutužena i njihova sestra N. U. te da je N. U. izdala tabularnu izjavu kojom je dala suglasnost da se protutužitelj uknjiži kao vlasnik predmetnih nekretnina.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice držeći da u konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala ostvarenje pretpostavki za primjenu odredbe članka 111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05), prema kojoj je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, odnosno kada pri njegovom sklapanju postoji mana u pogledu volje stranaka i kada je to zakonom ili posebnim propisom određeno. Osim toga predmetni ugovor da je sklopljen dana 31. ožujka 2005., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. travnja 2008., dakle izvan trogodišnjeg zastarnog roka, čime je tužiteljica kao zakonska nasljednica ugovorne stranke izgubila pravo zahtijevati poništenje istog u smislu odredbe članka 117. stavka 2. ZOO- a.

 

Naime, prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka (iskazi saslušanih svjedoka, provedenog vještačenja po psihijatru dr. M. M.) zaključuje kako u postupku nije utvrđeno da bi pokojna majka stranaka S. K. bila nesposobna za rasuđivanje u momentu zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i slobodnog izražavanja volje za sklapanjem predmetnog pravnog posla.

 

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je naveo zbog čega prihvaća nalaz psihijatra dr. M. M., koji zaključuje da u konkretnom slučaju nema medicinski utemeljenih dokaza koji bi upućivali na psihopatološku simptomatiku takove naravi i intenziteta koja bi dovela u pitanje sposobnost za rasuđivanje pokojne S. K. u momentu zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju. Vještak se k tome detaljno očitovao i na primjedbe tužitelje, a navedeno očitovanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

 

Međutim, suprotno pravnom zaključku prvostupanjskog suda činjenični navodi tužbe (kojima je sud vezan) upućuju na razloge ništavosti pravnog posla (nesposobnost za rasuđivanje) pa je i utoliko zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan.

 

U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika upravljen na opravdanje predbilježbe, određene rješenjem Općinskog suda u Makarskoj pod brojem Z-3972/11, temeljem citiranog ugovora, kojim je sada pok. S. K. u zamjenu za doživotno uzdržavanje protutužitelju prepustila ¼ čest. zgr. 980 te ¼ čest. zem.1684/2 obje iz Z.U. 2036 k.o. M.-M. uz nalog tužiteljici za izdavanjem isprave podobne za uknjižbu njegova prava vlasništva na navedenim nekretninama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda za odgovoriti je da tužba radi opravdanja predbilježbe, koju podnosi knjižnih prednik, predstavlja deklaratornu tužbu, a kojom se utvrđuje da je predbilježba opravdana iz razloga jer postoji valjani osnov stjecanja knjižnog prava, koje je kao takvo predbilježeno (članak 61. ZZK-a).

 

Naime, tužba radi opravdanja predbilježbe podnosi se kada pravni prednik odnosno u ovom slučaju njegov nasljednik nije voljan dragovoljno izdati ispravu podobnu za uknjižbu kojom bi se opravdala predbilježba.

 

U konkretnom slučaju, temeljem rješenjem zemljišnoknjižnog suda Općinskog suda u Makarskoj pod brojem Z-3972/11 – izvršen je upis predbilježbe budući predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ne sadrži klauzulu intabulandi, koju tužiteljica kao zakonski nasljednik pokojne primateljice uzdržavanja odbija izdati.

 

U navedenim činjeničnim okolnostima kada je tuženik dokazao valjanu osnovu stjecanja, a tužiteljica nije dokazala prigovore u odnosu na nepostojanje knjižnog prava tuženika, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika.

 

U navedenom nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice pa je, temeljem odredbe članka 368. stavkom 1. ZPP-a, njenu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu u cijelosti potvrditi.

 

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu, 17. listopada 2018.