Broj: Gžo-200/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Luke Grgata, kao suca izvjestitelja i Borisa Mimice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tužene B. B. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. Š. A., odvjetnici u S., radi ništetnosti i raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-80/13 od 11. srpnja 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 26. travnja 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja, izjavljena protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-80/13 od 11. srpnja 2014.:

 

A/ djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje se pod točkom I. presuda prvostupanjskog suda, kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev;

 

B/ djelomično se prihvaća kao osnovana, te se prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke preinačava i podredni tužbeni zahtjev se prihvaća kao osnovan, a koji glasi:

a) Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 29. lipnja 2007., kod I. R., javnog bilježnika u S. pod brojem OU-214/07, a kojim ugovorom je tužitelj, kao primatelj uzdržavanja, prenio u vlasništvo tuženoj kao davateljici uzdržavanja nekretninu kako slijedi: 97.etaža 50/7484 i baš dio čest. zgr. 4384/1, koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom jednosobnog stana broj 5, u ulazu I, a sastoji se od ulaznog prostora, kupatila, sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice i lođe, površine 50,14 m², na IV katu, zgrade u Splitu, anagrafske oznake ..., sve upisano u Z.U. 16362, poduložak 97, sve k.o. S., sa svim pripadnostima i služnostima.

b) Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kako slijedi: 97.etaža 50/7484 i baš dio čest. zgr. 4384/1, koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom jednosobnog stana broj 5, u ulazu I, a sastoji se od ulaznog prostora, kupatila, sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice i lođe, površine 50,14 m², na IV katu, zgrade u S., anagrafske oznake ..., sve upisano u Z.U. 16362, poduložak 97, sve k.o. S., sa svim pripadnostima i služnostima, uz istodobni izbris toga prava sa imena tužene.

 

C/ Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 25.875,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja (točka I.), i odbijen podredni tužbeni zahtjev tužitelja (točka II.), te je naloženo tužitelju da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 15.542,50 kuna (točka III), a koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja kao primatelja uzdržavanja i tužene kao davateljice uzdržavanja dana 29. lipnja 2007. pod brojem OU-214/07 pred I. R., javnim bilježnikom u S., a kojim ugovorom je tužitelj prenio u vlasništvo nekretninu-označenu kako slijedi: 97.etaža 50/7484 i baš dio čest. zgr. 4384/1, koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom jednosobnog stana broj 5, u ulazu I, a sastoji se od ulaznog prostora, kupatila, sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice i lođe, površine 50,14 m2, na IV katu, zgrade u S., anagrafske oznake ..., sve upisano u ZU 16362, poduložak 97, sve k.o. S., sa svim pripadnostima i služnostima.

 

2. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine označena kako slijedi: 97. etaža 50/7484 i baš dio čest. zgr. 4384/1, koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom jednosobnog stana broj 5, u ulazu I, a sastoji se od ulaznog prostora, kupatila, sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice i lođe, površine 50,14 m², na IV katu, zgrade u S., anagrafske oznake ..., sve upisano u Z.U. 16362, poduložak 97, sve k.o. S., sa svim pripadnostima i služnostima, uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene.

 

3. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parbeni trošak, ali samo ako se bude protivila tužbi."

 

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

a) Raskida se ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 29. lipnja 2007., kod I. R., javnog bilježnika u S. pod brojem OU-214/07, a kojim ugovorom je tužitelj, kao primatelj uzdržavanja, prenio u vlasništvo tuženoj kao davateljici uzdržavanja nekretninu kako slijedi: 97.etaža 50/7484 i baš dio čest. zgr. 4384/1, koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom jednosobnog stana broj 5, u ulazu I, a sastoji se od ulaznog prostora, kupatila, sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice i lođe, površine 50,14 m², na IV katu, zgrade u S., anagrafske oznake ..., sve upisano u Z.U. 16362, poduložak 97, sve k.o. S., sa svim pripadnostima i služnostima.

 

b) Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i bez daljnjeg sudjelovanja tužene može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kako slijedi: 97.etaža 50/7484 i baš dio čest. zgr. 4384/1, koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom jednosobnog stana broj 5, u ulazu I, a sastoji se od ulaznog prostora, kupatila, sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice i lođe, površine 50,14 m², na IV katu, zgrade u S., anagrafske oznake ..., sve upisano u Z.U. 16362, poduložak 97, sve k.o. S., sa svim pripadnostima i služnostima, uz istodobni izbris toga prava sa imena tužene.

c) Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parbeni trošak.

 

III. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženoj parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe u iznosu od 15.542,50 kn.

 

Žali se tužitelj pobijajući presudu iz razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14 – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži i presudu preinači shodno navodima žalbe, ili istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

Tužena je podnijela odgovor na žalbu tužitelja predlažući da drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu.

 

Žalba tužitelja djelomično je neosnovana u odnosu na glavni tužbeni zahtjev - točka I. izreke, a djelomično je osnovana glede podrednog tužbenog zahtjeva pod točkom II. izreke.

 

Predmet postupka je glavni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže utvrđenja da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (dalje: Ugovor) ništetan, pa da stoga nije pravno valjana, te podredni tužbeni zahtjev da se raskida Ugovor bog teško narušenih odnosa između tužitelja, kao primatelja uzdržavanja i tužene, kao davateljice uzdržavanja.

