Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

P-1730/2007 Općinski sud u Slavonskom Brodu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: P-1730/2007

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Mariu Meandžiji, u pravnoj stvari tužitelja V. G. iz S. B. OIB…, zastupanog po punomoćniku R. D. odvjetnici u S. B., protiv tuženika Ž. K. iz S. B.,  OIB…, zastupanog po P. K. odvjetniku u S. B., radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave dana 23. svibnja 2016. godine, provedene u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja T. R. odvjetnice u S. B. i punomoćnika tuženika P. K. odvjetnika u S. B. na temelju odredbe članka 335. stavak 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP), dana 14. lipnja 2016. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

  1. Nalaže se tuženiku Ž.K. iz S. B., isplatiti tužitelju V. G. iz S. B., iznos naknade štete od 6.930,00 kn (šesttisućadevetstotridesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2016. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 35,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi koja teče od 14. lipnja 2016. godine do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

  1. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 5.570,00 kn koji glasi: "Nalaže se tuženiku Ž. K. iz S. B., da tužitelju V. G. iz S. B., na ime naknade štete plati: za pretrpljene bolove iznos od 1.590,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 3.480,00 kn, troškove kontrola u iznosu od 500,00 kn sa zateznom kamatom koja se dobije uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena od presuđenja do isplate".

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi naknade neimovinske i imovinske štete, na ime pretrpljenih bolova 10.000,00 kn, pretrpljenog straha 8.000,00 kn, umanjenja životne i radne aktivnosti od 5 % 4.000,00 kn, tuđe pomoći i njege 1.000,00 kn, uništene odjeće 1.000,00 kn i troškova kontrola 1.000,00 kn ili ukupno 25.000,00 kn, radi ozljeda koje je zadobio 25. travnja 2004. godine u ugostiteljskom objektu "S. M." u S. B., kada ga je tuženik tijekom fizičkog sukoba više puta rukom udario u područje glave, te ga snažno dlanom udario po lijevoj uški kojom prilikom je tužitelj zadobio nagnječenje glave, krvni podljev očnih kapaka i razdor lijevog bubnjića, koja ozljeda je teške naravi. Tužitelj je zbog ovih ozljeda trpio fizičke bolove i veliki strah te je imao troškove odlazaka na kontrolne preglede i trošak uništene odjeće, a za vrijeme kućnog liječenja i mirovanja mu je bila potrebna pomoć druge osobe. Na ročištu za glavnu raspravu 13. lipnja 2008. godine tužitelj je tužbeni zahtjev smanjio i specificirao na način da za pretrpljene bolove potražuje iznos od 6.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 6.000,00 kn i za troškove kontrola iznos od 500,00 kn, ili ukupno 12.500,00 kn, te je izjavio da povlači tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na duševne bolove zbog smanjenja opće životne aktivnosti, tuđe pomoći i njege i za uništenu odjeću. Na ročištu održanom 23. svibnja 2016. godine tužitelj je potraživanjem zakonske zatezne kamate kao u izreci presude konačno uredio tužbeni zahtjev.

 

              Tuženik u odgovoru na tužbu zaprimljenom 27. rujna 2007. godine unatoč kaznenoj presudi osporava svoju odgovornost u građanskom smislu značenja odgovornosti, a poglavito da bi kod tužitelja došlo do nastupa teške tjelesne ozljede koja bi za posljedicu imala umanjenje životne i radne aktivnosti. U pogledu drugih vidova štete smatra da tužitelj nije pretrpio nematerijalnu štetu, jer je on izazvao sukob, pa nije mogao pretrpjeti strah. Tužitelj nije imao nikakve štete na odjeći, niti je imao ikakve troškove u pogledu liječenja. Osporava obim i visinu štete te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik se suglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, te tražio trošak za povučeni dio.

             

Dakle, u postupku su nesporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Sporno je pravo tužitelja na pravičnu novčanu naknadu u pogledu svih zatraženih vidova štete i troškova u zatraženom iznosu.

