Broj: Gž-673/13

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Alenki Paus, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. V. B., od I., rođenog ..., a umrlog ..., OIB: ..., iz K., odlučujući o žalbi nasljednica E. N. B. zastupane po majci i zz I. K. i I. K., obje iz ..., M., Q., obje zastupane po S. Š., odvjetniku iz Z., protiv rješenja Općinskog suda u Labinu, posl. br. O-21/11-143 od 3. prosinca 2012. godine, dana 29. kolovoza 2013. godine

r i j e š i o   j e

              Usvaja se žalba E. N. B. i I. K. te se ukida rješenje Općinskog suda u Labinu posl. br. O-21/11-143 od 3. prosinca 2012. godine i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem nasljednici pok. V. B. i to malodobnoj E. – N. B. rođenoj ... u N. Y., USA postavljen je privremeni skrbnik ostavine u osobi I. Z., odvjetnice u L. te je određeno da je postavljeni privremeni skrbnik ostavine ovlašten u ime nasljednika tužiti ili biti tužen, naplaćivati tražbine ili isplaćivati dugove, dati nasljedničku izjavi i uopće zastupati nasljednike kao i poduzimati sve pravne radnje radi zaštite prava i interesa nasljednika, a za koje smatra da su u njegovom najboljem interesu; da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovu provedu, da će se o postavljanju privremenog skrbnika obavijestiti Centar za socijalnu skrb koji prema privremenom skrbniku ima ovlasti kao da ga je samo postavilo, a da postavljanjem privremenog skrbnika ostavine ne prestaje obveza Centru za socijalnu skrb da postupi sukladno rješenju istog suda posl. br. O-21/11 od 9. listopada 2012. godine te posl. br O-21/11 od 7. studenog 2012. godine.

              Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi nasljednica E. N. B. zastupana po majci I. K. i I. K. kao nasljednica te ističu da je sud nepravilno primijenio odredbe Zakona o nasljeđivanju koje se odnose na skrbnika ostavine i na privremenog skrbnika ostavine i ne razlučuje prava i obveze izvršitelja oporuke koje je već imenovao u ovom postupku od prava privremenog skrbnika ostavine. Ističu da u postupku nema suprotstavljenih strana među nasljednicima, a ipak se protivno volji nasljednika ustrajno postavljaju treće osobe koje upravljaju ostavinom, a ne štite se interesi nasljednika. Ukazuju na proteklo vrijeme od smrti ostavitelja, da se drugo nasljednica prihvatila svog zakonskog dijela samo i izričito iz razloga da sačuva barem dio ostavine od štete koji nanose izvršitelji, da je već pokrenut postupak radi naknade te štete protiv izvršitelja M. B., a izvršitelj D. S. je u SAD smijenjen s pozicije izvršitelja nakon nanošenja višemilijunske štete u SAD. Također druga nasljednica je spremna u svakom trenutku odreći se svoj dijela ostavine ukoliko će se ista rasporediti prvo nasljednici, a ne trećim osobama. Nadalje, ukazuju da se skrbnik ostavine postavlja svim nasljednicima, a ne selektivno kako je to učinio prvostupanjski sud. Sud zanemaruje i odredbu čl. 200. st. 2. ZN-a te ukazuju da je sud povrh pobijanog rješenja na ročištu donio i dodatno deklaratorno rješenje kojim je utvrdio kako su punomoćniku nasljednica prestala prava i dužnosti kao punomoćnika prvo nasljednice, pa iste ulažu žalbu i na to rješenje jer sud nije ovlašten ukinuti slobodnu volju stranaka na odabir punomoćnika. Stoga predlažu ukidanje rješenja, odnosno stavljanje izvan snage kao i rješenja od 11. prosinca 2012. godine te dovršenje postupka. Nadalje ukazuju da su na ročištu 11. prosinca 2012. godine dostavile sudu ovjereni prijevod oporuke sastavljene i proglašene po američkom pravu iza ostavitelja u ostavinskom postupku u SAD, a kako je ista sastavljena 18. kolovoza 2010. godine jasno je da ista stavlja izvan snage oporuku od 28. kolovoza 2009. godine koja je proglašena u ovom postupku. Stoga predlažu staviti izvan snage rješenje o proglašenju oporuke i sve odluke zasnovane na tom rješenju. Ukazuju na veliku štetu koja im se nanosi te na niz nelogičnih odluka suda, ukazuju da među njima nema spora i predlažu da se ostavina rasporedi sukladno zakonu.

