Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu toga suda Kseniji Flack-Makitan, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. H., zavod, Z., OIB:…, kojeg zastupa
zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, Građansko-upravni odjel,
T. B., protiv tuženika županije, V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. P., odvjetnica iz V.,
radi isplate iznosa od 742.673,11kn, nakon glavne rasprave održane 28. travnja 2021.
u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu 11. lipnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja R. H., zavod, Z., OIB: …, koji glasi:
„Nalaže se tuženiku županiji, V., OIB: …, da isplati tužitelju R. H., zavodu,         Z., OIB: …, iznos od 742.673,11 kn sa zateznom kamatom i to:

-iznos od 93.520,52 kn sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2012. do 31. srpnja

2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena,

-iznos od 155.867,52 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2012. do 31. srpnja

2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita

2

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena,

-iznos od 177.985,52 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015.
po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-iznos od 177.985,52 kn sa zateznom kamatom od 2. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015.
po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje
za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

-iznos od 88.992,76 kn sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2013. do 31. srpnja

2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena, te

-iznos od 48.321,27 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2013. do 31. srpnja

2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima,
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna
poena.“

II. Tužitelj R. H., zavod, Z., OIB: …, je dužan tuženiku županiji, V., OIB: …, nadoknaditi        trošak ovog postupka u iznosu od 94.800,00 kn u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva za naknadu troška ovog postupka tuženika u iznosu od 19.825,00 kn odbija.

r i j e š i o j e

Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja sa iznosa od 742.673,11 kn na iznos od 828.490,21 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je za zavod, Z., podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi isplate     iznosa od 2.382.952,28 kn, sa zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate i troškovima postupka.

3

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

2. U tužbi tužitelj navodi da tužitelj operativno provodi prema čl. 12. Zakona o
obrani od tuče ("Narodne novine" broj 53/01 i 55/07) i čl. 3. Pravilnika o
operativnom djelovanju sustava obrane od tuče ("Narodne novine" broj
36/02) obranu od tuče, te da je financiranje tog sustava propisano na način
da županije uplaćuju 1% od sredstava iz proračuna za tekuću godinu. Dalje
tužitelj navodi da je tuženik za 2010. uplatio s tog osnova tužitelju iznos od
100.000,00 kn, a za 2012. i 2013. nije platio ništa, iako je za to izdvojen iznos
od 300.000,00 kn.

3. Tužitelj u svezi obračuna novčanih sredstava za provođenje operativnog
rada obrane od tuče u tužbi ističe da za 2012. ova obveza iznosi
1.891.702,59 kn, a za 2013. iznosi 1.686.271,23 kn, s time da se dospjelost
ovih obveza prema čl. 123. st. 2. Zakona o sustavu obrane od tuče do 1.
ožujka u visini od 30%, 1. svibnja daljnjih 30%, 1. kolovoza 15% i 1. studenog
25%.

4. U odgovoru na tužbu (list 11-16 spisa) tuženik osporava tužbeni zahtjev i

navodi sljedeće:

-da čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče među ostalim izvorima financiranja
propisuje da se novčana sredstva za provođenje operativnog rada obrane od tuče
osiguravaju iz sredstava proračuna županija na branjenom području i to u visini do 1%
od sredstava proračuna za tekuću godinu, pa stoga obveza županija da sufinanciraju
sustav obrane od tuče nije u zakonu propisana određeno, niti zakon propisuje osnove
temeljem kojih bi se ona mogla odrediti,

-da je tuženik uplatom iznosa od 100.000,00 kn za razdoblje od kolovoza do kraja
prosinca 2012. podmirio obveze za 2012. i 2013. u cijelosti, jer taj iznos ne premašuje
1% sredstava proračuna tuženika za promatrane godine,

-da je navedenim zakonom obveza tuženika u smislu čl. 270. Zakona o obveznim
odnosima neodređena ili neodrediva, pa kada bi se radilo o ugovornim odnosima,
takva bi odredba bila ništetna,

-da tužitelj ne dokazuje zašto bi tuženik bio u obvezi plaćanja upravo 1% proračuna, pored zakonom predviđenog raspona koji se kreće od 01,% do 1%,

-da tuženik nikada nije primio podatke i dokaze o tome koliko je na području tuženika
potrošeno financijskih sredstava za obranu od tuče, kako bi se ti podaci mogli koristiti
kod određivanja obveze tuženika, te da se tuženik kao jedinica područne (regionalne)
samouprave mora pri trošenju proračunskih sredstava pridržavati Zakona o proračunu,

-da se kao osnovica za određivanje udjela od 1% proračuna tuženika ne može uzeti
proračun županije, već to može biti jedino vlastiti (izvorni) prihod proračuna, tako             da je utuženi postotak pogrešno obračunat.

5. Tužitelj je na ročištu održanom 24. listopada 2016. (list 108 spisa) povukao
tužbu radi isplate iznosa od 1.640.279,17 kn, što je sud utvrdio pravomoćnim rješenjem
od 24. listopada 2016., poslovni broj P-133/15-16, a u podnesku od 28. listopada 2015.
(list 27-28 spisa) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od

742.673,11 kn kako slijedi:

4

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

-iznos od 93.520,00 kn sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2012.,
-iznos od 155.867,52 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2012.,
-iznos od 177.985,52 kn sa zateznom kamatom od 2. ožujka 2013.,
-iznos od 177.895,52 kn sa zateznom kamatom od 2. svibnja 2013.,
-iznos od 88.992,76 kn sa zateznom kamatom od 2. kolovoza 2013.,
-iznos od 48.321,27 kn sa zateznom kamatom od 2. studenog 2013.