 

U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Požegi (list 4 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 5 do 9 spisa), zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sa spisom Prekršajnog suda u Slav. Brodu (list 26 spisa), saslušan je liječnik vještak dr. M. M., saslušani su tužitelj i tuženik kao stranke u svrhu dokazivanja, i svjedok A. Dž..

 

              Medicinski vještak dr. M. M., specijalist neurokirurgije iz S. B., je 13. lipnja 2008. godine iskazao da je uvidom u spis i medicinsku dokumentaciju tužitelja utvrdio da je isti zadobio udarac u glavu i u području lijeve uške te natučenje slabinske i križne regije leđa. Pregledom kod liječnika ORL evidentirano je prsnuće bubnjića lijevog uha i oslabljen sluh, dok je pregledom kod kirurga evidentirana ozljeda glave i leđa. RTG snimkama su isključeni prijelomi svoda lubanje i vrata te slabinske kralježnice. Pregledom kod audiologa izvršeno je snimanje sluha i utvrđen uredan sluh na desnom uhu i sluh u granicama normale u lijevom uhu. Pregledom kod psihijatra 24. lipnja 2004. godine navedena je DG. akutna reakcija na stres i anksiozni poremećaj te je preporučena terapija, ali se tužitelj više nije kontrolirao, niti je ponovno išao na kontrolu kod audiologa. Vještak je zaključio da nisu zaostale trajne posljedice. Ove ozljede se mogu uzročno posljedično povezati s predmetnim događajem. Tužitelj je pretrpio laku tjelesnu ozljedu jer je bubnjić zarastao, a sluh je uredan, s obzirom da uslijed zadobivenog udarca s posljedičnim prsnućem bubnjića sukladno stavu sudsko-medicinskih vještaka nije bilo komplikacija u vidu trajnog gubitka sluha ili upale. Sudski vještak je dao mišljenje da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta do dva dana nakon incidenta, srednjeg intenziteta kroz deset dana te bolove slabog intenziteta kroz tri tjedna.  Bolovi su posljedica udarca u glavu, ozljede bubnjića i slabinske regije leđa. Vještak je dao mišljenje da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nasrtaja tuženika, sekundarni strah jakog intenziteta do 12 sati, srednjeg intenziteta do pet dana i slabog intenziteta do 15 dana, u smislu zabrinutosti za ishod liječenja i moguće komplikacije i posljedice. Tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć, a umanjenja opće životne aktivnosti nema.

 

Tužitelj je iskazao da je 25. travnja 2004. godine oko 13,00 sati s kolegom došao u lokal "S. M." na piće, pa su naručili pivo i sjeli. Nakon nekog vremena došao im je tuženik  i zatražio da izađu, jer da to nije lokal za njih. On mu je odgovorio da će izaći kad popiju piće. S kolegom u lokalu nije galamio, nije bio neugodan, niti su djevojkama virili pod suknje, kao što je to tuženik u kaznenom postupku isticao. U lokalu se zadržao oko dva sata. Tuženik se nakon nekog vremena vratio i počeo ga udarati šakama po licu te ga nastavio tući i nakon što je pao na pod. Tuženik mu je prišao iza leđa, uhvatio ga za rub odjeće, straga na vratu, podigao ga s mjesta na kojem je sjedio povlačenjem, s namjerom da ga izbaci iz lokala. Tužitelj mu se pokušao oduprijeti i izvući. Kada ga je tuženik počeo udarati šakama po glavi, tužitelj je išao unazad braneći se te otprilike na polovini lokala pao na pod. Tuženik ga je nastavio udarati i tući šakama te ga je vukao van iz lokala. Tužitelj se nije mogao ustati jer bi svaki takav pokušaj završio tuženikovim udarcem šakom u glavu. Od mjesta gdje je sjedio do izlaza iz lokala je 15 m. Tuženik nije fizički napao njegovog kolegu, već samo tužitelja s kojim je jedinim razgovarao kada im je pristupio nakon ulaska u lokal. Kolega koji je bio s tužiteljem je smirivao tuženika, govoreći mu da prestane, ali se nije umiješao fizički u sukob. Od udarca mu je puknuo bubnjić koji ga i danas boli na promjenu vremena, te je imao hematome po licu. Ne smatra da je ičim provocirao tuženika i ne zna zašto je tuženik došao do njih i tražio da napuste lokal. Ranije nije imao nikakvih sukoba niti kontakata s tuženikom. U lokalu tuženika je bio za dana, ali nije siguran u točno vrijeme, jer je s kolegom prije toga navratio i u neke druge lokale. Nije siguran koliko je točno piva popio taj dan, jer nije brojao pića, bio je pripit odnosno pod utjecajem alkohola, ali nije bio pijan niti u takvom stanju da ne bi znao što radi i što se događa. Povremeno je prije zalazio u taj lokal, ali tamo nije bio redovni gost. Ne sjeća se u čemu bi se sastojao trošak kontrola, s obzirom na protek vremena, vjerojatno na trošak participacija koje je vjerojatno plaćao.

