Broj: Rev-x 56/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., koga zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i L. u Z., protiv tuženika G. B. iz B., K., koga zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u I.-G., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gžn-2565/13-2 od 2. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Pn-5065/06-67 od 25. travnja 2012., u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu, br. Gžn-2565/13-2 od 2. lipnja 2015. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Pn-5065/06-67 od 25. travnja 2012., u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na 5.111,38 kn za razdoblje od 23. travnja 2001. pa do 10. ožujka 2006., i u dijelu odluke o trošku postupka kojom je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak od 12.546,88 kn i sudi:

 

Odbije se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traži isplatu zakonskih zateznih kamata na 5.111,38 kn za razdoblje od 23. travnja 2001. pa do 10. ožujka 2006.

 

Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 5.111,38 kn sa zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2001. do isplate (toč. I izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 13. listopada 1997. do 22. travnja 2001.(toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 12.546,88 kn (toč. III izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata te u dijelu odluke o trošku postupka (toč. I i III izreke) tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke u pobijanoj dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Tuženik je kao pravno pitanje naznačio sljedeće pitanje;

 

- „ Kada nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja? Da li, u slučaju kada se dug ostavitelja sastoji od glavnog iznosa druga i kamatama koje teku od dospjelosti iznosa glavnog duga do smrti ostavitelja, pri utvrđivanju visine odgovornosti nasljednika s obzirom na vrijednost naslijeđene imovine, uzima u obzir samo iznos glavnog duga ili nasljednik odgovara pored tog iznosa u visini vrijednosti nasljeđene imovine i za kamatu dospjelu do smrti ostvitelja? “

 

Tuženik je u odnosu na  postavljena pitanja istaknuo da drugostupanjska odluka nije podudarna s pravnim shvaćanjem izraženim u drugostupanjskim odlukama Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-2811/11 od 23.8. 2012., te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revx-716/13 od 2.4.2014.

 

Revizijski sud nalazi da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja.

 

Predmet spora je regresni zahtjev za isplatom 5.111,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2001. Navedeni iznos tužitelj potražuje od tuženika jer je isplatio naknadu štete (22.680,00 kn) svom osiguraniku D. G. zbog posljedica prometne nezgode od ..., koju je skrivio pravni prednik tuženika, sad pok. N. B.

 

Budući da vrijednost naslijeđenog dijela iza pok. N. B. iznosi 5.111,38 kn, to su sudovi naložili tuženiku na tužitelju naknadi taj iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2001. jer je tog dana tužitelj isplatio naknadu štete svom osiguraniku.

 

Odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednika već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

 

Tuženik u reviziji osnovano ističe da je navedenim postupanjem nižestupanjskih sudova njemu nametnuta veća isplata nego što je vrijednost naslijeđenog dijela, obzirom da mu je nametnuta obveza plaćanja zateznih kamata prije nego je došao u zakašnjenje povećala obvezu isplate iznosa koji je veći od naslijeđenog dijela (naslijeđeni dio je 5.111,38 kn pri čemu taj iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. travnja 2001. pa do isplate, iznosi 10.413,31 kn).

 

U tom smislu iz odluke na koje se tuženik poziva, br. Rev x -716/2013 od 2. travnja 2014. proizlazi da nakon smrti ostavitelja, najviše do visine ostavinske imovine, nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja, a nakon što on dođe eventualno u zakašnjenje s ispunjenjem te obveze, nastaje i obveza plaćanja zatezne kamate.

 

Stoga osnovano tuženik ističe da je njegova obveza isplata 5.111,38 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2006., kao dana smrti ostavitelja a ne od 23. travnja 2001. jer bi tad morao platiti daleko više nego je vrijednost naslijeđene imovine (10.413,31 kn naspram 5.111,38 kn).

 

Dakle, neovisno o tome što je pravni prednik bio dužan platiti zakonsku zateznu kamatu na nepodmireni dug, njegov pravni slijednik nije u obvezi platiti kamatu dospjelu do trenutka kad je postao nasljednik, ako bi se isplatom kamate uz glavni dug, premašila vrijednost naslijeđene imovine.

 

Budući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu te odbiti zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 23. travnja 2001. pa do 10. ožujka 2006.

 

Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Obzirom da je tužitelj uspio sa zahtjevom za isplatom 5.111,38 kn a tuženik u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate koji uglavničene iznose 5.301,93 kn, to je uzevši u obzir podjednaki uspjeh stranaka u sporu, na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Zagreb, 14. veljače 2017.