Broj: P-401/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

       Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužitelja Š. S. iz D. K., OIB : …, kojeg zastupa M. S., odvjetnik iz Č.,  protiv tužene M. J. iz H., OIB : …, koju zastupa K. B., odvjetnik iz V., radi isplate, nakon održane i dovršene, glavne i javne rasprave, dana 20. rujna 2016.god., održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. S., odvjetnika, punomoćnika tužene K. B., odvjetnika i tužene M. osobno, dana 03. studenog 2016.god.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1.            U cijelosti    s e    o d b i j a     tužbeni zahtjev tužitelja Š. S. koji glasi :

" Nalaže se tuženici J. M., H., OIB : … da isplati tužitelju S. Š., D. K., OIB : … iznos od 8.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini i prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, počev od 15.09.2014.god., pa do 31.07.2015.god., a počev od 01. kolovoza 2015.g. pa do konačne isplate po stopi u visini i prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju parnične troškove, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe ".

 

II.     Nalaže se tužitelju Š. S. da tuženoj M. J. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 kuna (šesttisućatristosedamdesetipet kuna ) u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Obrazloženje

 

     Tužitelj je dana 18. rujna 2015.god. podnio protiv tužene tužbu radi isplate iznosa od 8.000,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U tužbi navodi  da se s tuženom upoznao krajem 2013.god., povremeno su se družili, te su imali prijateljski odnos, te joj je posudio novce i to dana 16.12.2013.god. iznos od 500,00 kuna, 11.01.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana18.02.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 15.03.2014.god. iznos od 800,00 kuna, dana 26.04.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 31.05.2014.god. iznos od 200,00 kuna, iznos od 06.06.2014.god. iznos od 1.000,00 kuna, dana 14.06.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 26.07.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 11.08.2014.god. iznos od 2.500,00 kuna i dana 28.08.2014.god. iznos od 1.800,00 kuna. Tvrdi da je nekoliko puta zahtijevao od tuženice povrat posuđenog novca, ali ista nije ništa vratila, iako se obvezala tužitelju posuđeni novac vratiti do 15.09.2014.god. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da vrati glavnicu u iznosu od 8.000,00 kuna uvećano za zakonsku zateznu kamatu, te da je obveže na naknadu troškova postupka.

 

    Tužena u odgovoru na tužbu navodi da je su ona i tužitelj poznanici, ali nikada nisu imali prijateljski ili kakav drugi odnos s intenzivnijim druženjem, niti je točno da bi joj tužitelj posuđivao novac, te u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tužena se nikada nije obvezala tužitelju vratiti nikakav novac sa zaključno 15.09.2014.god. Tužena nikada nije imala razloga da od tužitelja pozajmljuje novac jer je solidnog materijalnog stanja, pa joj navedene pozajmice u tako malim iznosima nisu bile potrebne. Tužena osporava vjerodostojnost preslike potvrde o pozajmici. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te tužitelja obveže na naknadu troškova parničnog postupka.

 

    Tužitelj tijekom postupka navodi da poslane poruke putem SMS-a tužitelju dokazuju prijateljski odnos, kao i da se tužena obvezala vratiti pozajmicu do 15.09.2014.god. Tužitelj je dostavio na uvid i izvornik potvrde o pozajmicama koje je predao uz tužbu u presliku, te je sud utvrdio da se radi o presliku izvornika potvrde.

 

    Tužena tijekom postupka osporava da bi s tužiteljem bila u kakvim prijateljskim odnosima ili da bi se družili, dok je iznos od 2.500,00 kuna koji se navodi u SMS porukama plaćen na točan broj računa i ne radi se o pozajmici tuženoj. Navodi da je protiv tužitelja pokrenula kazneni postupak po privatnoj tužbi radi kaznenog djela uvrede koji se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-149/15.

 

    Po nalogu suda iz rješenja s raspravnog zapisnika od dana 19. travnja 2016.god., tužitelj je u podnesku zaprimljenom 28. travnja 2016.god. točno naveo vrijeme i mjesto za pojedinu danu pozajmicu koje datume je već naveo u samoj tužbi.

 

    Tužena se očitovala na navedene podatke o mjestu i vremenu pojedine pozajmice, te se o istome detaljno iskazivala u svom iskazu pred ovim sudom.

 

    S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 8.000,00 kuna ( osamtisuća kuna ), dakle radi se o sporu male vrijednosti, ovaj parnični postupak se provodi po odredbama čl. 457. do čl. 468. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14).

 

     Na ročištu održanom 31.05.2016.god. je sud temeljem čl. 461.a. st. 3. Zakona o parničnom postupku dopustio da se u spis prilože dodatni dokazi ( fotografije, potvrda tvrtke iz H., zatim dodatno saslušanje svjedoka i pribava potvrde od društva) i odbijen je prijedlog tužene da se provede grafološko vještačenje jer se radi o sporu male vrijednosti, a kako se ne bi stvarali daljnji nepotrebni troškovi budući da se odluka može donijeti na temelju predane dokumentacije i iskaza tužitelja o spornoj potvrdi o iznosima pozajmica.