 

Tuženik je iskazao da ga je 25. travnja 2004. godine zvao konobar iz njegovog lokala "S. M." jer u lokalu ima pijane goste i ne zna što da radi. Kada je došao u lokal vidio je tužitelja i s njim još jednog dečka kako pijani sjede za stolom do stepenica, te se naginju sa stolica i zaviruju djevojkama pod suknje kada bi one prolazile tim stepenicama. Stoga im je rekao da se tako ne mogu ponašati i da napuste lokal. Oni to nisu htjeli učiniti, već su rekli da prvo moraju popiti svoje piće, da bi potom počeli odlaziti drugim gostima za stolove i bez pitanja im se utrpavati, pa su se gosti ustajali i napuštali lokal. Kada im je tuženik rekao da izađu van, kolega od tužitelja je istome rekao "pa hajde idemo van". Kako to tužitelj nije htio učiniti, tuženik ga je uhvatio za ruke i odgurao ga prema izlazu, kojom prilikom nikakvog udaranja nije bilo. Tuženik je ostao stajati na vratima na ulazu u lokal, na što je tužitelj pobjesnio i pokušao se vratiti u lokal, te tuženika u pet šest navrata pokušao tući. Tuženik je svaki puta odgurnuo tužitelja kada bi nasrnuo na njega, a tužitelj je pijan upadao, lupao rukama po haubi jednog automobila, vrištao i galamio, pa je cijela ulica izišla van jer je bila nedjelja poslijepodne. Policija je došla na poziv tuženika. Tužitelj je i prema policajcima bio bezobrazan pa su mu oni stavili "lisice" na ruke i odveli ga. Tuženik se tada vratio u lokal, ali zna da se tužitelj naguravao s policajcima nakon čega su ga oni odveli. Tužitelj nije bio u nesvijesti, već je bio mrtav pijan, a možda i pod utjecajem nekih drugih opojnih sredstava. Tuženik se ne sjeća je li tužitelj uslijed padova, kada bi ga odgurnuo, zadobio kakve ozljede u vidu ogrebotina i podlijeva na licu i tijelu. Tuženik je tužitelja udaljio iz lokala s mjesta na kojem je tužitelj prvotno sjedio s kolegom, koji je od vrata udaljen četiri do pet metara, iako je tužitelj mijenjao mjesta sjedanja u lokalu. Kolega tužitelja se nije miješao ni verbalno ni fizički u sukob tužitelja i tuženika. Tužitelja nije poznavao od ranije, niti ga danas poznaje. Sporni događaj se dogodio u nedjelju poslijepodne iza 13,00 sati.

 

A. Dž. iskazala je da se sjeća tog događaja od 25. travnja 2004. godine. Bila je nedjelja poslijepodne kada je legla i nakon što je zaspala čula urlik pa je skočila i pogledala kroz prozor što se događa. Njezin prozor je okrenut prema lokalu tuženika, od kojeg nije udaljen više od dva metra. S obzirom da je to već ljetno vrijeme, u to doba su joj prozori otvoreni pa se izvana sve čuje. Kroz prozor je vidjela nekog mladića kako nasrče na tuženika. Tužitelj se ljuljao na nogama i nasrtao na tuženika, koji ga je odgurivao rukama od sebe raširenih ruku i otvorenih dlanova. Taj mladić je izgledao alkoholizirano, obzirom na to kako se ponašao i ljuljao na nogama. Nakon dolaska policije situacija se stišala, pa se svjedokinja vratila nazad spavati. Njezina kuća se nalazi točno preko puta predmetnog lokala, pa sa svog kauča vidi goste koji u tom lokalu sjede.

