Broj: Rev 641/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Z. G. iz S., zastupane po punomoćniku V. K., odvjetniku u S., protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u S., S., zastupanog po punomoćnici M. Č., zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2291/2010 od 22. rujna 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1397/09 od 28. lipnja 2010., u sjednici održanoj 3. studenoga 2015.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačava presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2291/2010 od 22. rujna 2011. na način da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-1397/09 od 28. lipnja 2010.

 

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici trošak podnošenja revizije od 9.225,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je  tuženiku isplatiti tužiteljici 312.684,84 kn  zajedno sa zakonskim zateznim kamatama  tekućim od 26. svibnja 2009. pa do isplate, te nadoknaditi joj parnični trošak od 33.865,00 kn.

 

Tuženik je prvostupanjsku presudu pobijao žalbom i to iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Drugostupanjski sud je pobijanom drugostupanjskom presudom prihvatio žalbu tuženika te je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11) podnijela tužiteljica iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Revizija tužiteljice je osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 312.684,84 kn s osnova obračunatih, a neisplaćenih zateznih kamata zbog zakašnjenja tuženika pri isplati obiteljske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2001. do 31. svibnja 2008., te zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na taj iznos tekućih od utuženja pa do isplate.

 

Prvostupanjski sud prihvaća predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice jer da je tuženik kasnio s isplatama mjesečnih iznosa obiteljske mirovine tužiteljici u predmetnom razdoblju, odnosno jer da je za to razdoblje tužiteljici isplatio ukupan iznos mirovine i to tek 15. srpnja 2008.

 

Drugostupanjski sud prihvaća žalbu tuženika i odbija tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjujući da tuženik nije bio u zakašnjenju s isplatama obiteljske mirovine tužiteljici za sporno razdoblje, jer da je tuženik tek rješenjem od 27. svibnja 2008. utvrdio pravo tužiteljice na obiteljsku mirovinu u određenim mjesečnim iznosima.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je rješenjem tuženika od 28. rujna 1995. tužiteljici priznato pravo na obiteljsku mirovinu,

 

- da je rješenjem tuženika od 29. kolovoza 2001. utvrđen prestanak prava tužiteljice na obiteljsku mirovinu uz obustavu isplate s danom 1. veljače 2001.,

 

- da je rješenjem Središnje službe tuženika od 4. srpnja 2002. potvrđeno netom navedeno rješenje od 29. kolovoza 2001.,

 

- da je povodom tužbe tužiteljice Upravni sud Republike Hrvatske presudom broj Us-6763/2003-5 od 5. listopada 2007. poništio rješenje tuženika od 4. srpnja 2002., uvažio žalbu tužiteljice protiv rješenja tuženika od 29. kolovoza 2001. te poništio i to rješenje,

 

- da je nakon toga tuženik 27. svibnja 2008. donio rješenje kojim uspostavlja pravo tužiteljici na isplatu obiteljske mirovine s danom 1. veljače 2001. u svoti od 6.068,13 kn mjesečno, od 1. srpnja 2001. u mjesečnoj svoti od 6.225,33 kn, od 1. siječnja 2001. u mjesečnoj svoti od 6.275,69 kn, od 1. srpnja 2002. u mjesečnoj svoti od 6.451,21 kn, od 1. siječnja 2003. u mjesečnoj svoti od 6.558,04 kn, od 1. srpnja 2003. u mjesečnoj svoti od 6.683,19 kn, od 1. siječnja 2004. u mjesečnoj svoti od 6.793,07 kn, od 1. srpnja 2004. u mjesečnoj svoti od 7.064,74 kn, od 1. siječnja 2005. u mjesečnoj svoti od 7.226,51 kn, od 1. srpnja 2005. u mjesečnoj svoti od 7.385,24 kn, od 1. siječnja 2006. u mjesečnoj svoti od 7.502,75 kn, od 1. srpnja 2006. u mjesečnoj svoti od 7.746,94 kn, od 1. siječnja 2007. u mjesečnoj svoti od 7.847,67 kn, od 1. srpnja 2007. u mjesečnoj svoti od 8.052,16 kn, te od 1. siječnja 2008. u mjesečnoj svoti od 8.258,22 kn,

