Broj: Gž-1111/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. I. iz T., OIB: …, drugotužiteljice A. I. iz T., OIB: …. i trećetužitelja J. I. iz T., OIB: …, koje zastupa punomoćnica N. S., odvjetnica u D., protiv prvotuženice K. M. iz C., OIB: …., drugotuženice D. A. iz R., OIB: …. i trećetuženice A. J.-C. iz T., OIB: …., koje zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica u D., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvotužiteljice, drugotužiteljice i trećetužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-18/17-21 od 29. lipnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 12. listopada 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba prvotužiteljice A. I., drugotužiteljice A. I. i trećetužitelja J. I. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-18/17-21 od 29. lipnja 2017.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suđeno je:

              »I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              „Utvrđuje se da su tužitelji A. I., OIB: …, A. I., OIB: … i J. I., OIB: … stvarni vlasnici nekretnina označenih kao čest.zgr. 64/3, čest.zgr. 64/6 te čest.zem. 21/3, čest.zem. 392/1, čest.zem. 392/4, čest.zem. 1110/2, čest.zem. 1118/2, čest.zem. 1119/2, čest. zem. 1148 i čest.zem. 1149, sve k.o. T., svaki za po 3/18 suvlasničkih prava pa su dužne tuženice na temelju ove presude trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja uz istodobno brisanje tog prava s njihova imena, u navedenom opsegu i sadržajno.

              Dužni su tuženici, ukoliko se opru tužbi, naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana dosuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicama troškove ovog postupka u iznosu od 6.000,00 kuna u roku od 15 dana.«

Protiv citirane presude žalbu su izjavili prvotužiteljica, drugotužiteljica i trećetužitelj (dalje tužitelji), pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tvrde da su obrazloženje i izreka presude kontradiktorni, da su razlozi presude nejasni i proturječni i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, iako provedeni dokazi upućuju na to da su tužitelji aktivno legitimirani za traženje ovakve sudske zaštite, imaju pravnu osnovu na temelju koje je njihov zahtjev utemeljen na raspolaganjima tuženika prije pravomoćnosti rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene imovine iza I. I. pok. L., tuženici su se u ostavinskom postupku iza svoga oca pok. Đ. I. odrekli, odnosno ustupili svoj nasljedni dio, prednik tužitelja I. I., njegova majka K. i sestre, ovdje tuženice, su prije pokretanja postupka raspoređivanja naknadno pronađene imovine uredili međusobne odnose na predmetnim nekretninama, još u ostavinskom postupku iza Đ. I. pok. I., a nakon toga u Sporazumu o reguliranju međusobnih imovinskih odnosa od 28. kolovoza 1998., od kada se nalaze u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu predmetnih nekretnina. Prvostupanjski sud se u obrazloženju presude ne osvrće na sve pravno odlučne činjenice i okolnosti koji su od bitnog utjecaja na pravilno odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

              Suprotno žalbenima navodima, nije počinjena bitna povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), jer izreka pobijane presude nije proturječna razlozima navedenim u obrazloženju, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava te se presuda može ispitati.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj žalbeni sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su stvarni suvlasnici nekretnina naznačenih u izreci presude, svaki za po 3/18 dijela te da su tuženice dužne trpjeti uknjižbu njihovog prava suvlasništva u zemljišnim knjigama.

