Broj: Rev 89/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala S., S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžri-8/11 od 7. srpnja 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj P1-5359/09 od 22. rujna 2010., u sjednici održanoj 20. siječnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 30.600,00 kn na ime naknade nematerijalne štete i iznos od 10.540,00 kn s osnova potpisane nagodbe broj S-111/06, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2009.g. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena.

 

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.113,00 kuna.“

 

Drugostupanjskom presudom je preinačena prvostupanjska presuda i suđeno je:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 30.600,00 kn na ime naknade nematerijalne štete i iznos od 10.540,00 kn s osnova potpisane nagodbe broj S-111/06, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.01.2009.g. po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvezano za 5%-tnih poena.

 

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.113,00 kuna.“

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Drugostupanjska presuda je donesena na temelju odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) pa je protiv drugostupanjske presude dopuštena redovna revizija na temelju čl. 382. st.1. točka 3. ZPP neovisno o vrijednosti predmeta spora.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 36.000,00 kuna na ime nematerijalne štete i iznosa od 10.780,00 kuna na ime troškova ranije vođenog parničnog postupka zbog ozljede na radu na temelju izvansudske nagodbe sklopljene s tuženikom.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da je prema odredbi čl. 38. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO/05) i čl. 39. ZOO/05 odnosno prema odredbi čl. 150. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - u dalje: ZOO/91) tuženik sastavio nagodbu koju je tužitelj prihvatio i potpisao, a tuženik ju do dana prihvata ponude nije opozvao.

 

Odlučujući o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da tužitelj nije prihvatio ponudu tuženika od 4. srpnja 2008. na iznos od 36.000,00 kuna i parnični trošak u iznosu od 10.780,00 kuna, a navod tužitelja iz dopisa od 17. rujna 2008. da je voljan sklopiti nagodbu za iznos od 39.800,00 kuna i parnični trošak u iznosu od 11.800,00 kuna ima značenje odbijanja ponude i stavljanja nove ponude (protuponude) tuženiku sukladno odredbi čl. 264. ZOO/05 koji takvu novu ponudu nije prihvatio, dok je stavljanjem nove ponude tužitelja od 17. rujna 2008. tuženiku prestala vezanost tuženika za ponudu od 4. srpnja 2008.

 

Tužitelj je u reviziji izričito naveo zbog kojeg revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka je reviziju podnio. Međutim, iz navoda tužitelja iznesenih u reviziji proizlazi da je revident u reviziji opisno istaknuo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP tvrdeći da je  pogrešan zaključak drugostupanjskog suda o odustajanju tužitelja od nagodbe, da je nejasan stav drugostupanjskog suda o odluci o parničnom trošku te da je zaključak suda o odbijanju ponude od strane tužitelja proizvoljan.

 

Suprotno navodima revidenta prema ocjeni revizijskog suda tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i oni nisu niti proturječni niti nejasni. Stoga pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Navodi revizije u kojima revident iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju pobijane presude predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku i koje revizijski sud ne može uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prema ocjeni revizijskog suda nije osnovan niti tužiteljev navod da je donošenjem pobijane presude drugostupanjski sud povrijedio pravo tužitelja na redoviti pravni lijek. To stoga što je pobijanu drugostupanjsku presudu sud donio na temelju zakonskog ovlaštenja propisanog odredbom čl. 373.a ZPP.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 264. ZOO/05 kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer je zaključio da tužitelj nije prihvatio ponudu tuženika iz nagodbe od 4. srpnja 2008. te da navod tužitelja iz podneska od 17. rujna 2008. predstavlja novu ponudu tuženiku koju tuženik nije prihvatio.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 20. siječnja 2016.