Broj: Revt 285/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. (OIB: ...) iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Z., ..., protiv tuženika M. d.o.o. (OIB: ...) iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku T. P., odvjetniku u Z., ..., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-986/11-7 od 12. svibnja 2015. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-116/08 od 6. listopada 2010., u sjednici održanoj 19. travnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja G. d.o.o. protiv presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovi broj Pž-986/11-7 od 12. svibnja 2015., odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Dodatak reviziji tužitelja protiv iste drugostupanjske presude koju je podnio Z. K., odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Raskida se ugovor o dijelu koji je zaključen u Zadru 30. siječnja 2007. godine prema kojem se tuženik obvezao izvršiti popravak osobnog automobila marke RENAULT LAGUNA II INITIALE reg. br. ....

 

II. Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade štete isplatiti i to za vrijednost vozila marke RENAULT LAGUNA II INITIALE V6 reg. br. ... iznos od 117.489,08 kn za nepripadano naplaćene račune popravka vozila 24.820,78 kn i za ostale troškove specificirane u dokaznici troškova od 09. veljače 2007. godine 52.654,00 kn, odnosno ukupno iznos od 195.272,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope koju utvrđuje HNB za prethodno polugodište uvećano za 5 postotnih poena i to počev od dana 10. travnja 2007. godine pa do konačne isplate.

 

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 14.302,00 kuna, u roku od 8 dana."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-116/08 od 6. listopada 2010. u dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 24.820,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. travnja 2007. do isplate po stopi koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za prethodno polugodište uvećanoj za pet postotnih poena.

 

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-116/08 od 6. listopada 2010. u točki I. njene izreke, dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 117.489,08 kn i iznos od 52.654,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u točki III. njene izreke i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

 

"Raskida se ugovor o dijelu koji je zaključen u Zadru 30. siječnja 2007. godine prema kojem se tuženik obvezao izvršiti popravak osobnog automobila marke Renault Laguna II Initiale reg. br. ....

 

Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade štete isplatiti i to za vrijednost vozila marke Renault Laguna II Initiale V6 reg. br. ... iznos od 117.489,08 kn i za ostale troškove specificirane u dokaznici troškova od 09. veljače 2007. godine 52.654,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope koju utvrđuje HNB za prethodno polugodište uvećano za pet postotnih poena i to počev od dana 10. travnja 2007. godine pa do konačne isplate."

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.081,34 kn (tisućuosamdesetjedna kuna i tridesetčetiri lipe), u roku od osam dana.

 

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.075,00 kn (tritisućesedamdesetpet kuna) kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II. i stavkom III. izreke revizija u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj je protiv iste drugostupanjske presude i to u istom djelu podnio i reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Protiv iste drugostupanjske presude Z. K. kao vlasnik tužitelja podnio je "dodatak reviziji".

 

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju i dodatak reviziji.

 

Dodatak reviziji je podnesen od strane Z. K. nije dopušten.

 

Prema odredbi čl. 91. a. st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju preko opunomoćenika koji je odvjetnik.

 

Prema stavku 2. istog zakonskog članka iznimno od stavka 1. toga članka, stranka može sama podnijeti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za nju reviziju može podnijeti kao opunomoćenik osoba koja ju je prema odredbama toga ili kojeg drugog zakona ovlaštena zastupati u tom svojstvu iako nije odvjetnik - ako ima položen pravosudni ispit.

 

Prema stavku 3. istog zakonskog članka stranka, odnosno njezin opunomoćenik iz stavka 2. toga članka, dužni su uz reviziju priložiti izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, ako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u istom postupku.

 

Kako Z. K. nije odvjetnik, kako uz dodatak reviziji nije priložio izvornik ili presliku potvrde o položenom pravosudnom ispitu, te kako takva potvrda u izvorniku ili preslici već prije nije podnesena sudu u ovom postupku, to se predmetni dodatak reviziji ukazuje nedopuštenim.

 

Stoga valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Prema odredbi čl. 382. st 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 497. a. ZPP u postupku pred Trgovačkim sudovima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. Ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 500.000,00 kuna,

 

2. Ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. Ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Kako je drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu donesena prema odredbi čl. 373. a. ZPP, to je dakle u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1 ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako je dakle u konkretnom slučaju dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, to u konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Stoga, je predmetna revizija tužitelja razmatrana kao revizija iz čl. 382. st 1. ZPP.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1 ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije u pravu tužitelj kada smatra da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane drugostupanjske presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju te presude.