6. U ovom predmetu sud je donio presudu 7. prosinca 2016., poslovni broj P-
133/2015-18, koja je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
od 22. travnja 2020., poslovni broj Pž-1661/2017-2 (list 139-141 spisa). Visoki
trgovački sud Republike Hrvatske u odluci u ovom spisu je uputio ovaj sud da provede
predloženo financijsko-knjigovodstveno vještačenje između ostalog i na okolnost
utvrđenja potrebnog obračuna obveze tuženika i potrebnih davanja tuženika za korist
tužitelja za period obuhvaćen tužbom i provesti dokazni postupak u granicama
dokaznih prijedloga stranaka.

7. Također je navedeni sud u svojoj odluci utvrdio nespornim da iz godišnjih
izvještaja o radu obrane od tuče za 2012. i 2013. za tuženika proizlazi da je tužitelj
tuženiku pružao svoje usluge operativnog rada obrane od tuče, a koje je tuženik u
obvezi podmiriti do visine 1% iz sredstava proračuna, te da je tuženik dužan podmiriti
tužitelju barem stvarno nastale troškove u obavljanju usluge obrane od tuče, što je
tužitelj i tražio stavljanjem dokaznog prijedloga provođenja financijskog vještačenja
kako bi se utvrdilo tužiteljevo potraživanje, do visine 1% kao zakonske obveze.

8. Sud rješenjem donesenim na ročištu 28. travnja 2021., poslovni broj P-
203/2020-43 (list 442 spisa) nije dopustio preinaku tužbe tužitelja sa iznosa od

742.673,11 kn na iznos od 828.490,21 kn, jer čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001,
117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011,
25/2013, 89/2014 i 70/2019; dalje u tekstu: ZPP) propisuje da tužitelj može do
zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a u ovom predmetu je to učinjeno
nakon toga, jer je prethodni postupak zaključen rješenjem donesenim na ročištu 26.
kolovoza 2020., poslovni broj P-203/2020-27.

9. Između parničnih stranaka je sporno da li tuženik duguje tužitelju iznos od

742.673,11 kn ili neki drugi iznos za operativno provođenje obrane od tuče.

10. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: dopis tuženika tužitelju od 11. lipnja

2014., vezano uz mirno rješenje spora, Klasa: 920-11/14-01/1, Ur. broj: 2186/1-02/1-
14-7 (list 4 spisa), dopis zavoda od 21. svibnja 2014., Klasa: 701-02/14-01/07, Ur. broj:       554-09/01-14-5 (list 5 spisa), izvode agencije o uplatama (list 7-9 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještačenja od 2009.- 2013. sačinjen od R. vještačenja d.o.o., Z. (list 18-22 spisa), izvod iz znanstvenog članka (list 23-25 spisa), dopis udruge od 20. veljače 2014.          (list 26 spisa), zapisnik od 27. listopada 2014. sastavljen u predmetu Županijskog             državnog odvjetništva u Varaždinu broj N-DO-7/14-17 od 27. listopada 2014. (list 29 spisa), godišnji izvještaj o radu obrane od tuče u 2012. Godini za tuženika od 21. prosinca 2012.,         Klasa: 920-08/12-01733, Ur. broj: 554-08/01-12-13

5

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

(list 37 spisa), godišnje izvještaje zavoda za tuženika u 2012. (list 39-61 spisa) i u 2013.                     (list 62-82 spisa), dopis tuženika zavodu od 26. veljače 2007., Klasa: 422-02/06-01/1,
Ur. broj: 2186/1-02-07-7 (list 83 spisa), dopis ministarstva od 30. prosinca 2009.,              Klasa: 320-12/09-01/139, Ur. broj 525-02-1-0011/09-9 tuženiku glede financiranja provedbe operativne obrane od tuče u 2009. (list 84 spisa), prijedlog Vlade Republike Hrvatske za          davanje vjerodostojnog tumačenja čl. 13. st. 1. Zakona o sustavu obrane od tuče od 11.               lipnja 2015., Klasa: 022-03/15-02/02, Ur. broj 50301-05/25-15-6 (list 88-90 spisa), dopis tuženika Županijskom državnom odvjetništvu od 9. prosinca 2015., Klasa: 701-01715-012,            Ur. broj:2186/1-02/1-15-5 (list 98-101 spisa), saslušana je svjedokinja D. H. (list 146 spisa), svjedok V. O.. (list 148 spisa), svjedok D. V. (list 150 spisa), Svjedok K. B. (list 161 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku V. B. iz V. (list 172-432 spisa) I saslušana je vještakinja (list 442 spisa).

