Broj: Gž-957/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u građanskopravnoj stvari     tužiteljice P. B. d.d., Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženica: 1. M. K. iz V. T., . OIB: …, zastupane po punomoćniku D. T., odvjetniku iz V. i 2. J. K. K. iz V. T., . OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 6. lipnja 2018. poslovni broj P-91/17, dana 26. listopada 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice P. B. d.d., Z. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu od 6. lipnja 2018. poslovni broj P-91/17, s time da se ujedno odbija i zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

Uvodno označenom presudom suđeno je:

„1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi: Nalaže se 1. tuženiku M. K., . . . OIB:… i 2. tuženiku J. K., . OIB:…, solidarno isplatiti tužitelju P. b. Z. d.d. Z., . OIB:…, iznos od 9.317,05 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos glavnice od 8.392,39 kuna od dana 15. 12. 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te platiti troškove postupka po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.", kao neosnovan.

 

              2. Nalaže se tužitelju P. B. d.d. Z., . da 1. tuženoj K. M. iz V. T., . naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 4.125,00 kuna (slovima: četiritisućestodvadesetpet kuna), u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se tužitelju P. B. d.d. Z., . da 2. tuženoj K. K. J. iz V. T., naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 5.156,25 kuna (slovima:pettisućastopedesetšestkuna i dvadesetpet lipa), u roku od 15 dana."

Žalbu je protiv gornje presude izjavila tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, uz prijedlog da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Naime, svoju odluku sud prvog stupnja vrlo detaljno obrazlaže time:

- da je tužitelj u ovom postupku tražio da mu tuženice kao zakonske nasljednice pok. D. K. isplate iznos od 9.317,05 kn, od kojih se iznos od 8.392,39 kn odnosi na glavnicu, a temeljem ugovora o tekućem računu broj: 2340009-3208840415, jer prema čl.139. st.1., 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva,

- da su tuženice prigovarale da visina ostaviteljevih dugova koje su do sada platile prelazi vrijednost naslijeđene imovine jer da su iza pok. D. K. naslijedile imovinu ukupne vrijednosti od 13.535,86 kn, a da su na ime ostaviteljevih dugova platile tužitelju ukupno 15.665,23 kn, u prilog prigovora, tuženice su dostavile u spis potvrdu o isplaćenoj mirovini za razdoblje od dana 1. veljače 2015. do dana 31. ožujka 2015. u iznosu od 7.535,86 kn (list 15 spisa), raskid ugovora o osiguranju života broj: 0/19/0071823 kod G. o. d.d. Z. (list 16 spisa), potvrdu E.-i. d.o.o. društvo za upravljanje fondom HB o pripadajućim udjelima u Fondu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (list 17 spisa), ovosudnu presudu na temelju priznanja i presudu na temelju odricanja broj P-75/17 od 3. srpnja 2017. (list 18-20 spisa), potvrdu o plaćanju iznosa od 1.000,00 kn na ime duga po kreditu broj: 9018408014 ovdje tužitelju dana 8. studenoga 2016. (list 21 spisa), po kreditu broj: 9018408014 u iznosu od 1.000,00 kn dana 12. 12. 2016. (list 22 spisa), po kreditu tužitelju u iznosu od 2.000,00 kn dana 15. siječnja 2017. (list 23 spisa) te plaćanje duga po kreditu tužitelju broj: 9018275777 u iznosu od 8.000,00 kn dana 7. veljače 2017. (list 24 spisa), a koje uplate su izvršene sukladno zahtjevu tužitelja za plaćanje duga po kreditu broj: 9018408014, prema dopisu od dana 6. listopada 2016. (list 25 spisa) i izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja o dugu na partiji broj: 9018408014 prema ugovoru o kreditu zaključenom dana 9. lipnja 2014. sa korisnikom kredita K. D. (list 26 spisa) i izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja o dugu na partiji broj: 9018275777 prema govoru o kreditu zaključenom dana 29. travnja 2014. sa korisnikom kredita K. D. (list 27 spisa),

- da prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-894/2015 UPP-OS.158/2015 iza pok. D. K. donijetog dana 17. lipnja 2015. po javnom bilježniku N. V.-D. iz N. M. (list 5-6 spisa) ostavinsku imovinu prednika tuženica čine: novčana tražbina prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine za života ostavitelja u neutvrđenom iznosu, novčana tražbina prema HPB d.d., Z. po štednom računu broj: 9200415261 u neutvrđenom iznosu, novčana tražbina prema ovdje tužitelju po računu broj: HR1823400093208840415 u neutvrđenom iznosu, tražbina prema Ministarstvu hrvatskih branitelja trajna prava 042015 u neutvrđenom iznosu, tražbina po osnovi udjela u Fondu HB i po osnovi prodaji udjela u neutvrđenom iznosu, tražbina prema G. o. d.d. temeljem police životnog osiguranja broj: 1021804850 u neutvrđenom iznosu, a koje tražbine je u cijelosti naslijedila supruga ostavitelja M.K., dok je osobni automobil marke HYUNDAI, tip LANTRA, model: 1.6 GLS, plave boje s efektom, broj šasije: KMHJF31RPTU309716, proizveden 1996. reg. oznake VŽ 592 KZ, u cijelosti naslijedila kćer ostavitelja J. K.,

