Broj: Gž R-1812/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavice Garac, predsjednice vijeća, Suzane Radaković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Lidije Jelavić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., …, zastupanog po punomoćnici O. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika INA- I. n. d.d., Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku T. O., odvjetniku iz O. društva I., O. & P. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1582/11-35 od 11. srpnja 2013. godine, ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1582/11-38 od 19. srpnja 2013. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 2015. godine.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1582/11-35 od 11. srpnja 2013. godine, ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1582/11-38 od 19. srpnja 2013. godine, u pobijanom dijelu, u stavku I., II., III., IV., V., VI. i VII. izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I/ Utvrđuje se da je Izjava tužitelja kojom priznaje da je dana 24. i 25. siječnja 2011. godine kupio od vozača H. pošta gorivo pod prijetnjom otkaza i kao takova sadrži manu volje, pa je ista ništetna.

 

              II/ Utvrđuje se da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora broj: Ks-OT-1/11 od dana 09. veljače 2011. g. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao.

 

              III/ Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na njegovo radno mjesto prodavača na benzinskoj postaji u roku od 8 dana.

 

              IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene plaće u bruto iznosu od 183.868,84 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, koja teče na iznos od:

 

-          3.878,65 kn od 16. ožujka 2011. g. pa do isplate,

-          8.350,44 kn od 16. travnja 2011. g. pa do isplate,

-          7.176,86 kn od 16. svibnja 2011. g. pa do isplate,

-          7.769,66 kn od 16. lipnja 2011. g. pa do isplate,

-          7.843,85 kn od 16. srpnja 2011. g. pa do isplate,

-          8.041,68 kn od 16. kolovoza 2011. g. pa do isplate,

-          7.769,66 kn od 16. rujna 2011. g. pa do isplate,

-          7.80,76 kn od 16. listopada 2011. g. pa do isplate,

-          8.054,04 kn od 16. studenog 2011. g. pa do isplate,

-          7.596,90 kn od 16. prosinca 2011. g. pa do isplate,

-          7.707,84 kn od 16. siječnja 2012. g. pa do isplate,

-          8.140,25 kn od 16. veljače 2012. g. pa do isplate,

-          7.596,90 kn od 16. ožujka 2012. g. pa do isplate,

-          7.596,90 kn od 16. travnja 2012. g. pa do isplate,

-          7,254,71 kn od 16. svibnja 2012. g. pa do isplate,

-          8.140,25 kn od 16. lipnja 2012. g. pa do isplate,

-          8.041,68 kn od 16. srpnja 2012. g. pa do isplate,

-          7.683,45 kn od 16. kolovoza 2012. g. pa do isplate,

-          8.016,61 kn od 16. rujna 2012. g. pa do isplate,

-          7.658,72 kn od 16. listopada 2012. g. pa do isplate,

-          8.016,95 kn od 16. studenog 2012. g. pa do isplate,

-          7.712,87 kn od 16. prosinca 2012. g. pa do isplate,

-          8.058,56 kn od 16. siječnja 2013. g. pa do isplate,

-          7.754,62 kn od 16. veljače 2013. g. pa do isplate, u roku od 8 dana

 

V/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene Božićnice u bruto iznosu od 3.014,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, koja teče na iznos od:

 

-          1.773,05 kn od 16. prosinca 2011. g. pa do isplate,

-          1.241,14 kn od 16. prosinca 2012. g. pa do isplate, a to sve u roku od 8 dana

 

VI/ Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene Uskrsnice i Božićnice u neoporezivom dijelu te dar u naravi u ukupnom iznosu od 5.300,00 kn zajedno sa kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 %-tnih poena, koja teče na iznos od:

 

-             400,00 kn od 16. ožujka 2011. g pa do isplate

-          2.000,00 kn od 16. siječnja 2012. g. pa do isplate,

-             300,00 kn od 16. prosinca 2012. g. pa do isplate,

-             400,00 kn od 16. ožujka 2012. g. pa do isplate,

-          2.200,00 kn od 16. prosinca 2012. g. pa do isplate, a to sve u roku od 8 dana.

 

VII/ Nalaže  se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 11. srpnja 2013. g. pa do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 %-tnih poena, a to sve u roku od 8 dana".