11. Članak 13. st. 1. Zakona o sustavu obrane od tuče propisuje da se novčana
sredstva za provođenje operativnog rada obrane od tuče, sukladno godišnjem planu i
programu iz čl. 6. ovog Zakona, osiguravaju iz sljedećih izvora u visini do:

-20% od sredstava državnog proračuna predviđenih pozicijom sredstva pomoći za uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda,

-30% sredstava ministarstva predviđenih proračunskom pozicijom-sredstva poticaja za osiguranje usjeva,

-1% od sredstava proračuna županija na branjenom području, osim Grada Z. koji izdvaja 01% proračuna za tekuću godinu.

12. U stavku 2. čl. 13. navedenog Zakona propisano je da se subjektu iz st. 1.
iz čijih se izvora osiguravaju sredstva, za operativni rad obranu od tuče, uplaćuju
novčana sredstva na žiroračun zavoda, u sljedećem roku i pripadajućem iznosu:

-do 1. ožujka tekuće godine 30% novčanih sredstava,

-do 1. svibnja tekuće godine 60% novčanih sredstava,

-do 1. kolovoza tekuće godine 75% novčanih sredstava,

-do 1. studenog tekuće godine 100% novčanih sredstava.

13. Sud je uvidom u godišnji izvještaj o radu obrane od tuče u 2012. godini za
tuženika od 21. prosinca 2012., Klasa: 920-08/12-01733, Ur. broj: 554-08/01-12-13
(list 37 spisa) i godišnje izvještaje zavoda za tuženika u 2012. (list 39-61 spisa) i u 2013.           (list 62-82 spisa), utvrdio da su provedene operativne aktivnosti u 2012. i 2013. godini za          područje tuženika za obranu od tuče, te ova izvješća sadrže opise tih aktivnosti od        svibnja do rujna navedenih godina.

14. Također je u godišnjem izvještaju o radu obrane od tuče u 2012. godini za
tuženika od 21. prosinca 2012., Klasa: 920-08/12-01733, Ur. broj: 554-08/01-12-13
(list 37 spisa), napisano da su prema Mišljenju ministarstva od 29. listopada 2001.,                

6

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

od 29. listopada 2001., Klasa: 320-12-01/56, Ur. broj: 525-2-01-1, u osnovicu obračunavanja gore navedenog postotka ostvarenog proračuna županija i Grada Z. uključeni:

-vlastiti izvori sredstava županija određeni čl. 4. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave,

-zajednički porezi određeni čl. 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave
i uprave, izuzev dodatnih udjela u porezu na dohodak za decentralizirane funkcije
utvrđene čl. 35. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju jedinica
lokalne samouprave i uprave.

15. Iz dopisa zavoda od 21. svibnja 2014., Klasa: 701-02/14-01/07, Ur. broj:                     554-09/01-14-5 (list 5 spisa), te izvoda agencije o uplatama (list 7-9 spisa), razvidno je             da tuženik za financiranje obrane od tuče za 2012. nije uplatio ništa, dok je 20. ožujka             2014. uplatio iznos od 100.000,00 kn za sufinanciranje obrane od tuče za 2013., a 9.             travnja 2014. tuženik je uplatio tužitelju iznos od 75.000,00 kn s tog osnova (list 7 i 8 spisa).

16. U spis je priložen nalaz financijskog vještačenja sačinjen od R.
vještačenja d.o.o., Z. (list 18-22 spisa), koji je utvrdio da za tuženika u 2012.
osnovicu za izračun naknade čini iznos od 62.347.010,38 kn, a visina obveze iznosi

623.470,10 kn, te da je ta tražbina dospijevala 1. ožujka 2012. u iznosu od 187.041,03
kn, 1. svibnja 2012. u iznosu od 187.041,03 kn, 1. kolovoza 2012. u iznosu od

93.520,52 kn i 1. studenog 2012. u iznosu od 155.867,52 kn, a za 2013. utvrdio je
osnovicu za izračun naknade u iznosu od 59.328.507,36 kn i visinu obveze u iznosu
od 593.285,07 kn, te da ta tražbina dospijeva 1. ožujka 2013. u iznosu od 177.985,52
kn, 1. svibnja 2013. u iznosu od 177.985,52 kn, 1. kolovoza 2013. u iznosu od

88.992,76 kn i 1. studenog 2013. u iznosu od 148.321,27 kn.

17. Prema dopisu tuženika tužitelju od 11. lipnja 2014., vezano uz mirno rješenje
spora, Klasa: 920-11/14-01/1, Ur. broj: 2186/1-02/1-14-7 (list 4 spisa), u postupku za
mirno rješenje spora tuženik je zastupniku tužitelja dostavio podatke o ostvarenom
proračunu i vlastitim sredstvima tuženika u razdoblju od 2009.-2013., prema kojima je
u 2012. proračun tuženika iznosio 199.170.259,00 kn, u 2013. je iznosio

178.627.123,30 kn, a vlastiti izvori prihoda u 2012. iznosili su 43.059.487,00 kn, a u

2013. 46.614.986,86 kn.

18. Usporedbom podataka iz nalaza vještaka i dopisa tuženika od 11. lipnja 2014. razvidno je da se podaci koji čine osnovicu za izračun razlikuju.

