Broj: Revr 846/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Č. iz V., kojeg zastupa punomoćnik F. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. d.o.o. D., kojeg zastupa punomoćnik D. P. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K.-K. i P. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-1113/2013 od 13. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-1623/09-36 od 30. kolovoza 2012., u sjednici održanoj 13. srpnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom su odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

 

„I. Tuženik je dužan tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplatiti iznos od 52.000,00 kn, (slovima: pedesetdvijetisućekuna), sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj sa viškom tužbenog zahtjeva vezano za naknadu neimovinske štete iznad presuđenog.

 

III. Odbija se tužitelj u cijelosti s tužbenim zahtjevom za naknadom imovinske štete u iznosu od 600,00 kn, te sa isplatom kapitalizirane rente u iznosu od 435.657,86 kn, kao neosnovan.

 

IV. Svaka strana snosi svoje troškove.“.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu (točka III. izreke prvostupanjske presude) i odluka o troškovima postupka (točka IV. izreke prvostupanjske presude) reviziju je podnio tužitelj zbog revizijskih razloga određenih člankom 385. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu i prvostupanjsku presudu pobijanom dijelu pod točkom III. i IV. izreke te predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana u dijelu kojim tužitelj pobija drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke.

 

Ovaj sud je drugostupanjsku presudu, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), ispitao samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku jest tužbeni zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, da mu tuženik, kao poslodavac, naknadi štetu (neimovinsku i imovinsku), koju te tužitelj pretrpio zbog ozljede na radu, 21. svibnja 2009., kada je tužitelj zadobio ozljedu oka.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete pa su tuženiku pozivom na odredbu čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08 i 116/08) te čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) naložili tužitelju isplatiti iznos od 52.000,00 kuna.

 

Nadalje, sudovi su pozivom na odredbu čl. 1088. ZOO i čl. 1095. ZOO odbili tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štetu po osnovi tuđe pomoći i njege te po osnovi izgubljene zarade u obliku kapitalizirane rente ocijenivši da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je trebala tuđa pomoć i njega, odnosno da nije dokazao da je postao radno nesposoban, odnosno da je postao djelomično nesposoban za rad niti da tužitelj više nije radno sposoban za poslove koje je redovito obavljao prije štetnog događaja.

 

U revizijskom postupku sporna je pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege te po osnovi  izgubljene zarade (kapitalizirane rente).

 

Tužitelj u reviziji navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su razlozi u obrazloženjima presuda koji se odnose na imovinsku štetu u odnosu na tuđu pomoć i njegu nejasni i proturječe dopunskom nalazu vještaka koji je naveo da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u razdoblju neposredno nakon ozljeđivanja pa do dolaska u bolnicu. Nadalje, tužitelj smatra da je bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena i u odnosu na nedosuđenu kapitaliziranu rentu te da su razlozi nejasni i proturječni izvedenim dokazima jer je vještak u svom iskazu naveo da je tužitelj onemogućen u obavljanju nekih poslova, primjerice, da se ne bi mogao osposobljavati za poslove profesionalnog vozača ili raditi u tvornici na stroju kod koje je potreban binokularni vid (rad na cirkularnoj pili i preši). Tužitelj smatra da je obrazloženje drugostupanjske presude nejasno i kontradiktorno i tvrdi da parnični sud nije nadležan ocjenjivati tužiteljevu radnu sposobnost već da se radi toga vodio upravni postupak, a posebice kada tužitelj nije istaknuo takav zahtjev u tužbi.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao i prvostupanjske presude,  navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega pobijana drugostupanjska, niti prvostupanjska presuda, nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost. Naime, sudovi su ocijenili potrebu za tuđom pomoći i njegom tužitelju upravo sukladno nalazu i mišljenju vještaka koji je naveo da tužitelju nakon operativnog zahvata tuđa pomoć i njega nije bila potrebna.

 

Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade čiju isplatu je tužitelj zahtijevao u obliku kapitalizirane rente, nižestupanjski sudovi su u obrazloženjima presuda dali jasne i razumljive razloge koji nisu nejasni niti proturječni zbog čega pobijana drugostupanjska, niti prvostupanjska presuda, nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

 

Revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka dijelom iznesenih navoda prigovara utvrđenom činjeničnom stanju koji se odnosi na potrebu za tuđom pomoći i njegom te na ocjenu preostale radne sposobnosti i poslova koje je tužitelj onemogućen obavljati nakon ozljeđivanja. Tužitelj u reviziji također utvrđeno činjenično stanje preocjenjuje na svoj način. Kako prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to navodi revidenta, kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje od strane ovog suda.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja sudovi su odlučivali u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP. Tužitelj je u tužbenom zahtjevu između ostalog zahtijevao i naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u obliku kapitalizirane rente. Da bi odlučili o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva za isplatu rente po osnovi izgubljene zarade sudovi su morali utvrditi je li tužitelj tijekom postupka dokazao da je zbog ozljede koju je pretrpio na radu kod njega nastupila radna nesposobnost te ako jest, u kojem stupnju,  jer je upravo radna nesposobnost pretpostavka za prihvaćanje tužbenog  zahtjeva po tom osnovu.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Tužitelj je u reviziji izričito naveo da reviziju protiv drugostupanjske presude podnosi zbog revizijskih razloga propisanih čl. 385. st. 1. i st. 2. ZPP. Dakle, revident je u reviziji izričito naveo da reviziju protiv  drugostupanjske presude u pobijanom odbijajućem dijelu podnosi zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Budući da revizijski sud sukladno odredbi čl. 392.a ZPP, kao što je to već ranije  navedeno u obrazloženju ove presude, revizijom pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, to je ovaj sud drugostupanjsku presudu ispitivao samo u revizijom pobijanom dijelu i samo zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka koje je revident istaknuo u reviziji.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke odbijena kao neosnovana.

 

Revident je u podnesenoj reviziji izričito naveo da revizijom pobija drugostupanjsku odluku u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska odluka kojom je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

 

Revizija tužitelja podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom IV. izreke, kojom je odlučeno o troškovima nije dopuštena.

 

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u dijelu kojim se pobija drugostupanjska odluka o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak  iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

Zbog navedenog je revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. srpnja 2016.