Broj: Rev 795/09

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. iz S., zastupane po punomoćnici B. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika S. o. d.d., Podružnica S., zastupanog po punomoćniku N. Č., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. iz S., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-4944/08 od 25. veljače 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P-1068/03 od 26. veljače 2008., u sjednici od  27. rujna 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari iz drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Revizija tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom:

 

              - u stavku I. izreke, tuženik je obvezan tužiteljici isplatiti „na ime nematerijalne štete i troškova za tuđu pomoć i njegu u svezi liječenja ukupan iznos od 332.787,42 kn“ s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na taj iznos od 11. veljače 2008. do isplate, dok je „za više zatraženo i to za iznos od 168.520,29 kn“ tužbeni zahtjev odbijen,

 

              - u stavku II. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice „u preostalom dijelu“, a kojim je zatražila obvezivanje tuženika plaćati joj mjesečnu rentu počevši od 1. svibnja 2003. pa nadalje od 450,00 kn mjesečno s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama,

 

              - u stavku III. izreke, tuženik je obvezan tužiteljici isplatiti na ime naknade parničnog troška 57.006,80 kn s zakonskim zateznim kamatama od 11. veljače 2008. do isplate.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu:

 

- kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete i troškova za tuđu pomoć i njegu od 168.520,29 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na taj iznos od 11. veljače 2008. do isplate,

 

- kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za obvezivanje tuženika plaćati joj mjesečnu rentu počevši od 1. svibnja 2003. pa nadalje od 450,00 kn mjesečno s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama,

 

- kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu nematerijalne štete i troškova za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 230.000,00 kn do iznosa od 332.787,42 kn (za iznos od 102.787,42 kn) s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim na taj iznos od 11. veljače 2008. do isplate,

 

- odluke o troškovima postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude revizije su podnijeli:

 

- tužiteljica, protiv dijela kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete na ime duševnih boli koje trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tužiteljice je da se osporena presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje,

 

- tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prijedlog tuženika je da se osporena presuda preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije ili ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

Revizija tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija tuženika i revizija tužiteljice protiv odluke o parničnom trošku nisu dopuštene.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.

 

Suprotno tvrdnji revidentice, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a) i razloge koji je pravno relevantno opravdavaju i iz kojih se može ispitati, one koji nisu ni nejasni niti proturječni, pa ta presuda, kojom je drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužiteljica poziva (iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

 

Navodi kojima tužiteljica dovodi u pitanje shvaćanje nižestupanjskih sudova o posljedicama ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju - i tvrdi da je glede toga imala prigovore i isticala prijedlog za provedbu i drugih dokaza, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu i primjeni materijalnog prava, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati pozivom na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (argument iz odredaba čl. 385. ZPP-a) - dok se povodom prigovora o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ne može suditi o postupovnim povredama, te navode ne može razmatrati ni ovaj sud u okvirima revizijskog razloga ostvarene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

U okviru tih razloga revizijski sud ne može razmatrati niti prigovore tužiteljice na utvrđeni postotak smanjenja njezine životne aktivnosti, a sve obzirom da je brojčani izraz (postotak) smanjenja životne aktivnosti tužiteljice utvrđen po vještacima medicinske struke (bilo samo „jednostavnim matematičkim zbrajanjem postotaka invaliditeta onako kako ih odvojeno iskazuju liječnici vještaci, svaki iz domene svoje specijalnosti“, bilo „objedinjavanjem“ tih postotaka) samo jedna od više okolnosti koje mogu poslužiti (pomoći) određivanju visine naknade za taj vid neimovinske štete - imajući na umu da se ova određuje prema stvarnim manifestacijama smanjenja te aktivnosti i da bi protivno shvaćanje značilo da vještaci (a ne sud) sudi o toj naknadi.

 

Valja kod toga imati na umu:

 

- da sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što tužiteljica ocjenom dokaza nije zadovoljna i smatra da je već i iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što ona tvrdi i njezino tumačenje istinitog, drugostupanjski sud nije povrijedio niti jedno pravo revidentice,

 

