Broj: K-96/14-13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Mirjani Madunić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Vesne Krmar, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika D. Č. zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. u vezi članka 149.stavak 1. Kaznenog postupka/11, a povodom privatne tužbe privatnog tužitelja I. V.  zastupanog po punomoćniku Z.F., odvjetniku iz P., nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti okrivljenika , privatnog tužitelja i punomoćnika privatnog tužitelja, dana 7.lipnja 2017. objavio je i

 

p r e s u d  i o   j e

 

               Okrivljenik D. Č., OIB …., sin D. i K. r.A., rođen …..., u K., s prebivalištem u P., , Hrvat, drž.RH, pismen sa završenom SSS, umirovljenik s mirovinom od 1.800,00 kn, od imovine ima u vlasništvu kuću u P. i stan u O., drugih prihoda nema, živi u izvanbračnoj zajednici sa  M. r. D., supruga nezaposlena, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio u K. , te kao sudionik Domovinskog rata, drugi kazneni postupak se ne vodi,

 

k r i v   j e

 

           što je:

 

                -dana 9.siječnja 2014. napisao i poslao dopis Ministru u Z. s ciljem da našteti ugledu i časti privatnog tužitelja i znajući da se radi o neistini napisao:" privatni tužitelj automobil u  vlasništvu Hrvatskih cesta marke Golf 5 reg.oznake  ZG koristi godinama u privatne svrhe, nikada ne ide na posao kada mu je određeno radno vrijeme,…..ljetos proveo na godišnjem odmoru 60 dana a za Božić na posao se nije pojavljivao 15 dana,…..u radnom vremenu se opija po gradu  ", a sa sadržajem tog dopisa okrivljenika upoznat je veći broj osoba jer je isti dostavljen  Ministru , proslijeđen i predsjedniku uprave Hrvatskih cesta d.o.o. a potom i na očitovanje dostavljen neposrednom rukovoditelju privatnog tužitelja  u Ispostavu S. B.,

            d a k l e, znajući da se radio o neistini pred većim brojem osoba iznosio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu štetiti časti i ugledu,

 

              čime je počinio kazneno djelo protiv  časti i ugleda, klevete iz članka 149. stavak 2. u vezi sa člankom 149. stavak 1. Kaznenog zakona ( N.N.125/11 , 144/12 , 56/15, 61/15 - dalje u tekstu KZ/11),

 

              pa  se temeljem članka 149. stavak 2. u vezi članka 149.stavak 1. KZ/11,

 

o s u đ u j e

 

    na  novčanu kaznu u visini 50 (pedeset)  dnevnih dohodaka okrivljenika koji dnevni dohodak iznosi 60,00 (šezdeset) kuna, tako da je okrivljenik dužan platiti na ime novčane kazne iznos od 3.000,00 (tritisuće) kuna, u roku od dva (2) mjeseca od pravomoćnosti presude.

              Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom naplatiti će se prisilno, a ako se novčana kazne ne može prisilno naplatiti u roku od tri (3) mjeseca sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa dva sata rada.

              Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora  na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.

 

              Temeljem članka 148.stavak 1. Zakona o kaznenom postupku   ( N.N.152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,  dalje u tekstu ZKP/08)  okrivljenik je dužan naknaditi sve troškove kaznenog postupka te na ime paušala platiti 600,00 kn, kao i naknaditi troškove kaznenog postupka  privatnom tužitelju  o čemu će sud donijeti posebno rješenje.

 

Obrazloženje

 

Privatni tužitelj I. V. podnio je privatnu tužbu dana 11. travnja 2014. protiv okrivljenika D.Č. zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11, a raspravnim rješenjem od 9. lipnja 2016. ista je vraćena privatnom tužitelju da ispravi nedostatke te je privatni tužitelj dostavio ispravljenu privatnu tužbu 16. lipnja 2016.

              Pozvan na izjavu o optužbi okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim.