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1582/11-35 od 11. srpnja 2013. godine, ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1582/11-38 od 19. srpnja 2013. godine u pobijanom dijelu, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka i sudi:

 

Nalaže se tužitelju M. V. naknaditi tuženiku Ina - I. N. d.d. Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 23.310,00 kn u roku 8 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju M. V. naknaditi tuženiku Ina- I. N d.d. Zagreb trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn u roku 8 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog odlučeno je na način da je utvrđeno da je Izjava tužitelja kojom priznaje da je dana 24. i 25. siječnja 2011. kupio od vozača H. p. gorivo pod prijetnjom otkaza i kao takova sadrži manu volje, ništetna je (stavak I. izreke). Odlučeno je na način da je utvrđeno da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora broj: KS-OT-1/11 od dana 09. veljače 2011. g. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao (stavak II. izreke).

 

Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na njegovo radno mjesto prodavača na benzinskoj postaji u roku od 8 dana (stavak III. izreke). Nadalje, nalaženo je tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene plaće u bruto iznosu od 183.868,84 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (stavak IV. izreke).

 

Odlučeno je na način da je naloženo tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene božićnice u bruto iznosu od 3.014,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama ( stavak V. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene uskrsnice i božićnice u neoporezivom dijelu te dar u iznosu od 5.300,00 kn zajedno sa zateznim kamatama ( stavak VI. izreke).

 

Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 11. srpnja 2013. (stavak VII. izreke).

 

Pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja od 19. srpnja 2013. godine ispravljena je pobijana presuda (list 208 spisa).

 

Protiv presude, žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka preinači podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni suđenje te stavlja zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenja da je njegova Izjava od 24. i 25. siječnja 2011. ništetna te da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu od 9. veljače 2011. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao kao i vraćanje tužitelja na radno mjesto prodavača na benzinskoj postoji te zahtjev za isplatom neisplaćene plaće u bruto iznosu te božićnice i uskrsnice. 

 

U žalbenoj fazi postupka, sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva te odluka o troškovima postupka.

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 . toč. 11. ZPP-a jer postoji proturječnost između razloga presude i zapisnika o iskazima danim u postupku a na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365 st. 2. ZPP-a.

 

Stoga, žalbeni navodi tuženika kojim upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP iz razloga što postoji proturječnost između razloga presuda i iskaza svjedoka G. Z. su osnovani.

 

Temeljem ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio slijedeće:

- da iz iskaza svjedoka G. Z., voditelja maloprodaje (list 129 spisa) proizlazi da je predmetna Izjava napisana sukladno zakonu a ne pod prisilom te da je tužitelj priznao djelo koje je napravio i da nije utjecao na sadržaj Izjave koju je dao tužitelj.,

-          da iz iskaza tužitelja ( list 164 spisa) proizlazi da je Izjavu potpisao pod prisilom

G. Z. te da ju je potpisao u neznanju i strahu kao i da mu je prijetio otkazom.,

- da iz iskaza svjedoka D. M. ( list 107 spisa) i T. D. (list 108 spisa) proizlazi da su ustrajali kod svoji danih Izjava ( list 25 i 26 spisa) time da je svjedok T. D. i iskazao da nitko nije utjecao na sadržaj njegove Izjave.

Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da su iskazi tužitelja i svjedoka G. Z. proturječni te isti nije iskazao na način kako je to utvrdio sud prvog stupnja odnosno da je rekao "……..tužitelju da će odmah ako ne potpiše Izjavu čiji će sadržaj biti priznanje krivnje ostati bez posla" iz razloga što navedeno ne proizlazi iz njegovog iskaza.

 

Stoga, bitna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP otklonjena je primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a.

 

Kako je bitna povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a otklonjena primjenom odredbe čl. 373. a. ZPP, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da presuda ne sadrži razloge o svim drugim odlučnim činjenicama. Naime, to što je sud u obrazloženju naveo da je tuženik utvrdio povredu radne obveze iz čl. 57. Pravilnika o radu umjesto čl. 47. nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke jer se radi o omašci u pisanju koja se u smislu čl. 342 ZPP-a može ispraviti u svako doba. Između ostalog, točno je da sud prvog stupnja nije rješenjem odlučio o prigovoru tuženika vezano za preinaku tužbenog zahtjeva time da i navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

 

Međutim, žalbeni navodi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava su osnovani.