 

Sud nalazi iskaz saslušanje svjedokinje sukladnim ostalim provedenim dokazima pa ga je kao uvjerljivog prihvatio. Međutim, svjedokinja iskazuje samo o onome što se dogodilo nakon izbacivanja tužitelja iz lokala pa je njen iskaz primjenjiv samo u tom dijelu.

 

Naime, uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Požegi broj K-405/05-22 od 4. prosinca 2006. godine utvrđeno je da je tuženik kao okrivljenik proglašen krivim što je tužitelja teško tjelesno ozlijedio na način da je 25. travnja 2004. godine u poslijepodnevnim satima iza 18,00 sati u svom ugostiteljskom objektu "S.M." u S. B., u, tijekom verbalnog, a potom i fizičkog sukoba s tužiteljem istoga više puta rukom udario u području glave u nakani da ga teško tjelesno ozlijedi, te ga snažno dlanom udario po lijevoj uški, kojom prilikom je oštećenik zadobio nagnječenje glave, krvni podljev očnih kapaka i razor lijevog bubnjića, koja ozljeda je teške naravi, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede, za što mu je izrečena novčana kazna u visini od 50 prosječnih dnevnih dohodaka.

 

Uvidom u zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka koji je P. p. S. B. podnijela 25. travnja 2004. godine Prekršajnom sudu u Slav. Brodu (list 26 spisa), utvrđeno je da je isti podnesen protiv tužitelja i tuženika zbog toga što su obojica narušavali javni red i mir tog dana u 19,00 sati u S. B.,  u lokalu "S. M.", tako što je prvookrivljeni odnosno tužitelj u vidno alkoholiziranom stanju vikom i galamom uznemiravao goste u objektu. Njemu je potom prišao drugookrivljeni odnosno tuženik, vlasnik objekta, pa su došli u međusobni verbalni a potom i fizički sukob, kojom prilikom su međusobno izmijenili nekoliko udaraca po glavi i tijelu. Nakon dolaska policijskih službenika tužitelj i tuženik su prestali s narušavanjem javnog reda i mira, a obzirom da je tužitelj bio pod vidnim utjecajem alkohola, priveden je u prostorije PU B.-p., gdje je alkotestiran i zadržan do otrežnjenja.

 

Uvidom u spis Prekršajnog suda u S. B. (u privitku spisa), utvrđeno je da je konačnim rješenjem Prekršajnog suda u S. B. broj V-JS-1694/04 od 15. lipnja 2004. godine izdan prekršajni nalog protiv tužitelja i tuženika kao okrivljenika jer su isti utvrđeni krivim za narušavanje javnog reda i mira opisanog kao u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka za što su im izrečene novčane kazne u iznosu od po 225,00 kn. U spisu se također nalaze službena zabilješka o dojavi te službene zabilješke sastavljene s tužiteljem i tuženikom, T. G. i N. J.

 

              Uvidom u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, koji se u spisu Prekršajnog suda u S. B.nalazi u privitku zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, utvrđeno je da je tužitelju 25. travnja 2004. godine utvrđena koncentracija alkohola od 1,84 g/kg s napomenom ovlaštene službene osobe da tužitelj ima zadah iz usta, nesiguran hod i nerazgovijetan govor.              