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za raskidom ugovora o djelu koje su stranke zaključile 30. siječnja 2007. za popravak osobnog automobila marke Renault Laguna II Initiale, za isplatu 117.489,08 kn na ime naknade štete za vrijednost istog vozila te za isplatu 52.654,00 kn sa osnova naknade štete za troškove popravka vozila (ugradnja novog motora) i to sve sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2007. pa do isplate.

 

Drugostupanjski sud utvrdio je sljedeće činjenice:

 

- da je tužitelj kao naručitelj sa tuženikom kao izvođačem sklopio ugovor o djelu za popravak predmetnog osobnog automobila,

 

- da je tuženik obavio radove radi popravka toga automobila i tužitelju 10. travnja 2007. izdao računa za popravak od 24.820,78 kn (koji račun je tužitelj i platio),

 

- da je tužitelj nakon toga, a po preuzimanju automobila, uočio da kvar na automobilu nije otklonjen, a radi čega je ponovno automobil predao tuženiku radi popravka kvara,

 

- da je tuženik nakon toga rastavio motor automobila i zaključio da su cilindri motora oštećeni u mjeri da nije moguća ugradnja novih klipova motora, a nakon čega su se stranke sporazumjele da se ugradi novi motor,

 

- da je tuženik u predmetni automobil ugradio novi motor, a nakon čega je automobil bio tehnički ispravan,

 

- da nisu bili potrebni radovi koje je tuženik izvršio na predmetnom automobilu po prvom preuzimanju toga automobila (u iznosu od 24.820,78 kn), te

 

- da je predmetni automobil od prve predaje tuženiku do druge predaje prešao ukupno 436 kilometara, a radi čega cilindri motora nisu mogli biti oštećeni u tom razdoblju, odnosno da su ta oštećenja postojala i prije prve predaje automobila na popravak tuženiku.

 

Kako se predmetna revizija tužitelja znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje u pokušaju dovođenja u sumnju pravilnosti zaključaka drugostupanjskog suda u postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na sljedeće. Riječ je evidentno o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude i iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP drugostupanjska se presuda revizijom ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu u izreci u razmatranju.

 

Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu naknadu za to.

 

Prema odredbi čl. 597. st. 1. ZOO izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

 

Prema odredbi čl. 598. st. 1. ZOO ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjereno vrijeme da svoj rad uskladi sa svojim obvezama. Prema stavku 2. istog zakonskog članka ako do isteka roka iz stavka 1. toga članka izvođač ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

 

Kada je za slučaj da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i ne radi kako bi trebalo određeno da naručitelj može raskinut ugovor o djelu, onda se raskid toga ugovora vrši izjavom naručitelja upućenoj izvođaču.

 

Dakle, u tom slučaju raskid ugovora se ne vrši konstitutivnom sudskom odlukom. Stoga, već iz samog tog razloga pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za raskid predmetnog ugovora o djelu od 10. siječnja 2007. za popravak predmetnog automobila.

 

Kada je tuženik kao izvođač po dogovoru s tužiteljem kao naručiteljem izvršio potrebnu zamjenu motora i to zbog kvara koji je postojao prije nego što je predmetni automobil prvi puta predan na popravak tuženiku, a nakon čega je taj automobil bio tehnički ispravan, da je tuženik taj dio ugovora o djelu obavio kako treba držeći se uvjeta ugovora, pravilno drugostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju tužitelj nije niti stekao pravo na raskid predmetnog ugovora o djelu, a niti pravo na naknadu štete (čl. 598. st. 1. i st. 2. ZOO). Dakle, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo i kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja naknadu štete od 117.489,08 kn (naime vrijednosti automobila) i od 52.654,00 kn (naime troška ugradnje novog motora).

 

Tek su tuženikovi radovi na popravku predmetnog automobila po prvom preuzimanju toga automobila na popravak bili nepotrebni, a radi čega su nižestupanjski sudovi tužitelju dosudili naknadu štete od 24.820,78 kn. No, u revizijskom stadiju postupka nižestupanjske odluke u tom dijelu nisu bile predmet ispitivanja.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a. Stoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 19. travnja 2016.