 

U provedenom postupku sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

 

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. listopada 2010. na radnom mjestu prodavača na benzinskoj pumpi.,

- da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu 9. veljače 2011. godine radi izdavanja računa i zloupotrebe kartice na benzinskoj postaji B. dana 24. lipnja 2011.godine.,

- da je otkaz Ugovora o radu dan pravovremeno.,

- da tuženik nije omogućio tužitelju iznošenje obrane.,

- da je tužitelju predmetnu Izjavu popisao pod prijetnjom otkaza i kao takva sadrži manu volje te je ništetna u smislu čl. 279 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08 i 78/15-dalje u tekstu: ZOO).,

- da tuženik nije cijenio mišljenje sindikalnog povjerenika.,

- da tužitelj radnjama koje mu se stavljaju na teret nije nanio štetu tuženiku.,    

- da tužitelj nije počinio povrede iz radnog odnosa iz radnog odnosa koje mu stavljaju na teret i da nije utvrđeno skrivljeno ponašanje tužitelja.

 

Pošavši od navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu nije dopuštena te da radni odnos nije prestao pa je iz navedenih razloga naloženo tuženiku vraćanje tužitelja na radno mjesto na kojem je radio sukladno čl. 116 Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13- dalje u tekstu: ZR) te temeljem čl. 85 ZR utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu plaće i materijalnih prava (božićnice, uskrnisice) i da je tužbeni zahtjev osnovan te usvojio tužbeni zahtjev i odlučio na gore navedeni način.

 

U okolnostima ovih utvrđenja navedeni zaključak suda prvog stupnja se ne može prihvatiti.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je Ugovoru o radu od 1. listopada 2010. godine (list 6 spisa) sklopljen između tužitelja, kao radnika i tuženika, kao poslodavca time da je sklopljen na neodređeno vrijeme i da se radnik obvezuje obavljati poslove radnog mjesta -pozicije prodavača na benzinskoj postaji, Regija R. kao i druge neophodne poslove u skladu s naravi i vrstom posla po nalogu poslodavca.

 

Nadalje, iz sadržaje Izjave tužitelja ( list 7 spisa) proizlazi da tužitelj priznaje da je dana 24. i 25. 11. kupio od vozača H. p. gorivo kao i da je dana 25. 01. 2011. prilikom kupnje naišla kontrola oštećenog vozača te je uzela zapisnik o događaju. Također, ista sadrži navode tužitelja da je svjestan svoje pogreške ali da napominje da je prvi puta učinio nešto što nije dolično radnom mjestu koje obavlja i moli za razumijevanje samog događaja i da se obvezuje da se takvo što neće ponoviti te da iskreno žali zbog samog događaja te moli za oprost i razumijevanje.

 

Ovdje valja ukazati, da se Odluka o izvanrednom otkazu odnosi na povredu obveza iz radnog odnosa tužitelja dana 24. siječnja 2011. godine.

 

Prema Očitovanju sindikalnog povjerenika ( list 8-9 spisa) proizlazi da isti nije suglasan i protivi se donošenju namjeravane oduke poslodavac i predlaže mjeru pisanog upozorenja na obvezu iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza u slučaju nastavka kršenja te obveze. Također, iz obrazloženja navedenog očitovanja proizlazi da je tužitelj u svojoj radnoj sredini cijenjen kao pošten, stručan i pouzdan radnik te da tijekom 9 godina nije imao propusta u radu.

 

Međutim, sud prvog stupnja je zanemario odlučnu činjenicu a to je da i iz navedenog Očitovanja sindikalnog povjerenika proizlazi da je radnik, dakle tužitelj "……….i iskreno priznao, bez pokušaja da sporni događaj prikaže na neki drugi način te iskazao iskreno kajanje i da je u razgovoru obrazložio i naveo „…..kako je lakovjerno pristao na kupnju navedenog goriva od vozača kamiona HP-a po nešto nižoj cijeni za vlastite potrebe, bez dubljeg promišljanja, a rukovodeći se da ne čini materijalnu štetu".