19. Udruga (list 26 spisa), je dopisom od 20. veljače 2014. obavijestila ministarstvo         da se sredstva prikupljena na temelju čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče ne troše namjenski, jer zavod na teret tih sredstava kupuje opremu, prije svega računala i
vozila, koja raspoređuje u druge službe i odjele i da navedeni Zavod ne provodi naplatu
prihoda u smislu čl. 47. Zakona o proračunu, čime se uništava sustav obrane od tuče.

20. Dopis tuženika zavodu od 26. veljače 2007., Klasa: 422-02/06-01/1, Ur. broj:            2186/1-02-07-7 (list 83 spisa) odnosi se na period od 2003.-2006., a ne na utuženi period              tako da isti nije potrebno posebno ocjenjivati kao dokaz, kao niti dopis ministarstva od 30.

7

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

prosinca 2009., Klasa: 320-12/09-01/139, Ur. broj 525-02-1-0011/09-9 tuženiku glede financiranja provedbe operativne obrane od tuče u 2009. (list 84 spisa).

21. Od dokaza su u spis priloženi i izvod iz znanstvenog članka (list 23-25
spisa), te zapisnik od 27. listopada 2014. sastavljen u predmetu Županijskog državnog
odvjetništva u Varaždinu broj N-DO-7/14-17 od 27. listopada 2014. (list 29 spisa), koji
nisu relevantni za ovaj spor, jer ne sadrže činjenice koje se odnose na ovaj tužbeni
zahtjev.

22. Također i prijedlog Vlade Republike Hrvatske za davanje vjerodostojnog
tumačenja čl. 13. st. 1. Zakona o sustavu obrane od tuče od 11. lipnja 2015., Klasa:
022-03/15-02/02, Ur. Broj: 50301-05/25-15-6 (list 88-90 spisa), nije relevantan za ovaj
spor, jer se radi o prijedlogu upućenom odboru koji nema pravnu snagu.

23. Prema dopisu tuženika Županijskom državnom odvjetništvu od 9. prosinca

2015., Klasa: 701-01715-012, Ur. broj: 2186/1-02/1-15-5 (list 98-101 spisa) tuženik je
sam izračunao osnovice za obračun sredstava za obranu od tuče za 2012. u iznosu
od 23.079.991,22 kn i 2013. u iznosu od 59.769.031,20 kn, te da je u 2013. podmirena
obveza s ovog osnova u iznosu od 100.000,00 kn. U tom dopisu se dalje navodi da o
obimu izvršenih radnji obrane od tuče i sredstvima potrebnim za podmirenje tih
troškova ovisi visina obveze tuženika izražena u postotku iz čl. 13. st. 1. navedenog
Zakona, no budući da tužitelj nije na propisani način (financijskim izvješćem)
izvješćivao tuženika, tuženik nije mogao imati saznanja o visini svoje obveze kako bi
ga u proračunu mogla utemeljeno predvidjeti, tako da je obveza tuženika neodređena.

24. U ovom postupku saslušani su svjedokinja D. H. (list 146 spisa),
svjedok V. O. (list 148 spisa), svjedok D. V. (list 150 spisa), te svjedokinja K. B. (list               161 spisa).

25. Svjedokinja D. H. u svome iskazu je navela:

-da je bila predsjednica udruge, te je tu dužnost obavljala 2012. i 2013.,

-da što se tiče ulaganja u sustav obrane od tuče pomoću raketa, koja je obavljena
preko udruge, može reći da je raketarska služba bila
konstantno zanemarivana i ignorirana od zavoda,
primjer je taj da su 2012. i 2013. godine dobili 12 raketa po lansirnoj rampi pa je to
onda smanjeno na 9 raketa, dodatnu opremu kao primjerice baterije i slično nisu
godinama dobivali, komunicirali su putem radiostanica iz pedesetih godina prošlog
stoljeća, kojima se koristila i JNA, tako da je veza bila loša ili nikakva, stalno su mijenjali
dobavljača raketa, najprije je to bio Đ. Đ. 2012. otprilike, a onda su njihove
dobre rakete zamijenjene sa srpskim, pa crnogorskim, pa rumunjskim raketama,

-navela je slučaj kada je otopina srebrnog jodida koji je korišten u prizemnim
generatorima dovožen u kanistrima na svako lansirno mjesto i to jedan kanistar po
lansirnom mjestu tako da su troškovi prijevoza i transporta jednog kanistra na lansirno
mjesto bio viši od vrijednosti sadržaja tih kanistra, umjesto da se na svako lansirno
mjesto odvezlo dva ili više kanistra, jer su ih imali gdje uskladištiti,

8

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

-da se u opremu nije ništa ulagalo, ali iz nekog razloga se napravila ograda oko
lansirnih rampi koja je po procjeni ljudi iz Udruge koštala više nego što je bila vrijednost
lansirnih rampi,

-da naknada koja se isplaćivala raketarima koji su obavljali na terenu svoj posao nije
se mijenjala unatrag dvadeset godina. Tome je dodala i da u jednom trenutku je
zavod (dalje u tekstu: DHMZ) naručio farbanje kontejnera u kojima su imali uskladištenu robu potrebnu za obavljanje posla, no nije im bilo jasno zbog čega se to radi i sa kojom svrhom,