U svojoj obrani je naveo da je zapravo samo prijavio neprihvatljivo ponašanje privatnog tužitelja koji ne smije raditi neke stvari za vrijeme radnog vremena. Navodi da je nekoliko puta zatekao privatnog tužitelja u birtijama u pijanom stanju, fotografirao je službeni automobil koji koristi privatni tužitelj pred birtijama za vrijeme radnog vremena. Sve što je naveo u dopisima Hrvatskim cestama je istina, a poslao je još jedan dopis nakon ovoga u Hrvatske ceste, prijavio ga je predsjedniku V. M. i predsjedniku države J.. Izjavio je da prati ponašanje privatnog tužitelja od 1. lipnja 2012., da su oni prvi susjedi, a sve je počelo kada je privatni tužitelj posadio živu ogradu na zemljištu okrivljenika koja i danas tamo stoji. Misli da je njegova dužnost prijaviti privatnog tužitelja kad god se neprimjereno ponaša i to će činiti ubuduće zato što je privatni tužitelj više puta odbio prijateljstvo koje mu je nudio okrivljenik. Poznato mu je da privatni tužitelj ima radno vrijeme od 07,00-15,00 sati, a okrivljenik sa svoje terase vidi sve događaje u dvorištu privatnog tužitelja pa tako vidi kad privatni tužitelj ide na posao i kada se vraća sa posla. Ne zna kakav je sadržaj posla privatnog tužitelja, a od njegovih nadređenih N. Č. i M. V. je čuo da mu je posao takav da se može svuda kretati. Okrivljenik je naveo da mu je poznato da se godišnji odmor računa u radnim danima i da nitko ne može imati više od 40 dana godišnjeg odmora, a smatra da se iz dopisa Hrvatski cesta vidi da je privatni tužitelj imao 57 dana godišnjeg odmora. Kada je nekoliko puta vidio službeni automobil koji koristi privatni tužitelj pred birtijom, pozivao je I. J. da mu bude svjedok i tada bi ušli u gostionicu da vide što radi privatni tužitelj pa ga je tako nekoliko puta zatekao u pijanom stanju. Smatra da je priloženim  fotografijama službenog automobila dokazao da je privatni tužitelj koristio službeni automobil u privatne svrhe. Izjavio je da je privatni tužitelj proglašen krivim kod Prekršajnog suda u Požegi zbog događaja radi kojeg  je okrivljenik kasnije podnio optužnicu koja je predana u spis, a gdje je privatni tužitelj za isti događaj oslobođen jer mu se ne može dva puta suditi za isto djelo.

U dokaznom postupku pročitan je dopis okrivljenika upućen kabinetu ministra u Ministarstvu od 13. siječnja 2014., očitovanje na prigovor Hrvatskih cesta od 23. siječnja 2014., optužnica oštećenika kao tužitelja D. Č. protiv I. okrivljenika I. V. i II. okrivljenika I. L., pročitani su iskazi privatnog tužitelja sa zapisnika od 8. veljače 2017., svjedoka M. V. i N. Č. sa zapisnika od 28. ožujka 2017., izvršen uvid u priložene fotografije.

              Sud je odbio dokazni prijedlog za pribavom i uvidom u spis K-143/14 Općinskog suda u Slavonskom Brodu kao nevažne jer u spisu već postoje iste fotografije, a događaj iz predmeta K-143/14 nema veze sa događajem iz privatne tužbe. Isto tako sud je na kraju i odbio dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka I. J. jer isti svjedok u dva navrata nije mogao pristupiti na raspravu, a daljnje odgađanje i pozivanje svjedoka bi odugovlačilo postupak. Sud je odbio i dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka J. Š. na okolnost poslovanja Hrvatskih cesta i ponašanje djelatnika Hrvatskih cesta, D. Č. na okolnost da je privatni tužitelj zatican u birtijama gdje se opija i M. D. na okolnost da je privatni tužitelj tukao svoju suprugu u pijanom stanju te da je privatni tužitelj provaljivao okrivljeniku u kuću pijan kao neprikladan jer se ispitivanjem tih svjedoka teško mogu utvrditi činjenice odlučne za odgovornost okrivljenika.

              Privatni tužitelj I. V. je iskazao da s okrivljenikom ima loše odnose od kada se doselio u susjedstvo, a sve je kulminiralo 2013. kada je okrivljenik počeo prijetiti da će poduzeti sve da privatni tužitelj ostane bez posla. Okrivljenik je počeo pisati i prijavljivati privatnog tužitelja predsjedniku uprave Hrvatskih cesta, predsjedniku vlade i predsjedniku države. Kada je N. Č. dobio dopis okrivljenika s pozivom ministra da se o tome očituje, nazvao je privatnog tužitelja i rekao mu da postoji prigovor na njegovo postupanje pa je privatni tužitelj sutradan otišao u S. B. i tada vidio dopis koji je okrivljenik uputio u kabinet ministra, a koji je proslijeđen u ispostavu Hrvatskih cesta u S. B.. Poznato mu je da ga okrivljenik i dalje prati i snima i zbog toga je privatni tužitelj odselio iz svoje kuće u roditeljsku kuću da ga okrivljenik više ne provocira, a čuo je da ga je okrivljenik ponovno prijavio u Ministarstvo da ide na posao kada hoće.