- da je osporena presuda donesena povodom pravnog lijeka podnesenog protiv prvostupanjske presude - s kojom čini (obzirom da može postojati jedino slijedom odluke suda prvog stupnja) određeno pravno jedinstvo, te da je temeljena na činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda - jasno obrazloženom u prvostupanjskoj presudi, tako da drugostupanjski sud nije povrijedio niti jednu postupovnu odredbu kada obrazloženje prvostupanjske presude nije u cijelosti ponovio.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev na obvezivanje tuženika naknaditi tužiteljici štetu koju trpi u svezi prometne nezgode od ... kada je u S., u ulici …, nastradala kao putnica u automobilu F. T. reg. oznake … koji je udario u betonski zid, a u kojoj nezgodi su dvije osobe smrtno stradale dok je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede: politraumu, odnosno prijelom lubanje i osnovice (baze) lubanje s krvarenjem između tvrde moždane ovojnice i kosti (akutni epiduralni hematom) te nagnječenje mozga, prijelom prvog vratnog kralješka i jednog masivnog nastavka na bazi lubanje koji artikulira sa prvim vratnim kralješkom (zatiljni kondil), prijelom II, III i IV rebra desno, prijelom II rebra lijevo, nagnječenje pluća - s pojavom zraka između porebrice i poplućnice desno, rupturu jetre i desnog bubrega, višekomadni prijelom zdjelice, prijelom jagodične kosti lica s pomakom (radi čega je operirana), prijelom dijela zatiljne kosti u zglobu.

 

U revizijskom stupnju, a u kojemu nije sporno da je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi svu štetu iz štetnog događaja - do limita osiguranja, sporna je, prema reviziji tužiteljice, visina naknade koja tužiteljici pripada na ime duševnih boli koje trpi zbog trajnog umanjenja životne aktivnosti, a sporno je, prema revizijskim razlozima tuženika, i je li tuženik obvezan isplatiti tužiteljici utužene iznose naknade štete obzirom na postavljeni prigovor iscrpljenosti ugovorene svote osiguranja (ili prigovor tzv. „limita osiguranja“ ili ograničene svote osiguranja), odnosno prigovor tuženika da je došlo do prekoračenja limita osiguranja prema polici osiguranja temeljem koje je vršio isplate naknade štete iz prijepornog štetnog događaja.

 

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

 

- da će zbog zadobivenih ozljeda i posljedica tih ozljeda tužiteljica (a obzirom da je pokretna i samostalno se kreće bez tuđe pomoći i pridržavanja): trajno trebati tuđu njegu i pomoć za obavljanje teških fizičkih poslova - koji se ne obavljaju svakodnevno (kao što su poslovi prenošenja tereta od oko 5 do 6 kila); trajno trpjeti blage vrtoglavice i boli blažeg intenziteta 1 do 2 sata u danu te brže se zamarati; trajno pri svakodnevnim aktivnostima i pri svim tjelesnim i umnim poslovima (zbog nemogućnosti rada u prisilnim položajima i prignutom položaju te na visini) morati ulagati pojačane napore u srednjem stupnju - s time da i pored toga „neće biti efikasna u mjeri u kojoj bi bila za njezinu životnu dob i spol“; biti u stanju da je „za očekivati da će imati tzv. zatajivanja efikasnosti“, sve s time da će se „uz dobru motivaciju i unutarnju želju u jednoj mjeri približiti prosjeku“ - ali ne tako da će „ikada moći riješiti sve zacrtano i postavljeno kako bi to radila da je zdrava osoba“; imati u svezi prijeloma zdjelice, a budući se radi o mladoj osobi, problema u slučaju trudnoće i poroda - kod čega je „čeka operacijski zahvat“; biti „zaustavljena“ u profesionalnom bavljenju odbojkom - koju je trenirala prije nezgode; imati „vidljivi visoki intenzitet tjeskobe“ - s „dislokacijom između emocionalnih i racionalnih dijelova ličnosti“ te poteškoćama „u memoriranju u obradi vizualnih sadržaja“ i nedostatkom strpljenja te smanjenom tolerancijom na frustraciju,

 

- da je u svezi svih prethodno navedenih posljedica, koje u bitnome umanjuju kvalitetu života tužiteljice (a obzirom „se kod tužiteljice radi o brojnim ozljedama“, pa su određeni specijalisti kirurg, maksilofacijalni kirurg, neurokirurg, ortoped, psihijatar, sudske medicine - svaki iz domene svoje specijalnosti, dali procjenu trajnog umanjenja njezine životne aktivnosti), životna aktivnost tužiteljice (objedinjenjem pojedinačno utvrđenih postotaka po svim vještacima) trajno umanjena za 68,3%.

 

Na temelju takvog činjeničnog stanja, koje se u revizijskom stadiju ne može preispitivati, drugostupanjski sud je zahtjev tužiteljice ocijenio djelomično osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) djelomično prihvatio - i time je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Prilikom odlučivanja o visini naknade za nematerijalnu štetu mora se, a u smislu odredaba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO-a), koje se ovdje primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05), voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom.