 

    Na ročištu održanom 20.09.2016.god. je sud temeljem čl. 461.a. st. 3. Zakona o parničnom postupku dopustio prilaganju spis Potvrde škole H.

 

    U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u potvrdu (list 4 spisa), preslik SMS poruka (list 13 do 19 spisa), preslik SMS poruke (list 21 spisa), dopis i spis Općinskog suda u Varaždinu broj K-149/15 (list 27 spisa), fotografije (list 50 do 53 spisa), podatke tvrtke H.-E. (list 54 i 55 spisa), fotografiju (list 56 spisa), dopis društva D. K. (list 60 spisa), dokumentaciju tvrtke H. – E. P. d.o.o. (list 62 do 70 spisa), ovjereni preslik spisa Općinskog suda u Varaždinu br. K-149/15, te je izvršio uvid u potvrdu škole H. koja je predana u spis na ročištu 20. rujna 2016.god., saslušao je svjedoke M. K., B. Ž., L. D., M. K., F. M. i S. A., te je saslušao tužitelja i tuženu kao stranke u svrhu dokazivanja.

 

    Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

 

    U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

    U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

    U ovom postupku se radi o pozajmici novaca, ne o posudbi jer se posudba odnosi sukladno čl. 509. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, sada i 78/15) na predaju određene stvari na besplatnu uporabu.

 

     Ugovorom o zajmu se sukladno čl. 499. Zakona o obveznim odnosima zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena. Rok vraćanja zajma je određen u čl. 504. Zakona o obveznim odnosima.

 

    U ovom parničnom postupku je sporno da li je tužitelj, kada i u kojim iznosima dao pozajmice tuženoj.

 

    U konkretnom slučaju parnične stranke nisu sklopile nikakav pisani ugovor o zajmu, niti je tužena potpisala kakve potvrde o primitku iznosa pozajmica, već je samo tužitelj sam napisao određene iznose na potvrdu koju je predao uz tužbu, a gdje je napisao datume i iznose navodnih pozajmica. U istoj potvrdi nije naveden nikakav rok vraćanja.

 

    Dakle, u ovom postupku je potrebno utvrditi da li se uopće radilo o pozajmici, da li je navedene iznose tužitelj uopće predao tuženoj, te da li se tužena obvezala tužitelju te iznose vratiti i do kada.

 

   Radi utvrđenja okolnosti i činjenica sud je u pogledu navedenog saslušao svjedoke i parnične stranke.

 

    Sud je iz iskaza svjedoka M. K. utvrdio da su tužitelj i tužena bili u prijateljskim odnosima, čak i intimnim. Navedeni svjedok zna da je tužitelj tuženoj davao novce, te da joj je dovezao drva, a nešto novaca joj je dao iz ljubavi, nešto joj je pozajmio, tužena mu nije vratila, a svjedok zna da joj je dao 2.500,00 do 3.000,00 kuna za koncert pjevača T. u Č.

 

   Svjedok B. Ž. je izjavio da je tužitelja i tuženu viđao zajedno, ali ne zna u kakvom su odnosu. Nije bio prisutan kad je tužitelj posuđivao novce tuženoj. Tužitelj mu je pričao da je  tužena bila kod tužitelja na moru i da joj je posudio 7.000,00 kuna, te mu je rekao da je tuženoj dao drva za ogrjev. Svjedok je izjavio da je i on posudio novce tuženoj, nešto mu je vratila.

 

    Navedeni svjedoci su potvrdili da su se tužitelj i tužena poznavali i da su bili u prijateljskim odnosima, međutim svjedoci nemaju osobno saznanja o izvršenim pozajmicama, o istome znaju samo iz toga što im je rekao sam tužitelj.

 

    Svjedok L. D. je u iskazu naveo da su tužitelj i tužena poznanici, on ne zna za nikakve pozajmice. Naveo je da je financijsko stanje tužene bilo uobičajeno. Što se tiče koncerta u Č. isti je organiziralo njih nekoliko za 05.08.2014.god. preko firme R. iz D. D. i trebali su ići autobusom, a trošak po osobi je bio 350,00 kuna. Prvo se prijavilo 20 ljudi, te su angažirali mini-bus i tražili su sponzore, a neposredno prije polaska je odustalo 7 ili 8 ljudi, pa su ostali trebali podmiriti razliku troška, te su za to tražili sponzore. Tužitelj im je obećao dati novce i tražio je račun od firme R. gdje je uplatio 2.500,00 kuna. Taj novac nije dan tuženoj već cijeloj grupi koja je išla na koncert. Tužitelj je nakon toga napao tuženu i rekao joj je da će imati probleme. Svjedok L. je ponovno saslušan gdje je izjavio da je on zajedno sa tužiteljem, tuženom, tuženičinim suprugom i sinom išao na rođendan u M., a da je sve troškove i to toplica, jela i pića snosila tužena. Tužena i njezin suprug su zaposleni, tuženičin suprug je i svirao po svadbama, pa kad njega vikendom nije bilo doma, tužena je bila doma s djetetom.