 

Dakle, iz navedenog Očitovanja proizlazi da je tužitelj pored navedene Izjave i u razgovoru vezano za predmetno očitovanje priznao postupanje za koje ga tereti tuženik odnosno povredu obveza iz radnog odnosa.

 

Prema Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 9. veljače 2011. godine (list 10-11 spisa) tužitelju koji obavlja poslove radnog mjesta prodavača na benzinskoj postaji u Regiji R., otkazan je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 232-359904/10 s primjenom od 1. listopada 2011. godine zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa bez prava na ugovoreni otkazni rok te da mu radni odnos prestaje s danom dostave Odluke.

 

Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je temeljem Izvješća regionalnog voditelja maloprodaje i direktora Regije R., utvrđeno da je tužitelj radeći na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji PUO B., zapad dana 24. siječnja 2011. godine omogućio zloupotrebu Ina-kartice i izdavanje računa koji nepotpuno i neistinito održava nastali poslovni događaj. Nadalje, iz iste proizlazi da je unutarnja kontrola H. p. zbog osnovane sumnje da se na benzinskoj stanici vrši zloupotreba Ina-kartice izvršila kontrolu 26. siječnja 2011. godine i utvrdila da je vozač kamiona H. p. zajedno sa prodavačem odnosno tužiteljem točio gorivo „Eurodizel Bs Class“ u kanistre uz agregat uz koji je bio parkiran kamion H. p. i da je nakon točenja dva kanistra goriva iste tužitelj i odnio na parkiralište objekta u namjeri da uzme još jedan karnister te je prekinut  od strane djelatnika unutarnje kontrole H. p. time da je o svemu obaviješten i MUP koji je izvršio i očevid.

 

Nadalje, prema obrazloženju navedene odluke zbog sumnje na zlouporabu Ina kartice koja glasi na službeno vozilo H. p. i otuđivanja goriva u suradnji s prodavačem na PUO B. izvršen je uvid u video zapise za razdoblje od 10. siječnja do 24. siječnja 2011. godine te je utvrđeno da je tužitelj u noćnoj smjeni 24. siječnja 2011. godine u 23.45.sati ponovio gore opisanu radnju utakanja goriva u 2 kanistra u suradnji sa vozačem kamiona H. p. kao i da je ispisom računa od 24. siječnja 2011. godine utvrđeno da je izdano gorivo Eurodizle Bs Class u količini od 45,55 litara i naplaćeno putem Ina-kartice koja glasi na službeno vozilo H. p. reg. oznake ZG … te da nije bilo točenja goriva u kamion H. p. kao i da je utočenu količinu goriva u kanistre tužitelj potom i otkupio od vozača H. p..

 

Polazeći od sadržaja Izjave tužitelja te Očitovanja sindikalnog povjerenika kao i Odluke o izvanrednom otkazu vezano za zaključak suda prvog stupnja da je predmetna Izjava tužitelja dana pod prijetnjom otkaza te da sadrži manu volje i da je ništetna ukazuje se na slijedeće.

 

Prema odredbi čl. 279 st. 1. ZOO-a propisano je da ako je ugovorena strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi (stavak I. izreke). Nadalje, st. 2. navedenog članka propisano je da se strah smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorene strane ili treće osobe. Također, st. 3. propisano je da  ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani, ništetan.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, a posebice imajući u vidu činjenicu da je prema navedenom Očitovanju sindikalnog povjerenika i sam tužitelj u razgovoru priznao sporni događaj, te naveo razloge svog postupanja, dakle tužitelj je priznao povredu obveza iz radnog odnosa ne samo u spornoj Izjavi, već i u dodatnom razgovoru sa sindikalnim povjerenikom a kako to proizlazi iz samog obrazloženju Očitovanja, to prema stanovištu ovog suda tvrdnje tužitelja da je predmetna Izjava napisana pod prijetnjom otkaza i u strahu su bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka. Između ostalog, obzirom na navedenom ovaj sud cijeni iskaz G. Z., D. M. i T. D. kao objektivne i uvjerljive, pa je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada iste nije i prihvatio.