              Svjedok M. V. je voditelj tehničke ispostave u Hrvatskim cestama u S.B. od 1. travnja 2014. Sjeća se da je na početku 2015. došla prijava protiv privatnog tužitelja da pijan čuje i vozi službeni automobil u privatne svrhe. Radi toga su izvršili provjeru kretanje službenog vozila koje koristi privatni tužitelj i koje ima GPS. Svjedok je izjavio da jer privatni tužitelj zaposlenik Hrvatskih cesta i dislociran je u zgradi Županije te se ne može izjasniti na koji način se vodi evidencija dolaska na posao i odlaska s posla za privatnog tužitelja., a poznato mu je da privatni tužitelj ima pravo na 33 dana godišnjeg odmora. Sjeća se da je slao očitovanje po prijavama okrivljenika od 1. travnja 2014. te da ga je okrivljenik u 2014. i 2015. dva do tri puta zvao da mu javi gdje se nalazi službeni automobil.

              Svjedok N. Č.je rukovoditelj poslovne jedinice O. u Hrvatskim cestama d.o.o  sa sjedištem u O.. Sjeća se da se prije 3 ili 4 godine morao očitovati na prijavu okrivljenika te da ga je okrivljenik u to vrijeme zvao 5 ili 6 puta da bi prijavio privatnog tužitelja da se službeno vozilo reg. oznake ZG nalazi pred lokalnim birtijama pa je svjedok nekoliko puta upozorio na to privatnog tužitelja, iako se rad privatnog tužitelja zapravo odvija na terenu i moguće je da se nekakav dogovor napravi usput. Svjedoku nije poznato da li u zgradi županije postoji video nadzor, ali obično je telefonom razgovarao s privatnim tužiteljem ujutro i pred kraj radnog vremena, a poznato mu je da je privatni tužitelj imao 33 radna dana godišnjeg odmora, a ne 57 dana kako je naveo okrivljenik s tim da je u očitovanju na prijavu okrivljenika naveden i plaćeni dopust.

Uvidom u dopis okrivljenika od 9. siječnja 2014. upućen kabinetu ministra u Ministarstvu utvrđeno je da je okrivljenik između ostalog napisao kako privatni tužitelj automobil Hrvatskih cesta Golf reg. oznake ZG koristi godinama u privatne svrhe…, nikada ne ide na posao kada mu je određeno radno vrijeme…, da je ljetos proveo na godišnjem odmoru 60 dana, a za Božić se nije pojavljivao na poslu 15 dana…, u radnom vremenu se opija po gradu….

Uvidom u dopis šefa ispostave Hrvatskih cesta S. B., N. Č. od 23. siječnja 2014. je utvrđeno da se isti očitovao na dopis i prijavu okrivljenika od 9. siječnja 2014. da nakon uvida u aplikaciju AVL centar za praćenje vozila nisu uočili nepravilnosti u korištenju osobnog vozila reg oznake ZG, da je isto uredno parkirano na parkiralištu županije radnim danom od 13,00-16,00 osim 13. prosinca 2013. kada je parkirano u 18,50 minuta s tim da isto vozilo neradnim danima i za vrijeme godišnjeg odmora nije voženo. U očitovanju stoji da je privatni tužitelj bio na bolovanju od 15.1.-25.2. 2013., da je bio na godišnjem odmoru od 13. srpnja do 19. kolovoza 2013. te od 25. prosinca 2014. do 7. siječnja 2014. te na dopustu radi rođenja unuka od 5.-14. listopada 2013.

Na fotografijama koje je okrivljenik priložio u spis je snimljeno vozilo tamno plave Golf reg. oznake parkiran ispred caffe bara P. no na istoj fotografiji nema naznake datuma i vremena kada su iste snimljene.

 

Analizirajući provedene dokaze sud je utvrdio činjenično stanje.

 

Iz obrane okrivljenika kao i iskaza privatnog tužitelja je utvrđeno da su okrivljenik i privatni tužitelj prvi susjedi, ali čiji su međuljudski odnosi loši, ne razgovaraju pa su međusobno vodili prekršajne i kaznene postupke. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno da okrivljenik već 5 godina od lipnja 2012. prati ponašanje privatnog tužitelja, kada ide na posao i kada se vraća s posla, prati kretanje privatnog tužitelja po gradu kroz kretanje službenog vozila koje ovaj koristi pa kad vidi službeno vozilo pred gostionom tada uđe  unutra da vidi što radi privatni tužitelj. Vodi evidenciju kada privatni tužitelj koristi godišnji odmor i slično.

