Broj: Revt 196/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja O. K. d.d., iz O., zastupanog po punomoćniku B. R., odvjetniku u O., protiv tuženika Grada Osijeka, iz O., zastupanog po punomoćnici Lj. V., zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5705/11-4 od 18. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-201/10-42 od 14. travnja 2011., u sjednici održanoj 11. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika Grada Osijeka protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5705/11-4 od 18. veljače 2015. u dijelu u kome je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-201/10-42 od 14. travnja 2011. gdje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 715.512,55 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2009. pa do isplate, odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5705/11-4 od 18. veljače 2015. u dijelu u kome je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-201/10-42 od 14. travnja 2011. gdje je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 19.968,57 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2009. pa do isplate i gdje je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 116.844,00 kn, te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 735.481,11 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2009. pa do isplate te mu nadoknaditi parnični trošak od 116.844,00 kn (st. I. izreke). Nadalje tom presudom tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 33.948,00 kn (st. II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I. izreke.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tuženika dijelom je osnovana, a dijelom neosnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 488. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tuženika niti u postupku pred prvostupanjskim, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu sadržajem revizije ukazuje tuženik. Niti prvostupanjska, a niti pobijana drugostupanjska presuda nemaju nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreke tih presuda su razumljive i nisu u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženjima tih presuda.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 735.481,11 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. studenoga 2009. pa do isplate.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

 

- da su tuženik kao naručitelj i tužitelj kao izvoditelj 21. kolovoza 2008. sklopili ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i izgradnji kolnika, parkirališta, pješačke staze, biciklističke staze i javne rasvjete u ulici ... u O. (u daljnjem tekstu: Ugovor),

 

- da su čl. 2. tog Ugovora stranke odredile ukupnu cijenu izvođenja radova od 15.331.212,68 kn i to po jediničnim cijenama u okviru vrste radova i količina iskazanih u ugovornom troškovniku koji je priložen Ugovoru te da su navedene jedinične cijene nepromjenjive i fiksne,

 

- da su čl. 5. tog Ugovora stranke odredile da će izvedene radove obračunati na temelju stvarno izvedenih količina iskazanih u građevinskoj knjizi i jediničnih cijena iz ugovornog troškovnika,

 

- da je tužitelj izveo ugovorene radove u iznosu većem od 15.331.212,68 kn i to za iznos od 372.774,29 kn (obračunatih na temelju količina iskazanih u građevinskoj knjizi i jediničnih cijena iz Ugovornog troškovnika),

 

- da je tužitelj pored toga izveo i hitne nepredviđene radove u vrijednosti od 342.728,26 kn i to radi osiguranja stabilnosti objekata jer je u protivnom prijetio nastanak štete,

 

- da se tuženik suglasio, odnosno da je odobrio te hitne nepredviđene radove,

 

- da je tužitelj izveo i daljnje naknadne radove u vrijednosti od 19.968,57 kn, a za koje su radove stranke sklopile usmeni sporazum, te

 

- da je tuženik tužitelju isplatio samo iznos od 15.331.212,68 kn (iznos naveden u čl. 2. Ugovora).

 

Ovdje je za ukazati da revizijski navodi tuženika kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, predstavljaju pokušaj pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se ne može pobijati drugostupanjska presuda iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tuženika nisu uzeti u razmatranje.

 

Odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu 372.774,29 kn s osnova izvršenih ugovorenih radova, nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo.

 

Prema odredbi čl. 625. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena).

 

Pravilno nižestupanjski sudovi tumače predmetni Ugovor kada zaključuju da su stranke cijenu radova ugovorile po jedinici mjere (jedinična cijena). To nedvojbeno proizlazi iz čl. 5. Ugovora gdje je određeno da će se izvedeni radovi obračunati na temelju stvarno izvedenih količina iskazanih u građevinskoj knjizi i jediničnih cijena iz ugovorenog troškovnika. Očito da su stranke čl. 2. Ugovora odredile iznos od 15.331.212,68 kn tek kako okvirni iznos cijene radova, jer i tom ugovornom odredbom je određeno da se cijena radova obračunava po jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika.

 

Stoga kada je tužitelj izveo ugovorene radove u vrijednosti većoj od ugovorene okvirne cijene i to za iznos od 372.774,29 kn, onda je tuženik u obavezi tužitelju isplatiti i taj iznos (čl. 620. st. 1. ZOO).

 

Isto tako odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 342.728,26 kn s osnova izvedenih hitnih nepredviđenih radova, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 624. st. 1. ZOO nepredviđene radove izvođač može izvesti i bez prethodne suglasnosti naručitelja ako zbog njihove hitnosti nije mogao pribaviti tu suglasnost.

 

Prema st. 2. istog zakonskog članka nepredviđeni radovi iz st. 1. tog članka su radovi koje je nužno izvesti:

 

- radi osiguranja stabilnosti građevine, sprječavanja opasnosti za život i zdravlje ljudi, okoliš, prirodu, druge građevine i stvari ili stabilnost plana na okolnom zemljištu a izazvana je izvanrednim i neočekivanim događanjima,

 

- radi sprječavanja nastanka štete uslijed tih događaja, te

 

- po naredbi mjerodavnih tijela javne vlasti.

 

Kada je tužitelj izveo radove u vrijednosti od 342.728,26 kn a koji su bili nužno potrebni radi osiguranja objekta odnosno radi sprečavanja nastanka štete uslijed nestabilnosti objekata, onda je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti i tu vrijednost (cijenu) radova (čl. 624. st. 4. ZOO) (a i bez obzira na to da li je za te radove tuženik dao tužitelju prethodnu suglasnost - čl. 624. st. 1. ZOO). Ovo tim više što je tuženik te hitne nepredviđene radove i odobrio.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi s odredbom čl. 488. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Odlučujući pak o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 19.968,57 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (s osnova izvođenja naknadno ugovorenih radova) drugostupanjski sud ostvario je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja drugostupanjski sud razmatra isključivo u svjetlu odredbi ZOO formi ugovora (čl. 286. st. 2. i čl. 294.). No kako je tuženik jedinca lokalne samouprave taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja valjalo je razmotriti i u svjetlu odredbi Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 110/07 i 185/08 - dalje: ZNJ) (čl. 3. st. 1. toč. 2.). Posebno u svjetlu odredbe čl. 14. st. 2. tog Zakona gdje su propisane pretpostavke kada se ugovor o javnim radovima može sklopiti u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave (toč. 1. do 5.) i odredbe čl. 164. istog Zakona gdje su propisani razlozi ništetnosti ugovora o javnoj nabavi (toč. 1. do 9.).

 

No drugostupanjski sud ispušta iz vida odredbe netom navedenog Zakona, pa iako je tuženik tijekom postupka ukazivao na odredbe tog Zakona.

 

Radi toga drugostupanjski sud propustio je ocijeniti (u svjetlu odredbe čl. 14. st. 2. ZNJ) da li je tuženik mogao predmetne dodatne radove ugovoriti i bez provođenja postupka javne nabave ili to nije mogao učiniti (uslijed čega bi usmeni ugovor o dodatnim radovima bio ništetan (čl. 164. ZNJ). Odnosno drugostupanjski sud je radi pogrešnog pravnog pristupa u ovom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja propustio u potpunosti utvrditi odlučne činjenice.

 

Radi nepravilnost odluke drugostupanjskog suda u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja, kao nepravilno ukazuje se i odluka drugostupanjskog suda o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

S obzirom na netom navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP i odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u vezi s odredbom čl. 488. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o dijelu žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude gdje je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu 19.968,57 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnova naknadno ugovorenih radova i gdje je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

Zagreb, 11. listopada 2016.