 

Sud ne nalazi opravdanom tvrdnju tuženika da bi u nastanku štetnog događaja postojao doprinos tužitelja. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi utvrđeno je da je tuženik tužitelju tom prilikom nanio tjelesne ozljede, iako ih tuženik u svom iskazu nije naveo pa je u tom smislu iskaz tuženika usmjeren izbjegavanju odgovornosti za naknadu štete. Iako nije za očekivati da bi tuženik tužitelja iz lokala pokušao izbaciti bez ikakvog povoda, to je prije svega trebao učiniti pozivanjem policije. Stoga iz alkoholiziranosti tužitelja koja je utvrđena mjerenjem koncentracije alkohola u njegovom organizmu, opaskama policijskog službenika da isti uslijed alkoholiziranosti ima nesiguran hod i nerazgovijetan govor, što je u skladu s iskazima stranaka i svjedokinje, proizlazi da je tuženik iskoristio ovakvo stanje tužitelja te je prilikom izbacivanja tužitelja iz predmetnog lokala primijenio fizičku silu daleko veću od potrebne. Naime, iz utvrđenog stanja tužitelja proizlazi da isti nije bio u stanju pružiti ozbiljniji otpor tuženiku, osim eventualnog pokušaja zaklanjanja od njegovih udaraca, galame i mahanja rukama. Stoga sud tvrdnju tuženika da bi postojao doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, prije svega ozljedama koje je u istom pretrpio, ne nalazi osnovanim.

 

Sud smatra nalaz i mišljenje saslušanog medicinskog vještaka stručnim, objektivnim, valjano obrazloženim i u skladu s pravilima njegove struke, potkrijepljenim medicinskom dokumentacijom o liječenju tužitelja te drži da je isti dao zadovoljavajuće odgovore u pogledu svih bitnih okolnosti slučaja. Kako tužitelj i tuženik na isti nisu imali primjedbi, sud je isti u cijelosti prihvatio.

 

S obzirom na iskaz tužitelja, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka te priloženu medicinsku dokumentaciju, kao i odgovornost tuženika utvrđenu pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi, iz kojih je vidljivo da su zdravstvene tegobe tužitelja opisane neposredno nakon događaja, sud smatra da je u postupku utvrđena uzročno-posljedična veza zdravstvenih tegoba tužitelja opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i štetnog događaja.

 

Sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja dijelom osnovanim. Naime, prema odredbi članka 200. stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91) za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženosti, povrede ugleda časti, slobode ili prava ličnosti, smrti bliske osobe te za strah, sud će ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i straha i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade materijalne štete, a i kad nje nema. Prema stavku 2 istog članka pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete te o visini njezine naknade, sud će voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Stoga je, imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova tužitelja u ukupnom trajanju od 33 dana i ukupnom trajanju straha duljem od 20 dana, sud mišljenja da u ovom slučaju ne bi bila riječ o pogodovanju težnjama koje nisu spojive s prirodom i društvenom svrhom zahtjeva za naknadu nematerijalne štete.

 

Na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka sud utvrđuje da je uslijed štetnog događaja tužitelj trpio jake bolove 2 dana, srednje jake bolove 10 dana, te slabe bolove 21 dan. Imajući u vidu utvrđenu dužinu trajanja i stupanj jačine bolova sud nalazi po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova opravdanom novčanu naknadu u iznosu od 4.410,00 kn.

 

U odnosu na pretrpljeni strah, na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka sud utvrđuje da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja u trenutku nasrtaja tuženika, sekundarni strah jakog intenziteta do 12 sati, strah srednjeg intenziteta do pet dana, te strah slabog intenziteta u trajanju do 15 dana. S obzirom na ovakvu dužinu trajanja i utvrđeni stupanj jačine pretrpljenog straha, okolnosti štetnog događaja, jer je tužitelj ozljede zadobio u fizičkom obračunu s tuženikom, ali i imajući u vidu da liječenje tužitelja nije trajalo, te da je isti mlađe životne dobi, u vrijeme nastanka štetnog događaja od 20 godina, sud nalazi po kriteriju pretrpljenog straha opravdanom novčanu naknadu u iznosu od 2.520,00 kn.

 

Dakle, prema ocjeni ovog suda na ime pravične novčane naknade štete za pretrpljene fizičke bolove i za strah, tužitelju u skladu s odredbom članka 200. ZOO/91 pripada ukupan iznos od 6.930,00 kn. Tužitelju su na ovaj iznos dosuđene i zakonske zatezne kamate na temelju odredbe članka 29. stavak 2 ZOO (N. n. broj: 35/05, 41/08, 15/11 i 78/15, dalje: ZOO/05) koje sukladno takvom zahtjevu tužitelja teku od presuđenja do isplate.

