Broj: Pž-488/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u ime Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Mladena Šimundića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. d.d. R., kojeg zastupaju punomoćnici J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnici u G., protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, kojeg zastupa Državno odvjetništvo, radi naknade štete u iznosu od 110.559,12 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-38/12-12 od 3. svibnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-38/12-12 od 3. svibnja 2012.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-38/12-12 od 3. svibnja 2012. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud naloži tuženiku da mu na ime naknade štete isplati iznos od 110.559,12 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 7.500,00 kn u roku osam dana (točka II. izreke).

 

Protiv te presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud iz nesporne činjenice da Trgovački sud u Osijeku nije u rješenju kojim zaključuje stečajni postupak nad dužnikom B. T. d.o.o. u stečaju O. odredio i tko će zastupati stečajnu masu, izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Suprotno tome, žalitelj smatra da se radi o gruboj greški suca zbog koje je pretrpio štetu, kao i da je prvostupanjski sud propustio izvesti dokaz knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđivanja visine štete. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

 

Predmet spora je naknada štete za koju tužitelj tvrdi da ju je pretrpio zbog toga što Trgovački sud u Osijeku nije nakon donošenja rješenja kojim zaključuje stečajni postupak nad dužnikom B. T. d.o.o. u stečaju O. poslovni broj St-24/94-256 donio i rješenje o tome tko će zastupati stečajnu masu i to u visini iznosa od 110.559,12 kn koja se sastoji od glavnog duga u predmetu koji se pred tim sudom vodio pod poslovnim brojem P-547/02, ali je prekinut zbog brisanja dužnika iz sudskog registra, zateznih kamata obračunatih na glavni dug i parničnih troškova. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud zaključio da navedeno ne predstavlja nepravilan ili nezakonit rad suca zbog kojeg bi tužitelju nastala šteta, jer stečajni upravitelj može po samom zakonu, bez posebnog rješenja zastupati stečajnu masu i poduzimati druge radnje nakon zaključenja stečajnog postupka, pa slijedom toga ne postoji uzročno-posljedična veza između rada suca i štete kao posljedice. Na temelju tih razloga prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelju naložio da tuženiku nadoknadi štetu.

 

Donošenjem pobijane presude nije učinjena neka od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve bitne činjenice i pravilno zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Doduše, pri tome se nepravilno pozvao na odredbu članka 63. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12) kojom su propisani uvjeti za otvaranje i istovremeno zaključenje stečajnog postupka, ali bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

Naime, prema odredbi članka 106. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/2005, 16/2007, 113/2008, 153/2009, 34/2010, 116/2010, 27/2011, 57/2011, 130/2011 i 28/2013) Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac stranci, svojim nezakonitim ili nepravilnim radom. S druge strane, prema općim načelima o odgovornosti za štetu iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15) da bi neka osoba odgovarala za štetu potrebno je da budu kumulativno ispunjene sve pretpostavke za takvu odgovornost: šteta, štetna radnja, protupravnost i uzročna veza između štete i štetne radnje. Odgovornost za štetu, dakle, nastaje pod pretpostavkama da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

 

Prema tome da bi tuženik u ovom konkretnom slučaju bio odgovoran za naknadu štete mora postojati nezakonit i nepravilan rad suca kao štetna radnja, jer bez ispunjenja te pretpostavke nema odgovornosti za štetu. Tužitelj nije dokazao postojanje te štetne radnje odnosno propuštanja, jer stečajni sudac nije bio dužan nakon donošenja rješenja o zaključenju stečajnog postupka ili u tome rješenju, odrediti osobu koja će zastupati stečajnu masu nakon brisanja stečajnog dužnika iz sudskog registra. Ovo posebno zbog toga što je odredbom članka 25. stavak 1. točka 13. Stečajnog zakona propisano da je stečajni upravitelj dužan nakon zaključenja stečajnog postupka zastupati stečajnu masu u skladu s tim Zakonom. Dakle, stečajni upravitelj zastupa stečajnu masu po samom zakonu, pa o tome ne treba donositi posebno rješenje, kako to pogrešno smatra žalitelj.

 

Na temelju navedenog proizlazi kako neodređivanje osobe koja će zastupati stečajnu masu od strane stečajnog suca nije moglo utjecati na nastavak i vođenje parničnog postupka protiv stečajne mase stečajnog dužnika, ako su za to bile ispunjene zakonske  pretpostavke, pa tužitelj nije ni mogao zbog toga pretrpjeti štetu. Stoga ne postoji ni uzročna veza između propuštanja suda i navodne štete.

 

S obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete, nije bilo potrebno izvoditi dokaze radi utvrđivanja visine te štete (članak 220. ZPP-a). 

 

              Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovanosti (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i visini (članak 155. ZPP-a).

             

              Zato je na temelju odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a valjalo odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Zagrebu 1. ožujka 2016.