-da je zavod cijelo vrijeme slao poruku udruzi da ono što oni rade da nije učinkovito,             odnosno da obrana od tuče nije učinkovita, a s obzirom na situaciju na terenu koju sam       opisala, čudilo bi ju zašto bi uopće županije išta plaćale zavodu, tim više što
županijama zavod nije dostavljao nikakve obračune ili ispise toga što je za konkretnu
županiju utrošeno od sredstava za obranu od tuče, već je postojalo jedno izvješće "u
globalu" koje nije sadržavalo niti pregled po županijama niti je u bilo kojem pogledu
bilo detaljno,

-dodala je i da nebriga zavod za raketarsku službu je bila vidljiva i u tome što su znali
raditi čak i sa raketama kojima je istekao rok uporabe. Iz toga svega zaključuje da
zavod-u funkcioniranje raketarske službe u Hrvatskoj nije bilo bitno, te je jedino bilo
važno da se od županije uzmu novci,

-da zavod nije polagao račune županijama, a što se tiče udruge su tražili od zavoda        pregled troškova vezanih uz rad raketarske službe, no kada su ga i dobili ono je bilo šturo,        bez svih bitnih podataka. Sjeća se da je u jednom trenutku napravljen i nalaz državne revizije, vezano uz rad zavoda i utvrđen je niz nepravilnosti,

-da su na sve to upozoravali zavod i bila je u kontaktu sa gdinom. O. iz zavod-a, osobito           vezano uz izvještaje na što su novci prikupljeni za obranu od tuče utrošeni,
no nismo dobivali detaljne izvještaje, te je on jednom prilikom rekao vezano uz naplatu
te naknade za obranu od tuče: "Tko plati – plati, koliko imamo toliko se potroši."
Također je bilo rečeno članovima udruge da je za zavod odgovoran za svoj
rad ministarstvu ne trebaju davati podatke,

-ponovila je da s obzirom na sve opisano ne čudi što županije nisu platile naknadu za
obranu od tuče, jer im nitko nije dostavljao detaljne izvještaje o provedbi obrane od
tuče i troškovima vezano uz to.

26. Iskaz ove svjedokinje sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je imala osobnih
saznanja glede načina funkcioniranja obrane od tuče s obzirom na tadašnju funkciju
predsjednice udruge.

27. Svjedok V. O. u svome iskazu navodi:

-da što se tiče financiranja obrane od tuče i obveze županija u Republici Hrvatskoj
glede toga sve je propisano u čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče, odnosno da su
i županije dužne uplaćivati određeni dio svojeg proračuna u korist zavoda,

-da ubrzo nakon što je taj Zakon donesen 2001. uočen je problem sa tumačenjem što to znači 1% proračunskih sredstava županija, pa je s time u svezi ministarstvo

9

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

29. listopada 2001. poslalo obavijest svim županijama u Republici
Hrvatskoj, KLASA: 320-12/01-01/56, UR. BROJ: 525-2-01-1, u kojoj je dato tumačenje
koje sve stavke spadaju pod primjenu čl. 13. Zakona o sustavu obrane od tuče, te je u
tom dopisu navedeno da prema mišljenju ministarstva u osnovicu obračunavanja        gore navedenog postotka od 1% sredstava proračuna županija na branjenom području           su uključeni:

-vlastiti izvori sredstava županije određeni čl. 4. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave (Narodne novine broj 117/93),

-zajednički porezi određeni čl. 45. Zakona o financiranju jedinica lokalne samouprave
i uprave (Narodne novine broj 117/93), izuzev dodatnih udjela u porezu na dohodak
za decentraliziranje funkcije utvrđene čl. 35. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o financiranju jedinica lokalne samouprave i uprave (Narodne novine broj 59/01),

-da se takav obračun primjenjivao u skladu sa navedenim mišljenjem, a 2013.
obavljena je državna revizija rada zavod-a, te je naloženo zavod-u da se s obzirom
na neujednačen pristup podmirenju financijskih obveza podnesu tužbe za naplatu tih
naknada, tako da smo se mi u zavodu našli pred zidom jer nisu znali kolike su stvarne
obveze svake pojedine županije, pa su zbog toga angažirali ovlaštenog financijskog
vještaka koji je napravio te izračune,

-da su se županije o tim izračunima dalje očitovale, bilo je nekih neznatnih razlika u
izračunima, ali u pravilu ono što je izračunato po vještaku je u najvećoj mjeri bilo
korektno,

-što se tiče županije i za nju je sačinjeno financijsko vještačenje od R. vještačenja            d.o.o., koje joj je dostavljeno 28. srpnja 2014. i koliko mu je poznato županija se          očitovala o tom vještačenju, ali ne zna sada na koji način,

-da može reći da je izračun obveze za obranu od tuče za županiju u
periodu od 2009. do 2013. iznosio od 580.000,00 kn – 680.000,00 kn, a taj iznos je
ovisio o visini proračuna županije, no ne može točno reći koliko je to bilo
konkretno za 2012. i 2013.,

-vezano na ovo navodi da se i županija očitovala o takvom izračunu i da
je njezin izračun za period od 2009. - 2013. iznosio 580.000,00 kn – 600.000,00 kn,

