Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-262/18 Županijski sud u Zadru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-262/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u ostavinskom predmetu iza smrti B.D. pok. I. iz Z., odlučujući o žalbi nasljednice K.Š. iz Z., zastupane po punomoćnici A.B., odvjetnici iz Z., protiv rješenja Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-1189/14 od 8. rujna 2014., 29. kolovoza 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba nasljednice K.Š., te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj O-1189/14 od 8. rujna 2014., tako da isto sada glasi:

"Odbija se prijedlog zakonskih nasljednika I.D., N.D., F.D. i T.D. od 12. kolovoza 2014. za raspoređivanje naknadno pronađene imovine iza pok. B.D., pok. I. iz Z., rođenoga 22. studenoga 1896., a umrloga 23. siječnja 1949., kao neosnovan."

 

Obrazloženje

 

              Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

              „Iza smrti B.D. pok. I. iz Z., rođenog 22. studenog 1896. godine, a umrlog 23. siječnja 1949. godine,

              I. Utvrđuje se da u sastav ostavinske imovine ostavitelja pripada kao naknadno pronađena imovina i:

              Pravo korištenja grobnice na Gradskom groblju u Z. pod oznakama N.G. "B", polje IX, grob br. 31/3., temeljem potvrde N. d.o.o. Z. od dana 06. veljače 2006. godine prema kojoj je utvrđeno da na Gradskom groblju u Z. postoji grobnica čiji je osnivatelj B.D.

              II. Njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašavaju se:

              1. nevjesta B.D. ud. B. iz Z.,

              za …………………8/24 dijela,

              2. unuk I.D. pok. M. iz Z.,

              za …………………2/24 dijela,

              3. unuk N.D. pok. M iz Z,

              za …………………2/24 dijela,

              4. unuk F.D. pok. M. iz Z.,

              za …………………2/24 dijela,

              5. nevjesta T.D ud. M iz Z,

              za …………………2/24 dijela,

              6. unuka K.Š. pok. M. iz Z.,

              za …………………4/24 dijela,

              7. kći M.M pok. B. iz R.,

              za …………………4/24 dijela."

Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila nasljednica K.Š. radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako sud prvog stupnja u pobijanom rješenju pogrešno utvrđuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o imovini koja bi trebala biti raspoređena kao ostavina iza pok. B.D. Suprotno tome, radi se o imovini, odnosno pravu koje pripada žaliteljici. Naime, žaliteljica je predmetnu grobnicu naslijedila od majke pok. M.M., a koja je pravo na navedenu grobnicu dobila usmenim darovanjem od roditelja. Dakle, ne radi se o naknadno pronađenoj imovini već o imovini kojom je pokojnik raspolagao za života, a koja činjenica je bila poznata svim njegovim nasljednicima. U prilog navedenoga ide i činjenica da niti jedan od nasljednika u tijeku ostavinske rasprave nije zatražio da se pravo na grobnicu uvrsti u ostavinsku masu. Nadalje, ističe kako je prijedlog za raspoređivanje naknadno pronađene imovine, odnosno zahtjev predlagatelja za ostavinom u zastari sukladno odredbi čl. 138. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbaci prijedlog kao nepravovremen, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje i odlučivanje.

U odgovoru na žalbu nasljednici I.D., N.D, F.D i T.D ističu da je žalba nasljednice K.Š. neosnovana kao i prigovor zastare. Pravo korištenja grobnog mjesta ne može se steći usmenim darovanjem koje nikada nije ni izvršeno već isključivo pravnim poslom pisanim ugovorom ili nasljeđivanjem. Iz sadržaja potvrde "N" d.o.o. od 6. veljače 2006. razvidno je da je na Gradskom groblju u Z. grobnica čiji je osnivatelj B.D., koja se vodi po oznakom N.G."B", polje IX, grob broj 31/3. Nasljednica Ksenija Šakić je kao nasljednica pok. M.M. nezakonito ishodila upis kao jedini korisnik predmetnog grobnog mjesta. Predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

              Žalba je osnovana.

Kotarski sud u Zadru je dana 24. kolovoza 1949. donio rješenje o nasljeđivanju iza pok. B.D. kojim je utvrđena njegova imovina te su proglašeni nasljednici. Dana 19. veljače 1980. sud prvog stupnja je rješenjem pod brojem O-72/80 ispravio navedeno rješenje o nasljeđivanju na način da su nasljednici proglašeni u idealnim dijelovima, a temeljem njihovih suglasnih izjava, i to sinovi B.D. za 2/6 dijela i M.D. za 2/6 dijela, te kćeri M.M. za 1/6 dijela i M.M. za 1/6 dijela.

Nasljednik B.D. je preminuo te je njegova nasljednica supruga B.D., kao i nasljednik M.D. te nasljednica M.M., te je njezina nasljednica kći K.Š..

Predlagatelji I.D., N.D., F.D. i T.D., nasljednici iza pok. M.D., su dana 12. kolovoza 2014. podnijeli prijedlog za raspodjelu naknadno pronađene imovine grobnice, o čemu se priložili potvrdu Nasada d.o.o. Zadar od 6. veljače 2006.

Iz potvrde tvrtke "N." d.o.o. od 6. veljače 2006. je razvidno da je na Gradskom groblju u Z grobnica čiji je osnivatelj B.D., koja se vodi po oznakom N.G."B", polje IX, grob broj 31/3.

Međutim, spisu prileži i rješenje o pravu trajnog korištenja grobnog mjesta koje su izdali "N" d.o.o. dana 16. kolovoza 2012. i kojim se K.Š. daje na korištenje predmetno grobno mjesto na Gradskom groblju u Z. na neodređeno vrijeme.

Sukladno čl. 234. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03,  35/05 i 127/13 - dalje ZN), ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim rješenjem, sud neće ponovo provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju. Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, ako je među nasljednicima sporno da li naknadno pronađena imovina spada u ostavinu, u tom slučaju sud odbija prijedlog da se naknadno pronađena imovina rasporedi na nasljednike, a istodobno se predlagatelj upućuje da u parnici ostvaruje svoja prava.

Dakle, obzirom da iz dokumentacije priložene spisu kao i iz navoda iz žalbe nasljednice Ksenije Šakić proizlazi da među nasljednicima postoji spor oko činjenice da li pravo korištenja predmetne grobnice čini naknadno pronađenu imovinu, sud prvog stupnja pogrešno je postupio kada je istu sukladno odredbi čl. 234. ZN rasporedio na nasljednike, s obzirom da se u ostavinskom postupku ne može rješavati o spornim činjenicama, već o naknadno pronađenoj imovini sud će odlučiti samo u slučaju kada među nasljednicima nije sporno da li ta imovina čini naknadno pronađenu imovinu i tada će istu rasporediti temeljem već postojećeg pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju. Za istaknuti je da je sud prvog stupnja u slučaju kada je među nasljednicima sporno da li naknadno pronađena imovina spada u ostavinu trebao odbiti prijedlog da se naknadno pronađena imovina rasporedi na nasljednike te predlagatelje uputiti da u parnici ostvaruje svoja prava.

Slijedom iznesenog, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Zadru, 29. kolovoza 2018.

Copyright © Ante Borić