Poslovni broj: 17 Gž R-660/2021-5

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-660/2021-5

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., …, OIB: …6, zastupanog po  punomoćnici E. B., odvjetnici u O. društvu T. & partneri d.o.o., Z., …, protiv tuženika Klinički bolnički centar S. m., Z., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6117/2018-46 od 22. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6117/2018-46 od 22. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke.

 

              II.              Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6117/2018-46 od 22. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2021. do isplate, te se u tom dijelu sudi :

 

                            Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              III.              Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 175.824,13 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.925,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2021. do isplate (točka II. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima, a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova za preostali iznos preko dosuđenog (točka III. izreke).

 

2.     Protiv točke I. izreke presude i odluke o troškovima parničnog postupka u dosuđujućem dijelu žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno, istu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

 

3.     Žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem je zahtjev za naknadom troškova postupka odbijen podnio je i tužitelj također iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.               Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

5.               Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, presuda kao u odnosu na glavnu stvar tako i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbama ističu i tužitelj i tuženik.

 

6.               Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

7.               Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju od prosinca 2013. do veljače 2019. bio zaposlen na radnom mjestu liječnik specijalist,

- da tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način:

- da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji bi tužitelj imao pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19 – dalje: KU/18),

- da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio kao liječnik specijalist, te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužitelj imao pravo na temelju odredbe članka 59. KU/13, i odredbe čl. 57. KU/18,

- da u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja umanjen iznos s obzirom da mu kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva,

- da tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao od ponedjeljka do petka,

-da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku s osnove manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 175.824,13 kn.

 

8.     Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi niti ne ističe koju to odlučnu činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio ili koju činjenicu je pogrešno utvrdio, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

9.     Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu materijalnog prava. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelji, kada kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13 i čl. 55 i čl. 57 KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019.). Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18, te u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta u smislu odredbe čl. 59. KU/13 i čl. 57. KU/18. Obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju.

 

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja trebao primijeniti Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva od 21. prosinca 2015. za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. ("Narodne novine", broj: 143/13) odnosno Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. ("Narodne novine", broj: 29/18) kojim je određen način formiranja mjesečnog fonda radnih sati na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno da se mjesečni fond radnih sati dobije tako da se broj radnih dana pomnoži s 8, pri čemu broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom rasporedu vremena na bazi 40-satnog tjedna ili u nejednakom radnom vremenu.

 

11. Naime, plaća se ne obračunava na osnovu mjesečnog fonda radnih sati već mjesečnog fonda sati, a što je vidljivo iz evidencije rada. Navedeno ima za posljedicu da će radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imati plaćeni neradni dan te će ostvariti mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan. S druge strane, radnici koji rade u nejednakom rasporedu će imati obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati, unatoč tome što će raditi na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog tjedna smatra neradnim danom. Zbog takvog obračuna mjesečnog fonda sati, radnici koji rade u nejednakom rasporedu su stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na primjenu odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18.

 

12. Prema tome, polazeći od činjenice da je mjesečni fond radnih sati za sve (ne) zdravstvene radnike jedinstven i da se sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18 dobije na način da se broj radnih dana pomnoži sa osam, s time da se u radne dane ne ubrajaju dani blagdana, tužitelj koji je radio na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka (neradni dan) 8 sati ima pravo na isplatu naknade za 8 sati odrađenog prekovremenog rada.

 

13. Kako je tuženik u konkretnom slučaju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati (suprotno odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 10. KU/18), to su osnovani navodi tužitelja da mu tuženik nije obračunao i platio utužene prekovremene sate ukoliko je radio na blagdane, odnosno državne praznike koji padaju na radni dan u mjesecu u kojem su ostvareni prekovremeni sati.

 

14. Pritom Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, definira način formiranja mjesečnog fonda radnih sati na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno da se mjesečni fond radnih sati dobije tako da se broj radnih dana pomnoži s 8, pri čemu broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom rasporedu vremena na bazi 40-satnog tjedna ili u nejednakom radnom vremenu. U tom smislu tuženik zanemaruje činjenicu da ne obračunava plaću na osnovu mjesečnog fonda radnih sati već mjesečnog fonda sati, a što je vidljivo iz evidencije rada.

 

15. Osim toga, Zaključak 153. i 148. Zajedničkog povjerenstva nisu u opreci te suštinski jednako reguliraju pitanje izračuna mjesečnog fonda radnih sati. Naime, iako Zaključak br. 153. definira fond radnih sati kao umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) s 8 sati, ispuštajući iz izračuna dane blagdana ili neradne dane, u taj fond sati se ne mogu ubrajati kao radni dani blagdani ili državni praznici, jer to nisu radni dani u smislu odredbe članka 1. stavak 2. Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", br. 33/96, 96/01, 13/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11).

 

16. Slijedom svega navedenog, kako je tuženik u konkretnom slučaju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati (suprotno odredbi čl. 58. st. 9. KU/13 i čl. 49. st 10. KU/18), pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije obračunao i platio utužene prekovremene sate ukoliko je tužitelj radio na blagdane, odnosno državne praznike koji padaju na radni dan u mjesecu u kojem su ostvareni prekovremeni sati.

 

17. I odluka o troškovima postupka u dosuđujućem dijelu je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da sud nije imao osnove tužitelju dosuditi zatezne kamate i na troškove provedenog financijskog vještačenja. Naime, tužitelju na sve dosuđene troškove parničnog postupka pripada zatezna kamata od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to neovisno o tome radi li se o troškovima zastupanja ili troškovima izvođenja dokaza vještačenjem.

 

18. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu od točkom I. izreke izuzev dijela u kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u pojedinačnim bruto iznosima.

 

19. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o glavnoj stvari i dosuđujućem dijelu troškova parničnog postupka, djelomično je isto pogrešno primijenio prilikom donošenja odluke o troškovima postupka kada je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbio za iznos od ukupno 3.750,00 kn. Naime, trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje predstavlja trošak koji potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, te je i taj trošak tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici. Identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-580/2005-2 od 14. prosinca 2007.. Također, Identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj dana 10. travnja 2018. koje pravno shvaćanje, sukladno čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19) je obvezno za sva drugostupanjska vijeća i suce pojedince tog odjela.

 

20. Također, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava podneska od 7. veljače 2019. Naime, navedenim obrazloženim podneskom tužitelj se očitovao na navode iz tuženikova odgovora na tužbu. Kao je tuženik odgovor na tužbu podnio pisano, i tužitelj ima pravo da se, sukladno odredbi čl. 14. ZPP na jednak način tj. pisano očituje na njegove navode, pa stoga i trošak sastava podneska od 7. veljače 2019. predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

21. Dakle, tužitelju je, osim troškova postupka dosuđenih točkom II. izreke presude, valjalo temeljem čl. 154. st. 1. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT), dosuditi daljnje troškove parničnog postupka s osnove troška pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9.3. OT) i troška sastava podneska od 7. veljače 2019. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8.1. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 750,00 kn, sveukupno iznosi 3.750,00 kn.

 

22. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojom je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 3.750,00 kn, te zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prihvatiti za daljnji iznos od 3.750,00 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

23. Obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom, tužitelju su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, dosuđeni troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 10.5. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 62,50 kn, sveukupno iznosi 312,50 kn.

 

24. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu obzirom da spor između stranaka predstavlja spor u vezi s ostvarivanjem tužiteljevog prava iz radnog odnosa uslijed čega je tužitelj temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

 

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 30. lipnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj