Broj: Gž-596/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. J.-J., OIB:… iz S. B., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S. B., protiv tuženice J. P., OIB:…, iz O.,  radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 11. ožujka 2016.g. broj: Povrv-359/13-12, dana 03. studenog 2016. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: Povrv-359/13-12 od 11. ožujka 2016.g.

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom u toč.I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. L. iz S. B., posl.broj Povrv-1662/12 od 18. siječnja 2013.g. kojim se nalaže ovršenici J. P. da ovrhovoditeljici D. J.-J. namiri tražbinu u iznosu od 16.538,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. kolovoza 2011.g. do isplate kao i da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu 1.537,44 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 2013.g. do isplate dok je u preostalom dijelu isti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ukinut na ime glavnog duga za iznos od 2.229,37 kn sa zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 771,66 kn. Toč.II. izreke naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.673,44 kn.

              Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se njezina žalba usvoji i predmet vrati na prvostupanjski sud.

U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode žalbe kojima tuženica pobija činjenično stanje i predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu te obvezati tuženicu na naknadu troškova odgovora na žalbu.

Žalba tuženice nije osnovana.

 

Predmet postupka zahtjev je tužiteljice da joj tuženica s osnova nagrade za zastupanje u predmetima P-1824/03, Ovr-787/07, P-609/07, P-207/05 i Ovr-6/09 te za sastav podneska od 13. listopada 2008.g. isplati iznos od 18.767,50 kn sukladno računu broj: 32/11 ispostavljenom tuženici 16. kolovoza 2011.g. Tuženica je istakla prigovor zastare.

 

Na temelju ocjene provedenih dokaza kao i rezultata cjelokupnog postupka prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće za predmet spora odlučne činjenice:

 

-          da između stranaka nije sporno da je tužiteljica kao odvjetnica zastupala tuženicu u nekoliko parničnih i ovršnih postupaka;

-          da je tužiteljica na temelju punomoći izdane po tuženici zastupala tuženicu i u predmetima broj:Ovr-787/07, P-609/07, P-207/05 i Ovr-6/09 u kojima se tuženica pojavljuje bilo kao tužena strana ili je sama tužiteljica ili ovršenica;

-          da je tužiteljica tuženici otkazala punomoć za zastupanje što nedvojbeno proizlazi iz njezinog iskaza kao i iz spisa broj: Ovr-787/07 i broj: Ovr-6/09 i to u isto vrijeme kada je sačinjen sporni račun broj: 32/2011 od 16. kolovoza 2011.g.;

-          da je predmet broj: P-609/07 pravomoćno okončan donošenjem drugostupanjske odluke dana 13. lipnja 2008.g., a predmet broj: P-207/05 donošenjem pravomoćne drugostupanjske odluke dana 31. ožujka 2009.g.;

-          da je tužiteljica pravilno obračunala troškove zastupanja u predmetima broj: Ovr-787/07, P-609/07, P-207/05 i broj: Ovr-6/09 te da nije sporno da je tužiteljica uputila i dopis obrtu Stres 13. listopada 2008.g.;

-          da iz popisa troškova priloženih uz račun pod toč.5. proizlazi da je radnje u predmetu P-1824/03 tužiteljica poduzela u ime tuženice 2003.g. i 2004.g. (ročišta i žalba);

-          da za predmet Ovr-6/09 za koji su troškovi u popisu navedeni pod brojem 4. kao "ovrha kamate" u iznosu od 1.000,00 kn tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze niti je pojasnila o čemu se konkretno radi.

 

Polazeći od materijalnopravnog stajališta da su potpisivanjem punomoći tuženica i tužiteljica zaključile ugovor o nalogu u smislu odredbe čl.763. st.1. ZOO-a te da je prema čl.776. st.1. ZOO-a, ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, prvostupanjski sud zaključuje da odvjetnik obračunava nagradu za svoj rad kad ispuni nalog stranke u cijelosti, a to bi bilo pravomoćnim okončanjem parničnog ili ovršnog postupka kad i dospijeva naplata odvjetničke usluge ili otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Imajući u vidu da je tužiteljica tuženici otkazala punomoć tijekom 2011.g. o čemu je i obavijestila tuženicu dostavom dopisa uz sporni račun, a da naplata odvjetničke usluge dospijeva otkazom punomoći i zastarijeva u općem zastarnom roku te počinje teći prvog dana poslije otkaza punomoći ili prvog dana poslije pravomoćnog okončanja postupka sukladno čl.215. st.1. ZOO-a, prvostupanjski sud zaključuje da nije nastupila zastara tražbine tužiteljice za zastupanje u predmetima Ovr-787/07 i Ovr-6/09 u kojima je otkazana punomoć tijekom kolovoza 2011.g., a niti u predmetima broj: P-609/07 koji je pravomoćno okončan 13. lipnja 2008.g. i broj: P-207/05 koji je pravomoćno okončan 31. ožujka 2009.g., a to iz razloga što je tužiteljica prijedlog za ovrhu podnijela 21. prosinca 2012.g.

 

Za radnje u predmetu P-1824/03 poduzete 2003. i 2004.g. koji troškovi iznose 812,50 kn, prvostupanjski sud zaključuje da je nastupila zastara tražbine, pa kako tužiteljica nije dokazala na što se odnosi trošak u iznosu od 1.000,00 kn, ukida platni nalog za iznos od 2.229,37 kn u koji iznos je uključen i PDV od 416,87 kn.

 

U žalbi tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano uz datum kada je nastao račun broj: 32/2011. Tvrdi da je račun prvi put vidjela 14. veljače 2013.g., dok je iz obrazloženja pobijane presude razvidno da tužiteljica nije dostavila dokaz o tome da ju je obavijestila o otkazu punomoći. Smatra da je račun sastavljen kada je tužiteljica dala odvjetnici S. H. dokumentaciju za pokretanje ovrhe.

 

Iznesenim žalbenim navodima tuženica nije dovela u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu. Naime, odlučna činjenica za ocjenu nastupa zastare tražbine tužiteljice nije vrijeme kada je tužiteljica izradila račun broj: 32/2011 već činjenica kada je dospjela tražbina tužiteljice s osnova zastupanja tuženice u predmetima Ovr-787/07, Ovr-6/09 u kojima je nedvojbeno tužiteljica otkazala punomoć tuženici za zastupanje o čemu je obavijestila ovršni sud, te u parničnim predmetima broj: P-207/05 i P-609/07 koji su pravomoćno okončani donošenjem drugostupanjskih odluka 13. lipnja 2008.g. i 31. ožujka 2009.g.

 

Ovaj sud pravilnim prihvaća i materijalnopravno stajalište prvostupanjskog suda da se obveznopravni odnos parničnih stranaka smatra ugovorom o nalogu definiranog čl.763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05. -  dalje u tekstu: ZOO) te da tužiteljica kao nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, odnosno nagradu što je i izričito propisano  člankom 18. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj: 9/94., 117/08., 50/09. i 75/09.) i to sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra pravosuđa, a koju visinu nagrade tuženica niti ne pobija. Isto tako ovaj sud pravilnim prihvaća i materijalnopravno stajalište prvostupanjskog suda o dospjelosti dosuđene tražbine te primjeni općezastarnog roka iz čl.225. ZOO-a na temelju kojih odredbi ocjenjuje da je tužiteljica podnijela prijedlog za ovrhu (21. prosinca 2012.g.) prije isteka zastarnog roka.

Slijedom iznijetog, a uz daljnje utvrđenje ovog suda da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka USRH – dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud na temelju čl.365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju čl.368. st.1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju prvostupanjski sud pravilno temelji na čl.154. st.2. u vezi čl.155. ZPP-a, a visinu na mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje u tekstu: Tarifa) i odredbama Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. – pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15. – dalje u tekstu: ZSP) te je istu valjano obrazložio.  

O zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odlučeno je primjenom čl.155. ZPP-a kao nepotrebnim za ishod žalbenog postupka.

 

U Varaždinu, 03. studeni 2016. godine