-da je svake godine svakoj županiji pa tako i županiji dostavljen godišnji
izvještaj, koji je bio sačinjen ujedno i za svaku pojedinu županiju i sadržavao je opis
rada, što se i kako radilo, koliko je potrošeno raketa i ostalih sredstava, koliko je radilo
raketara, a ako je županija to tražila dostavljani su i godišnji financijski izvještaji za
obranu od tuče za pojedinu županiju i u toj ispravi bili su vidljivi svi rashodi po kontima,

-što se tiče strukture tih rashoda, gotovo 80 % su bile nabave raketa, otopine
meteorološkog reagensa i naknade, poslužitelja lansirnih postaja. Primjerice,
županija ima oko 40 lokacija lansirnih postaja ili generatorskih postaja sa
kojih se u slučaju potrebe ispaljuju rakete ili uključujući prizemni generatori,

-istaknuo je koliko je bitna jedinstvenost tog sustava obrane od tuče, pa tako 2012. za
pogon tog cijelog sustava su angažirali nešto više od 2.174.263,00 kn za područje
županije, a 2013. iznos od 2.233.986,00 kn, a po stvarnom utrošku

10

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

raketa, otopine, mjesečnih honorara, održavanja opreme 2012. utrošili su

1.576.842,00 kn za županiju, a 2013. iznos od 921.199,00 kn, te su ovi
iznosi koje je naveo obuhvaćali upravo na ono što se i potrošilo, znači na stvarni trošak,

-da županija u 2012. nije uplatila ništa s tog osnova zavod-u, a 2013.
iznos od 100.000,00 kn. Zavod nije 2012. i 2013. izdavao nikakve račune ili pozive za
plaćanje županiji jer nisu stručni da izračunaju sve ove stavke koje je
naprijed naveo, a od kojih ovisi visina godišnje obveze, to je jedva i vještak R.
izračunao.

28. Punomoćnica tuženika prigovorila je dijelovima iskaza ovog svjedoka koji su
u suprotnosti s navodima tuženika, a osobito je prigovorila tvrdnji svjedoka da bi
tuženiku bio dostavljen bilo kakav financijski izvještaj vezan uz utuženu obvezu, jer niti
dokaz o tome ne prileži predmetnom spisu, zatim tvrdnji svjedoka o visini iznosa koji
bi navodno bio utrošen na financiranje obrane od tuče na području tuženika, osobito
stoga što ni dokaz o tome ne postoji u predmetnom spisu, kao i tvrdnji svjedoka da bi
tuženik svoju navodnu obvezu na godišnjoj razini za utuženi period prikazao u iznosu
od 580.000,00 kn – 600.000,00 kn kako je to, opet ničime potkrijepljeno, iznio svjedok.

29. Svjedok se vezano uz ove prigovore očitovao da je u dopisu od 1. prosinca

2016. Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu poslan dopis sa prilozima sa
predmetom naplata potraživanja županiji i dokazima financijskih troškova
za županiju, tako da sve što je traženo to se i dalo.

30. Sud iskaz ovog svjedoka ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem iznosi
organizaciju i funkcioniranja sustava za obranu od tuče, dok u dijelu u kojem iznosi da
je izračun županije za period od 2009. - 2013. iznosio 580.000,00 kn –

600.000,00 kn nije potkrijepljen dokazima u spisu, tako da ne može utvrditi istinitost
ovog dijela iskaza.

31. Svjedokinja K. B. u svome iskazu je navela:

-da u županiji obavlja poslove pročelnice za proračun i javnu nabavu, te je 2012. i 2013. radila na tim poslovima,

-da Zakon o sustavu obrane od tuče propisuje izdvajanje od strane županija do 1 %
od sredstava iz proračuna za tekuću godinu, što je u sukobu sa Zakonom o proračunu,
kojim je regulirano trošenje proračunskih sredstava, kako za državu tako i za jedinicu
lokalne i područne samouprave,

-da je zakonom o proračunu uz ostalo propisano što su to namjenska sredstva i na što se smiju utrošiti, pa se ta namjenska sredstva ne mogu trošiti protivno njihovoj namjeni,

-da u Zakonu o sustavu obrane od tuče kao što sam već rekla propisano je izdvajanje
od strane županija do 1% proračunskih sredstava. Dakle, trebalo bi biti točno određeno
koja točno namjenska sredstva za obranu od tuče i u kojoj visini bi se trebala za tu
namjenu predvidjeti,

-da je u 2012. i 2013. za svaku godinu bilo uplaćeno po 100.000,00 kn jer je toliko bilo
osigurano u proračunu županije, i time je županija smatrala da je ispunila svoju obvezu
s te osnove, a što se tiče eventualnog plaćanja većeg iznosa nisu imali
knjigovodstvenu ispravu dostavljenu od strane tužitelja, na što konkretno su sredstva
bila utrošena za obranu od tuče u županiji, o kolikom se iznosu radilo, pa

11

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

se nije moglo niti na drugačiji način riješiti plaćanje obveze prema tužitelju, nego što je
bilo učinjeno, a sve u skladu sa proračunskim načelom da se proračunska sredstva
moraju učinkovito i svrhovito koristiti,

-da nema osobnih saznanja o tome da li je od tužitelja tuženik tražio dostavu
knjigovodstvenih isprava kojima bi se dokazala visina i način trošenja sredstava za
obranu od tuče u županiji, a da tužitelj tuženiku za taj sustav obrane od tuče nije izdavao nikada nikakav račun, niti izvode otvorenih stavaka niti druge knjigovodstvene dokumente.

