Broj: Rev 1537/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice T. M. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik V. F., odvjetnik u S., protiv tuženika E. C. C. d.o.o. Z., OIB: ..., koga zastupaju punomoćnici u Odvjetničkom društvu H. i partneri u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-220/14 od 5. veljače 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pmal-635/13 od 2. prosinca 2013. u sjednici održanoj 21. listopada 2015.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-220/14 od 5. veljače 2015. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pmal-635/13 od 2. prosinca 2013. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima nastalih povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pmal-635/13 od 2. prosinca 2013. u st. I. usvojen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1127/13 obzirom da je nastupila zastara predmetnog potraživanja, dok je u st. II. izreke tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 1.562,50 kn.

 

              Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-220/14 od 5. veljače 2015. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ističući da su postavljena pitanja važna radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni glase:

 

              Postavlja stoga slijedeća pravna pitanja:

 

              1) Kada se prema čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 51/08 – dalje: ZOO) smatra da je spor okončan ili završen na neki drugi način?

 

              2) Smatra li se da je prekid koji je nastupio podnošenjem tužbe ili svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine prema čl. 241. ZOO trajao sve do dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način sukladno čl. 245. st. 3. ZOO?

 

              3) Smatra li se da je ovršni postupak neprekinuto trajao sve vrijeme, od dana podnošenja ovršnog prijedloga do okončanja spora te time zastarni rok nije niti počeo teći do okončanja spora?

 

              Tuženik navodi da se važnost ovih pravnih pitanja ogleda u tome što je revizijski sud već zauzeo shvaćanje u svojoj odluci Rev-x 781/11 od 12. listopada 2011., pa da je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, a k tome je to shvaćanje drugostupanjskog suda različito i od prakse drugih drugostupanjsih sudova izloženim u odluci Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1740/09 od 1. rujna 2009.

 

              Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude, podredno ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

              Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

 

              Revizija je dopuštena i osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1. tog članka, reviziju protiv drugostupanjske presude mogu podnijeti ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 392. st. 2. ZPP, ovaj sud je ocijenio da su pravna pitanja zbog kojih je podnesena revizija važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su stoga ispunjene pretpostavke za odlučivanje o njezinoj osnovanosti.

 

              Predmet spora je proglašenje nedopuštenim ovršnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-1127/13 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi od 6. ožujka 2013.

 

              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sud zaključuje da novčana tražbina tuženika kao ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 3.559,95 kn utvrđena izvršenim rješenjem Ipl-1626/94 od 18. listopada 1994. zastarjela pa je ovrha određena rješenjem poslovni broj Ovr-1127/13 od 6. ožujka 2013. nedopuštena, slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev i to pozivom na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO/05), prema kojoj sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, zastarijevaju za deset godina.

 

U rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-516/14-2 od 4. prosinca 2014. kao i u odluci ovog suda poslovni broj Rev-x 781/11 od 12. listopada 2011. izraženo je shvaćanje prema kojem predlaganje novog predmeta i sredstva ovrhe se ne može smatrati prijedlogom za ovrhu kojom se pokreće novi ovršni postupak, jer ovrhovoditelj predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine.

 

              U odluci ovog suda poslovni broj Rev-x 781/11-2 od 12. listopada 2011. na koju se revident poziva u reviziji izraženo je shvaćanje prema kojem u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja je nastupio prekid zastare (čl. 388. ZOO) podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe zastara potraživanja je na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi po čl. 379. st. 1. ZOO još nije niti počela teći – jer ovršni postupak još uvijek traje pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenje naprijed navedenog ovršnog prijedloga.

 

Stoga su prema shvaćanju ovog suda postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz razloga što je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje je suprotno izraženom shvaćanju u više revizijskih odluka pa je revizija dopuštena i osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 5. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 53/13 i 93/14 – dalje: OZ), ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja istovjetne tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju tog rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustaviti će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojeg je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

 

              Predlaganjem novog sredstva ili predmeta ovrhe se u smislu citirane odredbe ne može smatrati prijedlogom za ovrhu kojim se pokreće novi ovršni postupak, jer ovrhovoditelj predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine. Pravni institut promjene sredstva ili predmeta ovrhe ne bi imao smisla kada bi se takav prijedlog smatrao prijedlogom za ovrhu (čl. 35. OZ) kojom se pokreće novi ovršni postupak. Dakle, kada ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe, sud donosi novo rješenje o ovrsi, ali time se nastavlja već prije započeta ovrha (čl. 5. st. 3. OZ).

 

              U konkretnom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare (čl. 388. ZOO) podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe 1994., a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi (po čl. 379. st. 1. ZOO) još nije niti počela teći – jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem naprijed navedenog ovršnog prijedloga.

 

              Slijedom navedenog, a kako shvaćanje drugostupanjskog suda nije u skladu s već izraženim shvaćanjem ovog suda i kako je drugostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije razmotrio i druge činjenice odlučne za odluku o predmetu postupka i za njegov nastavak (čl. 5. st. 5. OZ), to je valjalo ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ.

 

              U ponovljenom postupku potrebno je postupiti na naprijed izloženom smislu i nakon toga donijeti novu odluku.

 

              Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 21. listopada 2015.