Broj: Rev 156/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz D., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. O. K. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., I. P., F. O., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-3026/13-2 od 1. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda Zagrebu, broj Pn-1215/11-24 od 21. siječnja 2013., ispravljena rješenjem br. Pn-1215/11-30 od 24. studenoga 2015., u sjednici održanoj 16. veljače 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Djelomično se prihvaća revizija i preinačuje presuda Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-3026/13-2 od 1. listopada 2015. i Općinskog građanskog suda Zagrebu, broj Pn-1215/11-24 od 21. siječnja 2013., ispravljena rješenjem broj Pn-1215/11-30 od 24. studenoga 2015., u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa s osnova neimovinske štete u iznosu 6.000,00 kn i u dijelu odluke o troškovima postupka i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju s osnova neimovinske štete plati iznos 6.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2011. u visini obračunatoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

 

Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kao neosnovan.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 7.480,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. siječnja 2013. u visini obračunatoj za razdoblje do 31. srpnja 2015. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu imovinske štete za putne troškove u iznosu 806,25 kn kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos 300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječnja 2013. (toč. I. izreke). Ujedno je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.000,00 kn s osnova neimovinske štete te 806,25 kn s osnova imovinske štete - putnih troškova (toč. II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. siječanja 2013. pa do isplate (toč. III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj izjavio reviziju pozivajući se pritom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužitelj predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti ponovno na suđenje, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, te u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Pravno pitanje zbog kojeg tužitelj podnosi reviziju je:

 

„Radi li se o neznatnoj povredi prava osobnosti ako postoje fizički bolovi jakog, srednjeg i slabog intenziteta uz pretrpljeni primarni i sekundarni strah?“

 

Kao razloge tužitelj se poziva na presudu ovog revizijskog suda Rev-797/2002 od 18. lipnja 2002. Županijskog suda u Varaždinu Gž-2257/14 od 10. studenoga 2014., u kojima je izraženo pravno shvaćanje da ako je oštećenik trpio fizičke bolove (jakog, srednjeg i slabog intenziteta) kao i primarni i sekundarni strah da se to ne može kvalificirati kao beznačajne tjelesne ozljede koje ne bi opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na naknadom neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio kao posljedicu prometne nezgode od ...

 

Nižestupanjski su sudovi tužitelju dosudili iznos od 300,00 kn s osnova imovinske štete (kvalifikatorna okolnost tuđe pomoći i njege) dok su odbili zahtjev za isplatom neimovinske štete u iznosu 11.000,00 kn te imovinske štete s osnova putnih troškova.

 

Sudovi su zaključili da ozljede tužitelja u vidu višestrukog natučenje trupa, natučenja mekog oglavka i istegnuće mistično ligamentarnih struktura vratne kralježnice uslijed kojih je tužitelj trpio intenzivni strah prvih 24 sata po nezgodi, umjerenih strah kroz 2 dana i slabiji kroz desetak dana, bol jakog intenziteta nekoliko sati, srednjeg 24 sata i slabog 5 dana, time da nije došlo do umanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja - ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade jer da je riječ o neznatnoj povredi koja ne opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti.

 

Revizijski sud nalazi da je naznačeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana s tim da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju tog pitanja.

 

Čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St. 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Uzevši u obzir, kako ozljede koje je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio (višestruko natučenje trupa, natučenje mekog oglavka i istegnuće mistično ligamentarnih struktura vratne kralježnice), tako i pretrpljeni strah i bolove (intenzivni strah prvih 24 sata po nezgodi, umjerenih strah kroz 2 dana i slabiji kroz desetak dana, trpio je bol jakog intenziteta nekoliko sati, srednjeg 24 sata i slabog 5 dana) ocjena je ovog suda da se ne može raditi o beznačajnim tjelesnim ozljedama te da kvalifikacijski kriteriji opravdavaju dosuđenje naknade štete.

 

Stoga na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, a uzevši u obzir utvrđene i navedene kvalifikatorne okolnosti, tužitelju valjalo dosuditi novčanu naknadu u visini od 6.000,00 kn. U skladu s tim, valjalo je odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kn kao neosnovan.

 

Obzirom da su nižestupanjski sudovi pogrešnim pravnim pristupom smatrali da posljedice tužiteljeva ozljeđivanja ne oprava naknadu neimovinske štete, to je na temelju čl. 395. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu odluku i tužitelju dosuditi iznos od 6.000,00 kn sa propadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

Na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a valjalo je tužitelju dosuditi naknadu parničnog troška koji se sastoji od zastupanja po odvjetniku, u skladu s Odvjetničkom tarifom i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastava podnesaka od 10.5.2011., 27.9.2011., 16.4.2012, 17.12.2012., svaki po 100 bodova, (Tbr. 8. sastav podneska od 28.6.2012. po 25 bodova (Tbr. 8.3.), zastupanje na raspravama od 16.4.2012. i 16.1.2013. svaka po 100 bodova (Tbr. 9.1.) što je ukupno 725 bodova, odnosno 7250,00 kn uz PDV od 25% odnosno 1.812,50 kn dakle ukupno 9.062,50 kn uz predujam za medicinsko vještačenje od 1.100,00 kn i trošak žalbe (Tbr. 10.1.) 1.562,50 kn (1250,00 kn + PDV) te trošak revizije (Tbr. 10.6.) 1.875,00 kn (1.500,00 kn + PDV) - ukupno 13.600,00 kn, što prema konačnom uspjehu u sporu od 55% iznosi 7.480,00 kn.

 

Budući da tužitelj u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za isplatom naknade štete s osnova putnih troškova od 806,25 kn nije postavio točno određeno pitanje, to njegova revizija u tom dijelu ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 3. ZPP-a.

 

Stoga je reviziju u tom dijelu, na temelju čl. 392.b st. 2. ZPP-a, valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 16. veljače 2016.