32. Iskaz ove svjedokinje sud prihvaća kao vjerodostojan jer su činjenice koje iznosi iznijete u skladu sa njenim osobnim saznanjima.

33. Svjedok D. V. u svome iskazu navodi:

-da je zaposlenik županije na mjestu pročelnika za poljoprivredu, te na
tom radnom mjestu radi zadnjih 15 godina, pa je tako za 2012. i 2013. bio informiran o
radu zavod vezano uz obranu od tuče u županiji, budući da oni svake
godine za godinu unatrag šalju svoje izvješće,

-da su to izvješće u pravilu dobili u siječnju ili veljači tekuće godine za lanjsku godinu,
u pravilo je imalo oko 20 strana i sadržavalo je pregled za Republiku Hrvatsku i
posebno po županijama protugradne aktivnosti, znači koliko i kada se radilo na tim
aktivnostima, kolika je bila potrošnja raketa u županiji, potrošnja srebrnog
jodida, koliko se ukupno dana radilo,

-koliko mu je poznato zavod je imao 37-38 postaja u županiji. U tom
izvješću nije postojala nikakva kalkulacija potrošenog za obranu od tuče, nije bilo
nikakvih financijskih pokazatelja oko toga koliko košta jedna raketa ili litra srebrnog
jodida, tako da se iz tog izvješća nije ništa matematički moglo oko obveze izračunati,

-da je prije ovog ročišta prolistao izvješće zavod za 2019. i tamo isto nema nikakvih
faktora iz kojih bi se moglo izračunati obveze županije prema zavod glede
gore navedenih stavki,

-da za 2012. i 2013. županija nije od zavoda zaprimila nikakav račun ili
nekakav financijski obračun iz kojeg bi proizlazila konkretna novčana obveza plaćanja,
kao niti dokaze o utrošenom materijalu i radu za obranu od tuče,

-da su dobili posredno dopis od udruga gdje ta udruga piše ministarstvu, čini mu se da su bila dva dopisa, u jednom dopisu piše u prilog tome da se povećava proračun zavod na godišnjoj razini, a unutar toga smanjuje se trošak obrane od tuče, a u drugom dopisu ministarstvo traži financijski nadzor nad radom zavod zbog netransparentnog trošenja sredstava, to je bilo negdje 2012., 2013. godine.,

-da nisu dobili nikakve financijske dokumente o tome koji bi se iznos navodno utrošio
na području tuženika za obranu od tuče, pa dakle jedino mogu "vjerovati" izvješćima
koje dobivaju svake godine i nisu u godinu dana u mogućnosti ništa od toga provjeriti
jer dobivaju to tek iduće godine,

-da je tuženik 2012., 2013. u svojem proračunu predvidio stavku naknade obrane od
tuče za zavod.

12

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

34. Iskaz ovog svjedoka sud ocjenjuje vjerodostojnim jer ima osobnih saznanja o činjenicama koje iznosi.

35. U ovom predmetu je u skladu sa uputom Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske iz rješenja od 22. travnja 2020., poslovni broj Pž-1661/2017-2
provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja stvarno
nastalih troškova u obavljanju obrane od tuče radi utvrđivanja tužiteljevog potraživanja
do 1% kao zakonske obveze i na okolnost utvrđenja potrebnog obračuna obveze
tuženika i potrebnih davanja tuženika za korist tužitelja za period obuhvaćen tužbom.

36. Vještak V. B. je u svom nalazu i mišljenju utvrdila sljedeće:

-da dio zadatka vještačenja koji se odnosi na utvrđivanje novčane obveze tužene
prema Zakonu o sustavu obrane od tuče nije u mogućnosti izvršiti radi nedostatnih
parametara za izračun iste, te da spisu ne prileži sporazum, ugovor ili neki drugi
dokument kojim je između parničnih strana ugovoren-određen postotak iz čl. 13.
Zakona o sustavu obrane od tuče, a koji je jedan od osnovnih parametara za izračun
novčane obveze, ili druga dokumentacija u smislu čl. 54. st. 1. Zakona o proračunu
("Narodne novine" broj 87/2008) koji propisuje da se svaki rashod ili izdatak iz
proračuna mora temeljiti na vjerodostojnoj knjigovodstvenoj ispravi kojom se dokazuje
obveza plaćanja,

-da sredstva za obranu od tuče nisu zasebno planirana-predviđena u proračunu, već
postoji samo aktivnost vezana uz elementarne nepogode u Programu-posebna
potpora poljoprivredi za koju je bilo planirano za sve elementarne nepogode ukupno

480.000,00 kn u 2012., a isti je iznos planiran i u 2013.,

-da je visina izvornog proračuna za 2012. utvrđena u iznosu od 57.699.978,04 kn, a za 2013. utvrđena je u iznosu od 56.769.031,20 kn.

37. U svome iskazu (list 443 spisa) vještak je izjavio da nema sadržajnih
primjedbi na nalaz i mišljenje, te da je nalaz i mišljenje napravila u skladu sa podacima
u spisu i onim podacima koje su stranke dostavile.