 

Prvostupanjska presuda sadrži sve odlučne činjenice pa ju je, u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, moguće ispitati.

 

U tijeku postupka prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da su stranke sklopile brak 12. listopada 2006. pred Matičnim uredom u S.;

-da su stranke (bračni drugovi) dana 29. lipnja 2007. sklopile Ugovor, po kojemu tužitelj, kao primatelj uzdržavanja, daje u vlasništvo predmetni stan, a za uzvrat se obvezuje tužena da će svog supruga uzdržavati tako što će mu: "nabavljati prehrambene proizvode i ogrjev, kuhati, spremati, njegovati ga, podmirivati troškove el. energije, potrošnje vode i sve ostale režijske troškove, osigurati mu liječene u slučaju bolesti i nemoći, snositi liječničke troškove, a u slučaju smrti pokopati ga po mjesnim običajima o svom trošku";

- da stranke žive u predmetnom stanu;

- da je između stranaka dolazilo do nesuglasica i svađa;

- da je protiv tužitelje vođen prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u Splitu pod poslovnim brojem V JRM2185/09, u kojemu je tužitelj proglašen krivim i kažnjen kaznom zatvora u trajanju od 20 dana, na rok kušnje od jedne godine dana, jer da je dana 8. prosinca 2009., u tijeku svađe, šakom udario u desnu stranu lica ;

- da su stranke presudom Prekršajnog suda u Splitu broj Pp15 J-52/14 od 11. veljače 2014. proglašenim krvima i osuđena na novčanu kaznu, jer da su dana 19. siječnja 2014. u predmetnom stanu, jedno prema drugom počinili nasilje u obitelji, jedno drugo vrijeđajući i jedno drugom prijetili izbacivanjem iz predmetnog stana;

 

- da je tužitelj dana 18. lipnja 2013. podnio tužbu radi razvoda braka.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbio glavni i podredni tužbeni zahtjev.

 

U odnosu na glavni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije pružio dokaze koji bi potvrđivali da je Ugovor ništetan, a niti je sud u tijeku postupka utvrdio da bi Ugovor bio protivan Ustavu, zakonu ili opak moralu društva.

 

Stajalište prvostupanjskog suda, u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, u smislu članka 375. stavka 5. ZPP, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je u svoj odluci prvostupanjski sud naveo jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, pa te razloge, bez nepotrebnog ponavljanja i dodatnih navoda, u potpunosti uzima ovaj drugostupanjski sud kao sastavni dio ove drugostupanjske presude.

 

Dakle, nakon ovako provedenog postupka, odlučno činjenično stanje prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio, i na isto pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 332. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11), pa stoga žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju prvostupanjsku odluku pod točkom I. izreke.

 

Međutim, u odnosu na podredni tužbeni zahtjev – točka II. izreke, ovaj drugostupanjski sud stajalište prvostupanjskog suda ne prihvaća.

 

Na temelju utvrđenja prvostupanjskog suda, stranke su sklopile brak 12. listopada 2006., da bi Ugovor zaključile 29. lipnja 2007., dakle, svega osam mjeseci nakon zaključenja braka.

 

Dakako, da nije zabranjeno da bračni drugovi između sebe sklope ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, što su stranke i učinile.

 

Međutim, nije uobičajeno da bračni drugovi sklapaju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kada postoji zakonska obveza da se bračni drugovi međusobno pomažu "i u dobru i u zlu", što su jedno drugom i obećali prilikom sklapanja braka.

 

Zaključenjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, davatelj uzdržavanja može na temelju tog ugovora odmah u zemljišnim knjigama izvršiti upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, a time primatelj uzdržavanja prestaje biti vlasnik nekretnine koja je u ugovoru navedena kao protuusluga uzdržavanju. Ne samo to, ako u ugovoru nije navedeno gdje će primatelj uzdržavanja stanovati, kao što je to slučaj u ovom Ugovoru (u Ugovoru nije navedeno da će tužitelj imati pravo doživotnog stanovanja u predmetnom stanu), tada je primatelj uzdržavanja stavljen u nepovoljan položaj, jer davatelj uzdržavanja može tražiti da napusti stan ili ga na to prisiliti.

 

Ta činjenica je upravo pobudila tuženu da tužitelju zaprijeti sa izlaskom iz stana, što je u tijeku svađa i iskazala.

 

Dakle, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kada je i podredni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

 

Posve je jasno utvrđeno da su među strankama, ako i bračnim drugovima, narušeni međusobni odnosi, pa održati Ugovor na snazi nema nikakvog smisla, jer se isti u njegovoj punini ne izvršava, a što je smisao Ugovora.

 

Za narušene odnosi ne bi se moglo staviti na teret samo tužitelju, jer samo postojanje stalnih svađa među strankama (i bračnim drugovima), nadugo nakon što je Ugovor zaključen, upućuju na to da je zajednički život među istima nemoguć, pa je utoliko postojanje Ugovora upitno.

Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, jer je tužitelj u postupku uspio, a trošak se odnosi na zastupanje po odvjetnicima i pristojba na tužbu i presudu, ukupno 25.875,00 kuna.

 

Zato je valjalo temeljem članka 373. stavka 2. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu, preinačiti prvostupanjsku presudu i podredni tužbeni zahtjev pod točkom II. prihvatiti kao osnovan.

 

U Splitu 26. travnja 2016.