Broj: Revr 1316/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i Željka Pajalića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.d. za …, P., koga zastupa punomoćnik G. B., dipl. iur., zaposlen kod tužitelja, protiv tuženika V. A. iz P., koga zastupaju punomoćnicu iz Zajedničkog odvjetničkog ureda A. Z. i V. Z., odvjetnicima u P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, Gž-1877/13-6 od 16. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, broj P-300/12-8 od 1. veljače 2013., u sjednici održanoj 3. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Pazinu, broj P-300/12-8 od 1. veljače 2013. i presuda Županijskog suda u Puli-Pola, Gž-1877/13-6 od 16. ožujka 2015., i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr-144/11-2 od 25. ožujka 2011. u dijelu koji se odnosi na naplaćeni iznos 228.928, 34 kn kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos 228.928, 34 kn sa zateznim kamatama koje teku po eskontnoj stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za pet postotnih poena od 26. svibnja 2011. do isplate.

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu 21.093,75 kn, u roku od petnaest dana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, broj Ovr-144/11-2 od 25. ožujka 2011. u dijelu koji se odnosi na naplaćeni iznos 228.928,34 kn (toč. I izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na naplaćeni iznos 126.165,35 kn (toč. II izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos 228.928,34 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2011. pa do isplate (toč. III izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa 126.165,35 kn (toč. IV izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu 2.808,83 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. IV izreke).

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijenom dijelu.

 

Protiv drugostupanjske presude, tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova i troška sastava revizije, podredno ukinuti presude i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost navoda revizije te predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i smo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštene ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, broj Ovr-144/11-2 od 25. ožujka 2011. i isplatu iznosa 355.093,69 kn.

 

Tijekom postupka nižestupanjski su sudovi utvrdili sljedeće činjenice;

 

- da je presudom Općinskog suda u Puli br. P-3304/95 od 23. siječnja 1997. naloženo ovdje tužitelju da tuženiku isplati 228.928,23 kn, koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, broj Gž-341/97 od 28. kolovoza 1997.,

 

- da je na temelju pravomoćne presude doneseno rješenje o ovrsi broj I-278/97 od 19. prosinca 1997. te je naplaćen navedeni iznos,

 

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2452/1997-2 od 20. rujna 2000. ukinuta presuda Županijskog suda u Puli, broj Gž-341/97 od 28. kolovoza 1997. i presuda Općinskog suda u Puli br. P-3304/95 od 23. siječnja 1997.,

 

- da je u ponovnom postupku donesena i presuda Općinskog suda u Puli br. P-2716/00 od 17. lipnja 2003., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli, broj Gž-2129/03 od 28. studenoga 2005., pri čemu su te presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-223/06 od 26. travnja 2006. i predmet vraćen na ponovni postupak,

 

- da je presudom Općinskog suda u Puli br. P-213/07 od 19. prosinca 2008., djelomično prihvatio tužbeni zahtjev a da je Županijski sud u Puli presudom br. Gž-1526/09 od 1. rujna 2009., preinačio prvostupanjsku presudu i dosudio iznos 335.093,69 kn.

 

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-x-20/14 od 30. svibnja 2011., odbačena tuženikova revizija protiv navedene drugostupanjske presude od 1. rujna 2009.,

 

- da je dopisom od 2. studenoga 2009. tuženik zatražio od tužitelja isplatu dosuđenog iznosa na koji mu je tužitelj odgovorio da je svoju obvezu ispunio još 10. veljače 1998. u skladu s rješenjem o ovrsi (izvršenju) br. I-278/97 od 19. prosinca 1997.,

 

- da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu na temelju pravomoćne presude, na temelju kojeg doneseno rješenje o ovrsi Ovr-144/11 do 25. ožujka 2011., te je u korist tuženika provedena ovrha i  isplaćen iznos 335.093,69 kn.

 

Tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Ovr-144/11 do 25. ožujka 2011. te isplatu iznosa 335.093,69 kn.

 

Nižestupanjski sudovi djelomično usvajaju tužbeni zahtjev i proglašavaju ovrhu nedopuštenom za iznos 228.928,34 kn i nalažu tuženiku da taj iznos plati tužitelju, a odbijaju tužbeni zahtjev u dijelu kojim traži da se ovrha proglasi nedopuštenom za iznos 126.165,35 kn i sa dijelom zahtjeva za isplatom tog iznosa.

 

Sudovi su zaključili da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos 228.928,23 kn jer se za taj iznos tuženik u ovršnom postupku naplatio još 1997., a obzirom je taj iznos ponovno naplaćen u ovršnom postupku 2011., to da na temelju čl.1113. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu: ZOO), to da tužitelj ima pravo na povrat tog iznosa.

 

Tuženik u reviziji ističe da je do naplate duga došlo na temelju različitih ovršnih isprava i da nema mjesta primjeni odredbe čl. 1113. ZOO te da je propust tužitelja što nije istakao u parničnom postupku da je djelomično podmirio obvezu.

 

Tuženikov prigovor je osnovan. Obzirom da je u ovom slučaju tuženik naplatio svoje potraživanje na temelju pravomoćne odluke suda, on je taj iznos stekao na temelju valjane pravne osnova tako da tužitelj ne može osnovano u ovoj (novoj) parnici zahtijevati vraćanje naplaćenog iznosa pozivom na institut stjecanja bez osnove. Tužitelj je te prigovore trebao isticati u postupku iz kojeg potječe pravomoćna i ovršna odluka. Pravovaljanost pravne osnove iz jedne parnice ne može biti predmet ispitivanja u drugoj parnici, jer bi se time doveo u pitanje institut pravomoćnosti (u tom smislu je i praksa ovog revizijskog suda Rev-2/00-2 od 13. 4. 2000.).

 

Budući da su sudovi djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo to je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu tako da je odbijen tužbeni zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Ovr-144/11 do 25. ožujka 2011. u dijelu koji se odnosi na iznos 228.928,34 kn i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da taj iznos isplati tužitelju.

 

Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo je tuženiku priznati parnični trošak koji se sastoji od zastupanja po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu 500 b (Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj 142/12, u daljnjem tekstu; Tarifa), zastupanje na ročištu od 17.1.2012., 500 b (Tbr.9.t.1. Tarife), sastav žalbe 312,50 b (Tbr.10.t.1.) i sastav revizije 375 b (Tbr.10.6.) ukupno 1.687,50 b, što uz vrijednost boda od 10,00 kn i 25% PDV iznosi 21.093,75 kn. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu jer taj trošak nije ni imao budući da pristojbe nije platio pri čemu je rješenjem prvostupanjskog suda od 20. kolovoza 2013. oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

 

Zagreb, 3. svibnja 2016.