              Prvostupanjski sud je na temelju izlaganja stranaka i izvedenih dokaza utvrdio da su predmetne nekretnine u cijelosti raspoređene pravomoćnim rješenjem o raspoređivanju naknadno pronađene imovine Općinskog suda u Dubrovniku broj O.226/56 od 23. listopada 2009. iza pok. I. I. pok. L. koji je bio njihov isključivi vlasnik, tako da su njegovi nasljednici postali suvlasnici i to K. I. za 6/18 dijela, K. M. (prvotuženica) za 3/18 dijela, A. I. (prvotužiteljica) za 1/18 dijela, J. I. (trećetužitelj) za 1/18 dijela, A. I. (drugotužiteljica) za 1/18 dijela, D. A. (drugotuženica) za 3/18 dijela i A. J. C. (trećetuženica) za 3/18 dijela, s time da je suvlasnički dio K. I. ugovorom o darovanju prenesen na D. A., K. M. i A. J. C., svakoj u 2/18 dijela, da u Sporazumu o reguliranju međusobnih imovinskih odnosa od 28. kolovoza 1998. zaključenom između K. I., I. I. i A. J.-C., nasljednika iza smrti pok. Đ. I. pok. I., kojim su stranke suglasne da A. J.-C. prodaje svoj suvlasnički dio naslijeđenih nekretnina iza smrti pok. Đ. I. pok. I. od 1/5 na jednake dijelove majci K. I. i bratu I. I. za iznos od 54.000,00 kn, nisu navedene sporne nekretnine, pa kako se o pravima nasljednika koja se odnose na ostavinsku imovinu, kao i o tome što čini ostavinsku imovinu i tko su ostaviteljevi nasljednici, odlučuje u ostavinskom postupku (čl. 174. Zakona o nasljeđivanju-"Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15.; dalje ZN) te kako pravomoćno rješenje veže osobe koje su sudjelovale u ostavinskoj raspravi, odnosno na nju bile uredno pozvane, to u konkretnom slučaju rješenje kojim je raspoređena naknadno pronađena imovina iza pok. I. I. pok. L. u odnosu na stranke ovoga postupka ima značenje presuđene stvari, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen.

Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskoj presudi, kao i primjenu materijalnog prava (čl. 375. st. 5. ZPP) s tim što na odlučne žalbene navode tužitelja ističe:

- da su tužitelji aktivno legitimirani za zahtjev za utvrđenje i uknjižbu prava suvlasništva,

- da tužitelji nemaju pravnu osnovu zasnovanu na raspolaganjima tuženika prije pravomoćnosti rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene imovine iza I. I. pok. L. (drugotužiteljica i trećetužitelj su praunuci I. I. pok. L., prvotužiteljica je supruga pok. unuka ostavitelja I. I. pok. Đ., dok su tuženice unuke ostavitelja), s obzirom da predmetne nekretnine nisu bile u ostavinskoj masi iza pok. Đ. I. pok. I. prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku broj O-42/83 od 14. rujna 1984., kojega su naslijedili supruga K. I. i sin I. I. za 2/5 dijela te kći A. I. za 1/5 dijela, a niti su bile predmetom Sporazuma o reguliranju međusobnih imovinskih odnosa od 28. kolovoza 1998.,

- da nasljednici pok. Đ. I. pok. I. nisu navedenim Sporazumom uredili međusobne odnose na predmetnim nekretninama,

- da se od zaključenja Sporazuma ne nalaze u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu predmetnih nekretnina,

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O.226/57 od 24. travnja 1957. raspoređena ostavina iza pok. I. I. pok. L. te su sporne nekretnine, između ostalih, nakon provođenja ostavinske rasprave utvrđene kao naknadno pronađena imovina toga ostavitelja i raspoređene nasljednicima, dakle i strankama ovog postupka, rješenjem o raspoređivanju naknadno pronađene imovine posl. br. O.226/56 od. 23. listopada 2009.,

- da se prema odredbi čl. 232. st. 1. i 3. ZN, što vrijedi i za rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine, smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja, te da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

- da su tužitelji sudjelovali u postupku raspoređivanja naknadno pronađene imovine, proglašeni su nasljednicima za po 1/18 dijela i veže ih pravomoćno rješenje o raspoređivanju naknadno pronađene imovine,

- da je odbijanjem tužbenog zahtjeva, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 232.st. 1. i 3. i čl. 234. st. 1. ZN),

- da je materijalno pravo pravilno primijenjeno i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP), kada je tužiteljima naloženo da tuženicama nadoknade troškove postupka u iznosu od 6.000,00 kn.

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, tj. odlučiti kao u izreci ove presude.             

U Zadru 12. listopada 2018.