- da iz potvrde o isplaćenoj mirovini za razdoblje od dana 1. veljače 2015. do dana 31. ožujka 2015. (list 15 spisa) proizlazi da je tužena K. M. na ime mirovine iza pok. K. D., primila iznos od 7.535,86 kn,

- da iz dopisa G. o. d.d. od dana 20. travnja 2018. (list 59 spisa), proizlazi da je ugovor o osiguranju života po polici broj: 0/19/0071823 pok. D. K. bio ugovoren s početkom osiguranja dana 1. svibnja 2014. na trajanje od 10 godina, a koji ugovor je raskinut dana 16. prosinca 2015. zbog neplaćanja premije te su sa navedenim datumom prestala vrijediti sva prava, obveze i osigurateljna pokrića po predmetnoj polici i po istome ne postoje nikakve tražbine, a kako do dana raskida tog ugovora, predmetna polica osiguranja života nije ostvarila otkupnu vrijednost, temeljem iste nisu bile izvršene nikakve isplate pok. D. K, niti njegovim nasljednicima, slijedom čega se zaključuje da tužena K. M. temeljem tog Ugovora nije naslijedila nikakvu novčanu tražbinu,

- da iz dopisa I. C. A. M. d.o.o. Z. od 13. ožujka 2018. (list 53 spisa) proizlazi da je pok. D. K. predao zahtjev za prodaju (7,03) udjela na dan 13. siječnja 2015., a sredstva su mu isplaćena dana 16. ožujka 2015. i to u iznosu od 3.139,25 kn, slijedom čega se zaključuje da je svoja prava iz vlasništva udjela u F. HB-a, prema potvrdi sa lista 17 spisa sada pok. K. D. ostvario prodajom (svih) udjela za života pa je tužena K. M. s navedene osnove naslijedila iznos od 3.139,25 kn,

- da novčanu tražbinu prema tužiteljici po računu broj: HR1823400093208840415 s obzirom na utuženje u ovom postupku tuženica M. K. nije naslijedila vrijednost već dug,

- da je tuženica J. K. naslijedila je osobni automobil marke HYUNDAI  koji je dana 8. veljače 2016. prema priležećem ugovoru o kupoprodaji motornog vozila (list 48 spisa) prodala za iznos od 1.000,00 kn. Tužitelj je u podnesku, zaprimljenom dana 16. veljače 2018. prigovorio da se vrijednost automobila ne može utvrđivati prema prodajnoj cijeni. Tuženice su u iskazima navele da je kupoprodajna cijena iznosila 3.000,00 kn, što je potvrdio i svjedok V. K., očitujući se da je vozilo bilo u jako lošem stanju, neregistrirano i da nije bilo u voznom stanju. Međutim, obzirom na cijenu navedenu u ugovoru o kupoprodaji motornog vozila od dana 8. veljače 2016. sud prihvaća iznos od 1.000,00 kn i da su tuženice suglasno iskazale da je plaćeni iznos od 3.000,00 kn sud prihvaća da je vrijednost predmetnog vozila iznos od 3.000,00 kn. Vodeći računa o ekonomičnosti ovog postupka, činjenici da se radi o maličnom sporu, smatrajući općepoznatom činjenicu da vozilo proizvedeno 1996. godine u trenutku ostaviteljeve smrti, kada nasljedstvo prelazi na nasljednike (2. travnja 2015.) nije moglo biti veće vrijednosti od utuženog iznosa (9.317,05 kn), a konačno i činjenicu da su tužene izvršile plaćanja tužitelju na ime dugovanja iza pok. oca D. K. i to u iznosu većem nego je potraživanje tužitelja u ovom predmetu, sud nije provodio dokaz prometno-tehničkim vještačenjem, radi utvrđenja vrijednosti automobila,