 

Iz iskaza svjedoka N. Č., M. V. kao i privatnog tužitelja te pismenog očitovanja na prijavu okrivljenika sud je utvrdio da nisu istinite činjenične tvrdnje okrivljenika navedene u dopisu Ministarstvu . Naime, okrivljenik je iskazao kako zna da se godišnji odmor računa u radnim danima, ali svejedno piše dopis Ministarstvu da privatni tužitelj koristi 60 dana godišnjeg odmora tako da zbraja i radne i neradne dane. Nadalje, u dopisu navodi da se privatni tužitelj nije pojavio na poslu 15 dana u vrijeme Božića iako zna da su tada blagdani i da se u tih 15 dana nalazi neradni dani i vikendi. Nadalje u istom dopisu okrivljenik iznosi činjeničnu tvrdnju da privatni tužitelj službeni automobil godinama koristi u privatne svrhe i da privatni tužitelj nikada ne ide na posao kad mu je određeno radno vrijeme iako sam okrivljenik navodi da mu nije poznato kakav je ritam rada i sadržaj posla privatnog tužitelja te da mu je posao širokog kruga i da se može svagdje kretati. Nasuprot tim tvrdnjama okrivljenika iz iskaza ispitanih svjedoka kao i očitovanje šefa ispostave proizlazi kako nisu utvrđene nepravilnosti niti u korištenju službenog vozila niti u korištenju godišnjeg odmora kao i korištenju radnog vremena privatnog tužitelja.

Prema tome u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik bio potpuno svjestan da su činjenične tvrdnje koje je naveo u svom dopisu neistinite i da one mogu štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja, a iz ponašanja okrivljenika proizlazi da on upravo  to i hoće jer i sam u svojoj obrani  kaže da će privatnog tužitelja i dalje pratiti i prijavljivati. Iz sadržaja dopisa okrivljenika upućenog u kabinet ministra nedvojbeno je da su neistinite činjenične tvrdnje koje okrivljenik iznosi, prikladne da izazovu prijekor ili prijezir radi moralnog ocrnjivanja kao i da umanji njegov ugled u javnosti tako da umanji socijalnu i moralnu vrijednost privatnog tužitelja,a sve iz razloga što nisu u dobrim odnosima dugi niz godina i što, kako okrivljenik  navodi, je privatni tužitelj odbio okrivljenikovo prijateljstvo. S obzirom da je okrivljenik takve neistinite činjenične tvrdnje uputio u kabinet ministra u Ministarstvu a koji dopis je proslijeđen predsjedniku uprave Hrvatskih cesta, a zatim u ispostavu S.B. , neistinite činjenične tvrdnje su bile dostupne većem broju osoba. Na opisani način okrivljenik je ostvario sve bitna obilježja kaznenog djela klevete te ga je sud proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 149. stavak 2. KZ/11.

 

Prilikom odabira vrste i mjere kaznenog pravne sankcije sud je imajući u vidu svrhu kazneno pravnih sankcija, uz uvažavanje stupnja  krivnje i načina počinjenja kaznenog djela te činjenicu da je okrivljenik do sada ne osuđivan te način počinjenja kaznenog djela, ocijenio da će se novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja. Uvažavajući imovne prilike okrivljenika i njegove prihode, sud je procijenio okrivljenikov dnevni dohodak u visini od 60,00 kuna te naložio okrivljeniku platiti 50 dnevnih dohodaka okrivljenika odnosno ukupno na ime novčane kazne 3.000,00 kuna u roku 2 mjeseca u roku od pravomoćnosti presude uz upozorenje okrivljeniku na posljedice neplaćanja novčane naknade. Po ocjeni suda izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja na načina da će ista utjecati na okrivljenika da više ne čini kaznena djela kao i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te pravednosti kažnjavanja, a ista kazna po ocjeni suda dovoljno izražava društvenu osudu zbog počinjenog djela te je razmjerna stupnju krivnje okrivljenika.

Budući da je okrivljenik proglašen krivim dužan je naknaditi sve troškove kaznenog postupka s tim da je visina paušalnih troškova određena u skladu sa složenošću i trajanjem kaznenog postupka, dok će o visini  troškova kaznenog postupka privatnog tužitelja sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.

Zbog iznesenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Požegi, 7.lipanj 2017.