38. Nalaz i mišljenje, te iskaz vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i dokumentiran.

39. S obzirom na navedenu odredbu čl. 13. st. 1. Zakona o sustavu obrane od
tuče koja ne određuje jasno i određeno postotak kojeg bi županije na branjenom
području trebale izdvojiti iz sredstava proračuna za provođenje operativnog rada
obrane od tuče, već samo propisuje maksimalan postotak, a također ne propisuje niti
način na koji bi se taj postotak mogao odrediti kada on treba iznositi manje od 1%,
odnosno koliko točno taj postotak treba iznositi za tuženika, pa sud na temelju ovakve
zakonske odredbe nije mogao unatoč postojanju pravne osnove, odrediti iznos koji bi
za ovu namjenu tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

40. Također zbog nedostatka dokaza u ovom spisu nije sud mogao utvrditi niti
stvarno nastale troškove u obavljanju obrane od tuče za područje županije, radi utvrđivanja tužiteljevog potraživanja do 1% kao zakonske obveze, jer tužitelj nije ničime nedvosmisleno dokumentirao koliko je utrošio za utuženi period sredstava za obranu od tuče.

13

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

41. Naime, godišnji izvještaj rada obrane od tuče za županiju u

2012. sadrži podatke o tome koliko je nabavljeno otopine meteorološkog reagensa
(80.000 litara) i da su potpisani ugovori s dobavljačima za nabavu 2.000 komada raketa
protiv tuče, te koliko je po mjesecima u 2012. utrošeno navedenog materijala, a za

2013. prema istom takvom izvještaju navedeno je da je utrošeno 1.814 komada
meteoroloških raketa i 66.214 litara meteorološke otopine za prizemne generatore.

42. Stoga je nejasno na temelju čega bi sud trebao izračunati i poznavati cijene
meteoroloških raketa i meteorološkog reagensa, koji su sadržani u ovim godišnjim
izvještajima i popratnim tabelama i prikazima potrošnje, a isto se odnosi i na dokaze
priložene od strane tužitelja uz žalbu podnesenu ovom sudu 16. prosinca 2016. koji se
sastoji od pregleda godišnjih financijskih planova operativne obrane od tuče po
izvorima financiranja (list 128 spisa), utrošenih financijskih sredstava za tuženika (list
129 spisa) i isplate naknada za 2012. i 2013. poslužiteljima postaja obrane od tuče (list
130 spisa).

43. Stoga je sud radi svega navedenog odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kako je
to navedeno u toč. I. izreke ove presude.

44. Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom čl. 154. st. 1.
ZPP, obračunatim prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika
("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015, dalje u tekstu:
Tarifa) obvezavši tužitelja da nadoknadi tuženiku cjelokupni trošak ovog postupka u
iznosu od 94.800,00 kn, koji trošak se sastoji od:

-troška sastava po odvjetniku odgovora na tužbu u iznosu od 23.830,00 kn,

-sastav podneska od 24. svibnja 2016. u iznosu od 7.430,00 kn,

-troška zastupanja na ročištu 24. listopada 2016. u iznosu od 7.430,00 kn,

-zastupanja na ročištu 26. kolovoza 2020. u iznosu od 7.430,00 kn,

-zastupanja na ročištu 11. rujna 2020. u iznosu od 7.430,00 kn,

-zastupanja na ročištu 28. listopada 2020. u iznosu od 7.430,00 kn,

-sastav podneska tuženika od 20. travnja 2021. u iznosu od 7.430,00 kn,

-zastupanje na ročištu 28. travnja 2021. u iznosu od 7.430,00 kn,

-porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 18.960,00 kn.

45. Sud je odbio dio zahtjeva tuženika za naknadu troška ovog postupka u
iznosu od 19.825,00 kn koji trošak se sastoji od:

-zastupanja tuženika na ročištu za objavu 7. prosinca 2016. u iznosu od 500,00
kn jer taj trošak nije bio nužan za vođenje ovog postupka,

-troška sastava podneska od 9. prosinca 2016., jer se radilo o ispravku presude,
koji trošak ne može snositi tužitelj u iznosu od 7.430,00 kn,

-troška sastava odgovora na žalbu od 13. veljače 2017. u iznosu od 7.430,00
kn jer taj trošak nije nužan za vođenje ovog postupka,

14

Poslovni broj: 5 P-203/2020-44

-troška tuženika za pristup ročištu za objavu u iznosu od 500,00 kn jer ovu
presudu punomoćnik tuženika može preuzeti putem e-Oglasne ploče suda bez
dodatnih troškova i

-poreza na dodanu vrijednost na te iznose po stopi od 25% u iznosu od

3.965,00 kn.

U Varaždinu, 11. lipnja 2021.

Sudac

Ksenija Flack-Makitan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda u roku od osam (8) dana od dana
objave presude, pisano, u četiri (4) primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje,
sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na
ročištu uručiti ovjereni prijepis presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno
je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga
dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude
stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U tom slučaju sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča
sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova
osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1. Tužitelju, po Županijskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravnom odjelu

V., V.,

2. Tuženiku, po punomoćnici T. P., odvjetnici iz O. društva

S. i R. j.t.d. iz V.