 

- da je tuženik tužiteljici za sporno razdoblje isplatio obiteljsku mirovinu 15. srpnja 2008. u ukupnom iznosu od 622.507,11 kn, te

 

- da obračunate zatezne kamate na mjesečne iznose obiteljske mirovine  tužiteljice u predmetnom razdoblju tekuće od 15. u narednom mjesecu pa do isplate iznose 312.684,84 kn.

 

Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 -  dalje: ZOO/91) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zatezne kamate po stopi utvrđenoj zakonom.

 

Prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 -  dalje: ZOO/05) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

 

Kada su presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poništena rješenja tuženika o utvrđenju prestanka prava tužiteljice na obiteljsku mirovinu i obustavu isplatu te mirovine s 1. veljače 2001., onda su poništene i pravne posljedice tih rješenja (čl. 269. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku – "Narodne novine" broj 53/91 i 103/96) i čl. 42. st. 3. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92). Stoga, u takvoj situaciji ostalo je na snazi rješenje tuženika od 28. rujna 1995. kojim je tužiteljici priznato pravo na obiteljsku mirovinu (a na što u prije navedenoj presudi ukazuje i Upravni sud Republike Hrvatske), odnosno to rješenje tuženika proizvodilo je pravne posljedice i za sporno razdoblje.

 

Dakle, obaveza tuženika je bila isplaćivati mjesečne iznose obiteljske mirovine tužiteljici i za razdoblje od 1. veljače 2001. do 31. svibnja 2008. i to na temelju rješenja tuženika od 28. rujna 1995.

 

Kako tuženik u promatranom razdoblju nije tužiteljici isplaćivao mjesečne iznose obiteljske mirovine sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZMO, gdje je propisano da se mirovine i ostala novčana primanja iz mirovinskog osiguranja utvrđuju u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag, već je cjelokupnu obiteljsku mirovinu tužiteljice za promatrano razdoblje isplatio tek 15. srpnja 2008., to je dakle tuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem te novčane obveze, pa je u obvezi tužiteljici isplatiti i nesporni iznos obračunatih zateznih kamata (čl. 277. st. 1. ZOO/91 i čl. 29. st. 1. ZOO/05).

 

Dakle, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz prije navedenih zakonskih odredbi kada je prihvatio predmetni  tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu obračunatih, a neisplaćenih zateznih kamata. K tome, prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo iz čl. 279. st. 2. ZOO/91 odnosno iz čl. 30. st. 2. ZOO/05 kada je tužiteljici na dosuđeni iznos obračunatih zateznih kamata dosudio i zatezne kamate tekuće od utuženja pa do isplate (procesnu zateznu kamatu).

 

Konačno, prvostupanjski sud je i pri odlučivanju o naknadi parničnog troška pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 155. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Ovo stoga što je pri donošenju te odluke prvostupanjski sud imao u vidu samo potreban parnični trošak tužiteljice, te okolnost da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici.

 

Radi iznesenog, a s obzirom da u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, na koje povrede žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se odbije žalba tuženika te potvrdi prvostupanjska presuda (čl. 368. st. 1. ZPP).

 

Odluka o naknadi troška revizijskog stadija postupka osniva se na čl. 155. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Kao potreban parnični trošak tužiteljice u revizijskom stadiju postupka ukazuje se trošak nagrade za zastupanje po odvjetniku i to za sastav revizije u vrijednosti od 750 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 10,00 kn te 23% uvećanje na ime PDV-a (kako to zahtijeva tužiteljica) predstavlja iznos od 9.225,00 kn (Tbr. 7. toč. 1. u vezi Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 148/09).

 

Zagreb, 3. studenoga 2015.