 

Sukladno tome, a obzirom da ne postoje egzaktna ili precizna mjerila za određivanje naknade za duševne boli koje oštećeni trpi zbog umanjenja životne aktivnosti - pošto se ista određuje ovisno o svim individualiziranim okolnostima konkretnog slučaja, visina utvrđene naknade se mora kretati samo u okviru tih osnovnih (i općih) smjernica i njene prirode: ona mora predstavljati pravičnu satisfakciju za oštećenog - i ne može se utvrđivati pukim automatizmom, odnosno, u slučaju o kojemu je ovdje riječ, samo (što tužiteljica sugerira prihvatiti svojom revizijom) primjenom brojčanog izraza (postotka) umanjenja životne aktivnosti tužiteljice za njezino izračunavanje.

 

Naknada koja je tužiteljici određena za duševne boli koje trpi zbog umanjenja životne aktivnosti, a cijeneći ono odlučno - sve okolnosti konkretnog slučaja (prirodu i težinu svih njezinih trpljenja vezanih za taj vid štete, odnosno kako će se stvarno ta trpljenja trajno manifestirati u svakodnevici njezina života - a ne samo u postotku izraženo smanjenje njezine životne aktivnosti), pravična je i u skladu s izraženim osnovnim (i općim) smjernicama i njenom prirodom, i to neovisno od (prihvati li se ili ne) brojčanog izraza umanjenja životne aktivnosti tužiteljice na kojeg se pozvala vještakinja za područje psihologije.

 

Stoga, a budući da iz svega izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena, to je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a), odlukom kao u izreci, u presudi.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

              1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

 

U ovome predmetu, a prema određenim revizijskim razlozima, tuženik drugostupanjsku presudu pobija samo u odluci o njegovom prigovoru iscrpljenosti ugovorene svote osiguranja (ili prigovoru tzv. „limita osiguranja“ ili ograničene svote osiguranja) te tvrdi da njegova obveza prema tužiteljici ne bi trebala („ne može“) prelaziti 1.400.000,00 kn - a da zbroj “do sada isplaćenih iznosa i iznosa dosuđenih tužiteljici“ od 1.496.247,02 kn (do sada isplaćenih 1.163.459,60 kn + tužiteljici dosuđenih 332.787,42 kn) prelazi ugovorenu svotu osiguranja.

 

U svezi prethodno izloženog, a imajući na umu da revizijski sud u smislu odredbe čl. 392.a ZPP-a pobijanu presudu može ispitivati samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZPP-a (prema kojoj se za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije mjerodavnom uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva) čini iznos od 96.247,02 kn - koji je (time) ujedno mjerodavan i za ocjenu dopuštenosti revizije.

 

Konkretno, iznos kojeg je tuženik u reviziji naznačio kao „VPS za reviziju 102.787,42 kn“ ne može se uzeti takvim (mjerodavnim): dopuštenost revizije ne određuje se prema iznosu kojeg stranka naznači mjerodavnim - već "prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude", a kako ovdje iz sadržaja revizije nesumnjivo proizlazi da tuženik drugostupanjsku presudu pobija samo zbog toga što je, kako drži, došlo do prekoračenja limita osiguranja za 96.247,02 kn (za iznos koji prelazi 1.400.000,00 kn), samo taj iznos valja uzeti odlučnim za ocjenu dopuštenosti revizije.

 

Sukladno tome, budući da po tuženiku podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovne revizije po vrijednosnom kriteriju - jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi 100.000,00 kuna, a ne radi se o izvanrednoj reviziji koja bi bila podnijeta u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, valjalo ju je odbaciti odlukom iz izreke, u rješenju (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

 

Tužiteljica i tuženik su revizije podnijeli i protiv drugostupanjske odluke o parničnom trošku.

 

Te revizije valja razmotriti u svijetlu:

 

- odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.",

 

- odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).",

 

- odredbe čl. 400. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "U postupku o povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude".

 

Sukladno tim odredbama ZPP-a, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a: kojim je postupak pravomoćno završen.

 

Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), to je za zaključiti:

 

- da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora,

 

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), oni o kojima se samo odlučuje "u presudi ili rješenju kojim se završava postupak" (čl. 164. st. 4. ZPP-a), ali odluka o njima (upravo i prema smislu te odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

 

Polazeći od prethodno navedenog, protiv osporene odluke o parničnom trošku nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a.

 

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

 

Stoga je revizije tužiteljice i tuženika u dijelu u kojemu se odnose na odluku o parničnom trošku iz osporene presude valjalo odbaciti kao nedopuštene.

 

Zagreb, 27. rujna 2016.