 

Sud dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete na ime troškova kontrola u iznosu od 500,00 kn ne nalazi osnovanim. Naime, tužitelj nije pojasnio u čemu se sastoji navedeni trošak, o istome nije priložio nikakve dokaze, pa čak i u svom iskazu navodi da se ne sjeća u čemu bi se taj trošak sastojao, kao i da nije siguran da li bi se sastojao od troškova participacije, koje je vjerojatno plaćao.

 

Obzirom na navedeno usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu na ime naknade štete ukupnog iznosa od 6.930,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 29. stavak 1 ZOO/05, dok je u preostalom dijelu, dakle preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 12.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbijen.

 

Tužitelj je do smanjenja tužbenog zahtjeva 13. lipnja 2008. godine u sporu uspio s 28 % , a tuženik sa 72 %, dok je nakon toga tužitelj uspio s 55 %, a tuženik s 45 %.

 

              Na temelju odredbe članka 154 stavak 2 ZPP tužitelju je dosuđen trošak postupka u iznosu od 35,88 kn. Trošak tužitelja se prema vrijednosti predmeta spora od 25.000,00 kuna sastoji od troška sastava tužbe po punomoćniku u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr. 7 točka 1 T. o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N. N. broj: 91/04, 37/05 i 59/07, dalje: OT/04) i troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 13. lipnja 2008. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr.9 točka 1 OT/04, kao i pripadajućeg PDV-a obračunatog po stopi od 22 % na ove troškove sukladno Tbr.42 OT/04 u iznosu od 440,00 kn, te prema vrijednosti predmeta spora od 12.500,00 kn, troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 4. studenog 2009. godine u iznosu od 1.000,00 kn, na ročištu održanom 27. studenog 2009. godine u iznosu od 1.000,00 kn, na ročištu održanom 16. prosinca 2009. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr.9 točka 1 OT/04 odnosno OT (N. n. broj: 148/09, dalje: OT/09), na ročištu odgođenom 14. siječnja 2010. godine u iznosu od 250,00 kn obračunato prema Tbr.9 točka 5 OT/09, na ročištu održanom 21. travnja 2011. godine u iznosu od 500,00 kn obračunato prema Tbr.9 točka 2 OT/09, te PDV-a obračunatog po stopi od 23 % na ove troškove prema Tbr.42 OT/09 u iznosu od 862,50 kn, zatim zastupanja po punomoćniku na ročištu odgođenom 17. svibnja 2012. godine u iznosu od 250,00 kn, na ročištu odgođenom 6. lipnja 2012. godine u iznosu od 250,00 kn, oba obračunata prema Tbr.9 točka 5 OT/09, na ročištu odgođenom 6. studenog 2013. godine u iznosu od 250,00 kn obračunato prema Tbr.9 točka 5 OT (N. n. broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT/12), te na ročištu održanom 23. svibnja 2016. godine u iznosu od 500,00 kn obračunato prema Tbr.9 točka 2 OT/12, PDV-a obračunatog na ove troškove po stopi od 25 % prema Tbr.42 OT/09 odnosno OT/12 u iznosu od 312,50 kn, troška medicinskog vještačenja u cijelosti u iznosu od 578,50 kn, jer je taj trošak bio neophodan za vođenje ovog postupka, te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 500,00 kn i na presudu u iznosu od 500,00 kn prema Tar. br.1 stavak 1 i Tar. br.2 stavak 1 Zakona o sudskim pristojbama (N. n. broj: 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, dalje: ZSP).

 

Kako je tužitelj do 13. lipnja 2008. godine u sporu uspio s 28 % ima pravo na 823,20 kn troška. Kako je tužitelj nakon toga uspio s 55 % ima pravo na 3.671,25 kn troška, ili sveukupno 5.072,95 kn.