- da iz obrazloženja ovosudne presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja broj P-75/17 od 3. srpnja 2017 (list 18-20 spisa) proizlazi da je tužitelj dana 16. veljače 2017. podnio tužbu protiv tuženica radi isplate navodeći da je s D. K. sklopio ugovor o kreditu broj 9018275777 dana 29. travnja 2014. temeljem kojeg je preostao dug na partiji broj 9018275777 u iznosu od 11.652,30 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste PBZ d.d. što na dan 10. listopada 2016. iznosi 87.435,25 kn pa je iznos od 11.652,30 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste PBZ na dan plaćanja sa zateznom kamatom tekućom od dana 11. listopada 2016. do isplate potraživao od tuženica kao zakonskih nasljednica pok. D. K., da iz obrazloženja presude proizlazi i to da su tuženice prigovorile da je vrijednost naslijeđene imovine manja od iznosa ostaviteljevog duga kao i da su podmirile ostaviteljeve dugove prema tužitelju s osnove ugovora o kreditu broj 9018408014 uplatom u iznosu od 2.000,00 kn te ostaviteljev dug  prema tužitelju s osnove ugovora o kreditu broj 9018275777 u iznosu od 4.000,00 kn, s osnove ugovora o kreditu broj 9018408014 ukupan iznos od 2.000,00 kn i to u iznosu od po 1.000,00 kn dana 8. studenog 2016. te dana 12. prosinca 2016. te ugovora o kreditu broj 9018275777 u iznosu od 4.000,00 kn i to dana 7. prosinca 2017., da ukupna vrijednost naslijeđene imovine iza pok. ostavitelja iznosi 13.525,86 kn, podneskom od 12. svibnja 2017. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev respektirajući prigovore tuženica da je vrijednost naslijeđene imovine 13.535,86 kn i izvršenih uplata u iznosu od 12.000,00 kn pa je potraživao solidarnu isplatu iznosa od 207,00 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tečajne liste PBZ d.d. na dan plaćanja sa zateznom kamatom tekućom od dana 8. veljače 2017. do isplate te iznos od 2.129,37 kn na ime zakonske zatezne kamate na glavnicu od dana 3. travnja 2015. do dana 8. veljače 2017. sa zateznom kamatom tekućom od dana 16. veljače 2017. do isplate, dok se u pogledu preostalog utuženog iznosa od 11.445,30 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tečajne liste PBZ d.d. na dan plaćanja sa zateznom kamatom tekućom od dana 11. listopada 2016. pa do isplate, tužitelj je s obzirom na činjenicu da se tuženica M. K. u tom dijelu protivila povlačenju tužbe na ročištu održanom dana 5. lipnja 2017. odrekao tužbenog zahtjeva. Temeljem navedene presude tuženice su na dan sklapanja ugovora o prijeboju dana 24. srpnja 2017. (list 48 spisa) solidarno dugovale  tužitelju iznos od 3.908,05 kn, koji uključuje glavnicu i zateznu kamatu, a koje dugovanje su tužitelju podmirile prijebojem potraživanja,

- da slijedom navedenog uzevši u obzir izvršena plaćanja na ime dugova pok. D. K. koja su tuženice argumentirale dokumentacijom priležećom u spisu, a i u svojim iskazima, sud prihvaća prigovor tuženica da je vrijednost ostaviteljevih dugova koje su tuženice, kao njegove nasljednice, već podmirile, te da je sporni dug veći od vrijednosti naslijeđene imovine pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 10.000,00 kn, shodno čl. 458. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP).

Prema odredbi čl. 467.st.1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Po ocjeni ovog suda pobijana presuda nije opterećena niti jednom apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8. i 9.  ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onom iz točke 11. na koju se upire u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa ni u pogledu ocjene dokazne građe koju je sud prvog stupnja valjano dao na temelju svojih procesnih ovlasti iz čl. 8. ZPP-a.

Glede pak ostalih žalbenih navoda kazati je da se u maličnom postupku presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te relativno bitnih procesnih povreda kako to u preostalom dijelu žalbe, u bitnom, čini tužitelj, s time da je točno da teret dokazivanja nije bio na tužitelju već na tuženicama koje su istakle prigovor iz čl. 139. st. 3. ZN-a i da su prema odredbi čl. 7. ZPP-a bile dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, što je sukladno i čl. 219. st. 1. ZPP-a prema kojemu je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Prema tome kako su upravo tuženice prigovorile da je vrijednost naslijeđene imovine manja od ostaviteljevog duga za koji odgovaraju na njima je bilo da na ovu iznijetu činjenicu predlože dokaze kojima bi se ista mogla dokazati što su one ipak uspjele jer osnovanost prigovora potvrđuje pored ostalog i stanje spisa pod brojem P-75/17 u kojem je kao nesporno utvrđena vrijednost ostavine i dugovanje ostavitelja po osnovu kredita (ovdje po tekućem računu) koji kreditni dug od 15.908,05 kn su tuženice nesporno podmirile (12.000,00 kn uplatama + 3.908,05 kn prijebojem) čak preko limita vrijednosti nasljeđenje ostavine u iznosu od 13.535,86 kn, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja očito primjenjujući i odredbu čl. 223.a ZPP-a.

Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok se odluka o zahtjevu za naknadom troška sastava žalbe temelji na čl.166. st. 1. ZPP-a.

 

U Zadru, 26. listopada 2018.