              Žalba je osnovana.

              Ispitujući pobijano rješenje u granicama navoda žalbe, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka te pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđenje je ovoga suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, a zbog čega je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem sud prvog stupnja je nasljednici malodobnoj E. N. B. postavio privremenog skrbnika ostavine, a budući njezina majka I. K. potražuje nužni dio, a kako je oporukom ostavitelj svu svoju imovinu ostavio E. N. B., to se time umanjuje imovina malodobne nasljednice koju bi trebala steći temeljem oporuke od 28. rujna 2009. godine, a temeljem čl. 128. st. 1. Zakona o nasljeđivanju.

Međutim, takva odluka nije pravilna i zakonita.

Naime, temeljem čl. 128. st. 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 163/03 i 35/05) kad su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravišta, odnosno nedostupni kao i u ostalim slučajevima kad je to potrebno sud će im postaviti privremenog skrbnika ostavine koji je ovlašten da u ime nasljednika tuži ili bude tužen, da naplaćuje tražbine ili isplaćuje dugove i uopće da zastupa nasljednike. Temeljem čl. 200. st. 2. ZN-a prije postavljanja privremenog skrbnika sud će po mogućnosti zatražiti mišljenje u pogledu skrbnika od osoba koje su vjerojatno pozvane na nasljedstvo.

U konkretnom slučaju sud prvog stupnja je privremenog skrbnika ostavine postavio malodobnoj nasljednici E. N. B. (ne postupajući pri tom po odredbi čl. 200. st. 2. ZN-a), a time je pogrešno primijenio odredbu čl. 128. st. 1. ZN-a jer privremeni skrbnik nije zastupnik pojedinog nasljednika i ne može vršiti prava koja pripadaju individualnom nasljedniku, već isti brine o interesima svih nasljednika kao cjeline u odnosu na ostavinu i u odnosu ostavine prema trećim osobama, pa kao takav sve nasljednike zastupa kao cjelinu, kao jednu stranku. Slijedom toga, nije moguće privremenog skrbnika ostavine postaviti jednom nasljedniku kao što je to u konkretnom slučaju učinio sud prvog stupnja, pa je rješenje valjalo ukinuti i spis vratiti sudu prvog stupnja. Ovaj sud nije razmatrao žalbu u dijelu u kojem se odnosi na raspravno rješenje od 11. prosinca 2012. godine, a kojim je sud utvrdio da punomoćniku mldb. nasljednice odvjetniku S. Š. prestaju prava i dužnosti kao punomoćnika s danom 3. prosinca 2012. godine, odnosno donošenjem rješenja o postavljanju privremenog skrbnika ostavine za navedenu nasljednicu, a budući to rješenje po žalbi nije dostavljeno ovome sudu uz popratno izvješće.

U daljnjem postupku sud prvog stupnja valja voditi računa o postojanju sada dvije oporuke ostavitelja, a time odredbama čl. 50. i 65. ZN-a te navodu u oporuci od 18. kolovoza 2010. godine da se istom povlače sve ranije oporuke i kodicili (dodaci oporuci), odredbama Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih država u određenim odnosima (dalje ZRS), čl. 31, 77. st. 1., a koji valja primijeniti u svezi s čl. 180. st. 2. ZN i čl. 84. ZPP-a ukoliko postoje suprotni interesi oporučne nasljednice i njezine majke (koja navodi da je bila u izvanbračnoj zajednici s ostaviteljem te potražuje zakonski, odnosno nužni dio, ali i da je spremna odreći se svog dijela u korist kćeri) te da je u SAD sklopljena nagodba između svih zainteresiranih osoba te da je upraviteljem zaklade u korist E. N. B. imenovana B. of A. N.A.

Slijedom navedenog, temeljem čl. 380. t. 3. ZPP-a u svezi s čl. 175. st. 2. ZN-a odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola, 29. kolovoza 2013. godine.