 

Stoga, suprotno zaključku suda prvog stupnja Izjava tužitelja kojom priznaje da je 24. i 25. siječnja kupio od vozača H. p. gorivo ne sadrži manu volje u smislu čl. 279 ZOO-a te je ista pravno valjana. Ovdje valja napomenuti i to da je samo ugovor koji je sklopljen uporabom sile a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari, ništetan. Pored navedenog, ovaj sud je stanovišta da iskaz tužitelja „…da je benzin točio u kanistar na zamolbu vozača H. p. iz razloga što je njegov kolega ostao bez benzina“, a polazeći od sadržaja same njegove Izjave i razgovora sa sindikalnim povjerenikom nije uvjerljiv i objektivan već je isključivo usmjeren na postizanje uspjeha u predmetnoj pravnoj stvari.

 

Obzirom na činjenicu da je tužitelj napisao i vlastoručno potpisao predmetnu Izjavu te posebice činjenicu da istom i priznaje povrede obveza iz radnog odnosa, zaključak suda prvog stupnja da mu nije omogućeno da iznese obranu u smislu čl. 111. st. 2. ZR-u su bez pravnog uporišta. Između ostalog, obzirom da je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sud prvog stupnja je pogrešno zaključio da u smislu čl. 111. st. 1. ZR-a je postojalo obveza tuženika na pisano upozorenje na obvezu iz radnog odnosa jer se navedeno ne odnosi i na slučaj izvanrednog otkaza, pa su žalbeni navodi tuženika osnovani.

 

U odnosu na zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije cijenio mišljenje sindikalnog povjerenika, valja odgovoriti da iz stanja spisa odnosno Odluke proizlazi a kako je to gore i navedeno, da je i zatraženo mišljenje sindikalnog povjerenika koji ima prava i obveze radničkog vijeća, međutim sud prvog stupnja je ispustio iz vida da navedeno mišljenje u konkretnoj pravnoj stvari ne obvezuje poslodavca u smislu čl. 149 ZR-u.

 

Prema Općim uvjetima poslovanja tuženika (list 184 spisa) proizlazi da korištenje Ina- kartice koja je izdana na registarsku oznaku vozila ne može se prenositi na drugo vozilo i može se koristiti za plaćanje goriva tek nakon identifikacije vozila s registarskom oznakom naznačenom na kartici kojom korisnik želi platiti račun.

 

Nadalje, prema Postupku, organizaciji rada na maloprodajnim mjestima i Prilozima tuženika (list 60-104 spisa) propisano je da se osobito teškom povredom zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć te ima za posljedicu izvanredno otkazivanje Ugovora o radu smatra se i izdavanje neodgovarajućeg računa te protupravno pribavljanje materijalne koristi za sebe ili drugoga  (list 97 spisa) a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

 

Također, iz točke 6.1. i 6.3.1. Postupka plaćanja kreditnim i debitnim karticama na benzinskoj postaji propisano (list 169-182 spisa) je da prodajno mjesto obvezuje se prodavati sve robe ili usluge između ostalo i pod uvjetom da je kartica izdana na registarsku oznaku vozila i da se naplata vrši nakon završenog točenja.

 

Dakle, kupnja i plaćanje Ina-karticom vezano je za registarsku oznaku vozila na koje je kartica izdana a u koje vozilo se gorivo i toči, time da je objektivnim i logičnim iskazom svjedoka D. M. i T. D. utvrđeno da kada se naplata vrši putem Ina kartice vrši se i provjera registarske oznake vozila na kartici kao i da nije bilo dozvoljeno da se prilikom plaćanja Ina karticom gorivo toči u kanistre ili spremnike osim u rezervoar. Za ukazati je da je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da je znao da radi suprotno propisima tuženika.

 

Prema čl. 47 st. 1. Pravilnika osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatraju se neizvršavanje, nesavjesno i nemarno izvršavanje radnih zadataka i drugih obveza iz radnog odnosa (toč.1.) te postojanje osnovne sumnje na postojanje kaznenih dijela krađa, utaja, primanje i davanje mita i drugih istovrsnih kaznenih djela i slično (toč. 25) kao i nepridržavanje uputa, odluka, pravilnika i drugih akata Poslodavca (toč. 36) te nepridržavanje odredbi zakona, kolektivnog ugovora i Pravilnika o radu i drugih propisa (toč. 38).

