Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Rev 2596/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika G. Lj. pok. P. iz R., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u S., protiv I. tuženika-protutužitelja S. A. sina I. i II. tuženika-protutužitelja A. A. pok. V., obojica iz G. P., obojica zastupana po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, uknjižbe i raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-200/13-2 od 12. kolovoza 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P-213/11 od 28. kolovoza 2012., u sjednici održanoj 27. rujna 2016.
p r e s u d i o j e
Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-200/13-2 od 12. kolovoza 2013. u dijelu u kome je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P-213/11 od 28. kolovoza 2012., gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e
Revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-200/13-2 od 12. kolovoza 2013. u dijelu u kome je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. broj P-213/11 od 28. kolovoza 2012., gdje je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj G. Lj. pok. P. iz R., OIB: ..., vlasnik 1/2 idealnog dijela nekretnine – kuće sagrađene na čest. zem. 2129/1 z. u. 1068 k o. S. i to posebnog dijela koji se u naravi sastoji od stana na prvom katu površine 115 m2 – zatvoreni dio, terase od 140 m2 i konobe od 26 m2, poslovnog prostora u prizemlju površine 110 m2 – zatvoreni dio, terase od 99 m2, te parkinga kao pripadajućeg dijela u površini od 230 m2.
II. Dužni su tuženici trpjeti upis tužitelja kao suvlasnika ½ idealnog dijela nekretnine – kuće, opisane i označene u točki I. presude, uz istodobni izbris tog dijela nekretnine s imena tuženika.
III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove ovog spora“
II. P r i h v a ć a s e protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, koji glasi:
1. Utvrđuje se da je neistinit Kupoprodajni ugovor sklopljen između M. T. pok. M. M., kao prodavatelja i G. Lj. pok. P., kao kupca dana 28. 01. 2008. godine, ovjerenog potpisa M. T. iz S., ..., po javnoj bilježnici P. M., broj: ... dana 10. 09. 2008. godine, u dijelu navedenom pod točkom 4. koji glasi: „Kupac je prodavatelju isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 150.000,00 EUR-a (slovima: stopedesettisuća EUR-a), što prodavatelj potvrđuje vlastoručnim potpisom ovog ugovora.
2. Utvrđuje se da je raskinut Kupoprodajni ugovor sklopljen između M. T. pok. M.-M., kao prodavatelja i G. Lj. pok. P., kao kupca dana 28. 01. 2008. godine, ovjerenog potpisa M. T. iz S., ..., po javnoj bilježnici P. M., broj: ..., dana 10. 09. 2008. godine.
3. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 68.750,00 kuna, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka te je potvrđena prvostupanjska presuda. Nadalje tom presudom odbijen je zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presuda reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj-protutuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.
Tuženici-protutužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja-protutuženika.
Revizija tužitelja-protutuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presude gdje je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:
1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,
2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,
3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.
Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena niti prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije tužitelja ispitana prema vrijednosnom kriteriju, te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.
Naime protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ne odnosi se na novčanu svotu. Tuženici-protutužitelji propustili su odrediti vrijednost predmeta spora povodom njihovog protutužbenog zahtjeva, a k tome prvostupanjski sud je propustio utvrditi vrijednost predmeta spora (čl. 40. st. 2. i st. 4. ZPP). Stoga, smatra se da je vrijednost predmeta spora povodom protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja 50.000,00 kn (čl. 40. st. 5. ZPP), a što dakle ne prelazi 200.000,00 kn.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmetna revizija tužitelja-protutuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nema sadržaj za reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.
Ovo stoga što tužitelj-protutuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, a posljedično tome nije niti izložio razloge zbog kojih smatra da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Kako predmetna revizija tužitelja-protutuženika u prije naznačenom dijelu podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, te kako ta revizija u tom dijelu nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, to je predmetnu reviziju tužitelja-protutuženika u tom dijelu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.
Revizija tužitelja-protutuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je potvrđena prvostupanjska presuda gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika je dopuštena. Ovo stoga što je tužitelj-protutuženik kao vrijednost predmeta spora povodom njegovog tužbenog zahtjeva u tužbi naznačio 1,000.000,00 kn što dakle prelazi 200.000,00 kn, a čime je ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.
Revizija tužitelja-protutuženika u netom naznačenom dijelu nije osnovana.
Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Suprotno revizijskim navodima tužitelja-protutuženika u postupku pred nižestupanjskim sudovima povodom tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogle ispitati. Izreke tih presuda u tom dijelu su razumljive i nisu u proturječju sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih presuda.
Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje da je on vlasnik 1/2 idealnog dijela nekretnine – kuće sagrađene na čest. zem. 2129/1 z. u. 1068 k. o. S. i to posebnog dijela koji se u naravi sastoji od stana na prvom katu površine 115 m2 – zatvoreni dio, terase od 140 m2 i konobe od 26 m2, poslovnog prostora u prizemlju površine 110 m2 – zatvoreni dio, terase od 99 m2, te parkinga kao pripadajućeg dijela u površini od 230 m2. U revizijskom stupnju postupka predmet spora je i tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika protiv tuženika-protutužitelja na trpljenje upisa tužitelja kao suvlasnika 1/2 idealnog dijela prije navedene nekretnine, uz istodobni izbris tog dijela nekretnina s imena tuženika-protutužitelja.
Nižestupanjski sudovi su između ostalog utvrdili sljedeće činjenice:
- da je sada pokojni M. T. kao prodavatelj sa tužiteljem-protutuženikom kao kupcem 28. siječnja 2008. sklopio kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu u prije navedenom dijelu, te
- da je taj kupoprodajni ugovor raskinut i to zbog neispunjenja obveze tužitelja-protutuženika tj. zbog neplaćanja kupovnine od 150.000,00 EUR-a.
Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili oba tužbena zahtjeva tužitelja-protutuženika.
Prema odredbi čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) raskidom ugovora obje su stane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Dakle, raskidom ugovora prestaju i prava obiju strana iz ugovora te raskinuti ugovor više ne proizvodi pravne učinke.
Odredbom čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) vlasništvo na nekretninama na temelju pravnog posla stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Dakle, za stjecanje vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla potrebno je postojanje pravnog posla (titulus) te uknjižba u zemljišnu knjigu (modus).
Kako je predmetni kupoprodajni ugovor raskinut, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom donesenom u ovom postupku, to dakle tužitelj-protutuženik nema niti titulus za stjecanje vlasništva odnosno suvlasništva predmetne nekretnine, pa je već iz samog tog razloga valjalo odbiti oba tužbena zahtjeva tužitelja-protutuženika (čl. 268. st. 1. ZOO i čl. 120. st. 1. ZVDSP).
S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti predmetnu reviziju tužitelja-protutuženika u dijelu u kojem pobija drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda gdje su odbijena oba tužbena zahtjeva tužitelja-protutuženika.
Zagreb, 27. rujna 2016.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.