Broj: Rev 1414/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. H., OIB: ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnica N. E., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. & p. u Z., protiv tuženika ... s. d.o.o. za nakladničku djelatnost, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-340/16-2 od 11. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4028/14-22 od 18. siječnja 2016., u sjednici održanoj 14. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-340/16-2 od 11. ožujka 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4028/14-22 od 18. siječnja 2016., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete (stavak I izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak (stavak II izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugog stupnja podnio je reviziju tužitelj, pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu drugostupanjsku presudu preinači na način da tužitelju dosudi pravičnu novčanu naknadu, podredno, pobijane prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu da ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U svom odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik predlaže ovom sudu, reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP-a u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je podnesena, a koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet postupka je zahtjev za naknadu štete protiv nakladnika koji je informacijom objavljenom u mediju, tužitelju prouzročio nematerijalnu štetu objavom članka pod naslovom „....“, a na temelju odredbe čl. 21. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11 i 81/13).

 

Pošavši od zaključka da je članak korektno napisan te da je tužitelj mogao tek s naslovom biti uvrijeđen, pa čak i doživjeti neugodne osjećaje, ali da se ne može govoriti o uredničkom pretjerivanju u naslovu koji bi imao za posljedicu nanošenje boli intenziteta koji bi opravdao novčanu satisfakciju, sudovi nižeg stupnja odbijaju tužbeni zahtjev.

 

U svezi s navedeni pravnim stavom tužitelj u suštini postavlja sljedeće pitanje:

Je li samo naslov („...“) podoban izazvati nematerijalnu štetu koja bi opravdala dosudu pravične novčane naknade?

 

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tužitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-186/06-2 od 26. rujna 2006.

 

Suprotno pravnom shvaćanju suda prvog i drugog stupnja, ovaj sud je pravnog shvaćanja da je gledano u svojoj ukupnosti, već i sam navedeni naslov podoban izazvati povredu prava osobnosti na ugled, dobar glas i čast iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) koja u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a opravdava dosudu pravične novčane naknade, jer se tekst objavljenog članka mora sagledati u cjelini s naslovom i podnaslovom, kao i činjenicom da naslov ne odgovara tekstu članka nego iskrivljuje informaciju iz članka i takvoj iskrivljenoj informaciji daje drugi značaj.

 

Slijedom navedenog s obzirom da zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova, nisu raspravljene pravnorelevantne činjenice, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i obje nižestupanjske presude ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbe iz čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

U konačnoj odluci odlučit će se o troškovima postupka u povodu revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 14. rujna 2016.