 

U odnosu na zaključak suda prvog stupnja da je račun ( list 24 spisa) izdan 24. siječnja 2011. godine u 23.52 sati i plaćen Ina karticom iako gorivo nije točeno u vozilo, pa tuženiku nije nastala materijalna šteta, prema stanovištu ovog suda nije odlučno iz razloga što je pravno relevantno gore navedeno postupanje tužitelja koji je omogućio zloupotrebu kartice i izdavanje računa koji nepotpuno i neistinito održava nastali poslovni odnos time da je potrebno navesti i to da je tužitelj i otkupio gorivo od djelatnika H. p. koje je utočio u kanistre a koja činjenica proizlazi ujedno i iz njegove Izjave.

 

Kako je tužitelj na opisani način počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa predviđenu čl. 47 Pravilnika o radu (list 49-59 spisa), a kako to proizlazi i iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, to su prema stanovištu ovog suda ispunjenje pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno čl. 108. ZR-u.

 

Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja te svjesnog postupanja tužitelja, prema stanovištu ovog suda njegov postupak predstavlja osobito važnu činjenicu koja dovodi do gubitka povjerenja poslodavca u radnika zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Ovdje valja nadodati i to da činjenica što su eventualno i drugi zaposlenici postupali na način kako je postupao tužitelj ne opravdava ponašanje tužitelja pa iskaz svjedoka J. B. nije relevantan kao niti iskaz svjedoka N. B. i I. Š..

 

Obzirom na izneseno, ispunjenu su pretpostavke za primjenu odredbe čl. 108 st. 1. ZR-u te je sud prvo stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje i na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika prihvatiti i na temelju odredbe čl. 373 a ZPP-a odlučiti kao u stavku I. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

S obzirom na izmijenjeni uspjeh stranaka u sporu, osnovana je žalba tuženika kada osporava odluku o troškovima postupka.

 

Naime, sukladno čl. 154. st. 1  i čl. 155. te čl. 166. st. 2. ZPP valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

 

Tuženiku pripada naknada troškova postupka zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to: za sastavljanje podneska 5. travnja 2011. tbr8/1 -Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 148/09., 142/12, 103/14 i 118/14 - dalje u tekstu : Tarifa) - 100 bodova., pristupa na raspravu 15. rujna 2011. tbr. 9/2-50 bodova., raspravu 10. studenog 2011. tbr. 9/1-100 bodova., podneska 25. travnja 2012. tbr. 8/3-50 bodova., raspravu 3. svibnja 2012 . tbr. 9/2 -50 bodova., raspravu 18. lipnja 2012. tbr. 9/1-100 bodova., raspravu 29. listopada 2012. tbr. 9/1-100 bodova., podneska 19. studenog 2012. tbr. 8/1-100 bodova., rasprava 28. siječnja 2013. tbr-9/1-100 bodova., rasprava 18. travnja 2013. tbr. 9/1- 250 bodova., podneska 3. lipnja 2013. tbr, 8/1-250 bodova i raspravu 12. lipnja 2013. tbr. 9/1-250 bodova a što ukupno iznosi 1.500 bodova prema vrijednosti boda od 10,00 kn  (tbr. 50 Tarife) odnosno uz uvećanje PDV 25% u iznosu od 3.750,00 kn sveukupno trošak iznosi 18.750,00 kn. Nadalje, tuženiku je dosuđen i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu 200,00 kn i presudu u iznosu od 4.360,00 kn pa tuženiku pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 23.310,00 kn.

 

Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka prihvatiti i presudu suda prvog stupnja preinačiti te dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 23.310,00 kn i odlučiti kao u stavku  II. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Tuženik je sa žalbom uspio u cijelosti, pa je na temelju čl. 166. st. 2 ZPP a u vezi čl. 154. st. 1 ZPP tuženiku dosuđen trošak žalbenog postupka i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji se odnosi na sastav žalbe 15. srpnja 2013. godine i odmjeren je prema odredbama tbr. 10/1- tarife - 312,50 bodova odnosno prema vrijednosti boda od 10,00 kn u iznos od  3.125,00 kn te uvećanju za trošak PDV 25% u iznosu od 781,25 kn odnosno ukupno 3.906,25 pa je odlučeno kao u stavku III. izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U Zagrebu 8. prosinca 2015.