 

Trošak tuženika se prema vrijednosti predmeta spora od 25.000,00 kn sastoji od troška sastava po punomoćniku odgovora na tužbu od 27. rujna 2007. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr. 8 točka 1 OT/04 i troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 13. lipnja 2008. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr. 9 točka 1 OT/04 s PDV-om obračunatim na ove troškove po stopi od 22 % sukladno Tbr.42 OT/04 u iznosu od 440,00 kn, te prema vrijednosti predmeta spora od 12.500,00 kn troška zastupanja po punomoćniku na ročištu održanom 4. studenog 2009. godine u iznosu od 1.000,00 kn, na ročištu održanom 27. studenog 2009. godine u iznosu od 1.000,00 kn, na ročištu održanom 16. prosinca 2009. godine u iznosu od 1.000,00 kn, obračunato prema Tbr.9 točka 1 OT/04 odnosno OT/09, na ročištu odgođenom 14. siječnja 2010. godine u iznosu od 250,00 kn obračunato prema Tbr.9 točka 5 OT/09 i na ročištu održanom 21. travnja 2011. godine u iznosu od 500,00 kn obračunato prema Tbr.9 točka 2 OT/09, te PDV-a obračunatog po stopi od 23 % na ove troškove prema Tbr.42 OT/09 u iznosu od 862,50 kn, zatim zastupanja po punomoćniku na ročištu odgođenom 17. svibnja 2012. godine u iznosu od 250,00 kn, na ročištu odgođenom 6. lipnja 2012. godine u iznosu od 250,00 kn, oba obračunata prema Tbr.9 točka 5 OT/09, na ročištu odgođenom 6. studenog 2013. godine u iznosu od 250,00 kn obračunato prema Tbr.9 točka 5 OT/12, te na ročištu održanom 23. svibnja 2016. godine u iznosu od 500,00 kn obračunato prema Tbr.9 točka 2 OT/12, PDV-a obračunatog na ove troškove po stopi od 25 % prema Tbr.42 OT/09 odnosno OT/12 u iznosu od 312,50 kn, troška sastava podneska od 6. prosinca 2013. godine u iznosu od 250,00 kn obračunato prema Tbr.8 točka 3 OT/12 i troška sastava podneska od 30. prosinca 2013. godine u iznosu od 250,00 kn obračunato prema Tbr. 8 točka 3 OT/12, s PDV-om obračunatim na ove troškove po stopi od 25 % prema Tbr.42 OT/12 u iznosu od 125,00 kn, troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 300,00 kn prema Tar.br. 1 stavak 2 ZSP, te troška poštarine u iznosu od 9,50 kn obračunato prema Tbr.44 OT/12. Sud tuženiku nije priznao trošak opomene na pristojbu za pristojbu za odgovor na tužbu jer je nastanak ovog troška u cijelosti skrivio sam tuženik nepravodobnim plaćanjem navedene pristojbe, trošak pristojbe na presudu jer istu sukladno članku 3. stavak 1 ZSP plaća tužitelj, trošak fotokopiranja, jer tužitelj iznos ovog troška nije dokazao, trošak obavijesti stranci jer tuženik ovaj trošak nije dokazao, kao i preostali trošak poštarine, s obzirom da tuženik za isti nije priložio dokaze.

 

Kako je tuženik do 13. lipnja 2008. godine u sporu uspio sa 72 % ima pravo na 1.972,80 kn troška. Kako je tuženik nakon toga uspio s 45 % ima pravo na 3.064,27 kn troška, ili sveukupno 5.037,07 kn.

 

Za radnje poduzete nakon 1. kolovoza 2009. godine sud je priznavao PDV po stopi od 23 % u skladu s P. o i. d. P. o porezu na dodanu vrijednost (N. n. broj: 97/09), a nakon 1. ožujka 2012. godine po stopi od 25 % (N. n. broj: 29/12).

 

Nakon prijeboja parničnog troška tužitelja i tuženika ostala je obveza tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 35,88 kuna pa je odlučeno kao u izreci presude. S obzirom da do trenutka objave presude nije poznato hoće li punomoćnici tužitelja odnosno tuženika pristupiti na ročište za objavu presude, o trošku pristupa na to ročište će biti odlučeno naknadnim rješenjem za onu stranku čiji punomoćnik na to ročište pristupi.

             

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Slavonskom Brodu 14. lipnja 2016. godine

Copyright © Ante Borić