 

   Iz iskaza svjedoka M. K., supruga tužene, sud je utvrdio da on nije vidio da bi tužitelj posuđivao novce tuženoj. Zna za sponzorstvo za koncert pjevača T. u Č. jer je 7 – 8 ljudi odustalo i nedostajalo je za prijevoz 2.500,00 kuna koji iznos je tužitelj platio firmi R. iz D. D. i to je bilo sponzorstvo po nalogu više ljudi. Svjedok je naveo da tužitelj od tada radi probleme tuženoj, čak ju je i udario. Tužena je zaposlena, on je zaposlen i  nije bilo financijskih problema u obitelji da bi trebali posuđivati novce, sve režije su plaćali na vrijeme. Tužena bi mu rekla da je posudila novce od tužitelja, rekla mu je i kad je tužitelj tuženoj poklonio za rođendan vibrator, on ima povjerenje u suprugu.

 

    Svjedok F. M. je u svom iskazu naveo da mu je poznato da su tužitelj, tužena i njezin suprug prijatelji, zna da ih je tužitelj pozvao k sebi na more. Tužena i suprug su poštena obitelj, rade i nemaju potrebe posuđivati novce. Zbog navodne posudbe je tužitelj napadao tuženu, pratio ju je. Što se tiče koncerta u Č. prije polaska je odustalo nekoliko ljudi, pa im je nedostajao novac za troškove i tužitelj je rekao da će to sponzorirati i to je tužitelj uplatio na račun firme koja ih je vozila na koncert.

 

    Svjedokinja S. A., polusestra tužene je izjavila da nikada nije bila prisutna kad je tužitelj davao novce tuženoj, niti je kad čula da joj je pozajmio novce. Na datum 31.05.2014. i 01.06.2014.god. je ona slavila rođendan, tužena je bila s njom, išle su doma ujutro, ali nisu išle kod tužitelja. Svjedokinja je izjavila da su i tužena i njezin suprug zaposleni.

 

    Sud je iz iskaza prednjih svjedoka utvrdio da su se stranke poznavale, da su bile prijatelji, te da je tužitelj bio prijatelj i sa tuženičinim suprugom i da je poznavao i njezinog sina. Ti svjedoci ne znaju ništa o pozajmicama novaca. Što se tiče troškova koncerta pjevača T. u Č., svjedoci su naveli da je isti novac dan svima koji su išli na koncert, ne samo tuženoj.

 

     Tužitelj Š. S. je izjavio da je s tuženom u prijateljskim odnosima, kao i s njezinim suprugom, da je njezina obitelj bila u financijskoj krizi, radio je samo suprug, pa su imali teškoće s plaćanjem računa. Sa tuženom je stupio i u intimne odnose. Tužena ga je krajem 2013. god. zamolila da joj da novce za drva, on joj je novce posudio uz napomenu da mu treba vratiti. Zbog financijske situacije je tuženoj trebao novac i za plaćanje struje. Zatim je tužena htjela ići na koncert pjevača T. u Č. 05.08.2014.god. za što ga je tužena tražila iznos od 2.500,00 kuna koji je uplatio na račun R. kojemu su trebali platiti prijevoz. Nakon tog koncerta, a prije početka školske godine je vozio tuženu u agenciju u Č. da si sredi kredit kako bi mu vratila novce i onda joj je još posudio iznos od 1.000,00 kuna za školske knjige i bilježnice za njezinog sina. Nakon toga su slavili rođendan tuženičina sina gdje je zajedno sa njezinim suprugom, sinom i L. D. išao u toplice u M., a kasnije na jelo i piće, a kasnije i k njemu doma. Nakon toga su se posvađali i tražio je da mu vrati novac koji joj je posudio i ona je obećala da će ga vratiti do 15.09.2014.god. Kako mu ništa nije vratila i izbjegavala je razgovor s njime, to je pokrenuo ovaj postupak. Sve iznose pozajmica koje joj je davao je pisao doma u knjigu, čiji preslik je predan u spis uz tužbu, dopisan je iznos od 400,00 kuna za rođendan koji se odnosi na troškove proslave tuženičina rođendana kod njega doma jer je ona sukladno dogovoru trebala platiti piće, što nije učinila, pa je on platio trošak. Dodan je i iznos od 400,00 kuna za more koji trošak je on imao kad su tužena, njezin suprug i njezin sin došli k njemu na more i sve troškove njihovog boravka je on podmirio, te ih je vozio doma. Tužitelj je naveo da tuženičin suprug zna da ona s prijateljicom pruža intimne usluge za novac. Što se tiče iznosa od 2.500,00 kuna on ne poznaje F. R., samo je od tuženice dobio njegov broj računa za uplatu tog iznosa i to nije bilo nikakvo sponzorstvo već posudba novca i tuženica mu je rekla da će mu to vratiti. Tuženoj je kupio i drva koja joj je i dovezao, jednom joj je drva kupio i L. D. Sinu tuženice je kupio bicikl za rođendan. Kada mu tužena nije vratila nove on je jednom pristupio za njezin stol u kafiću, nastala je vika, tužena mu je rekla da joj ništa ne može, zbog vike i galame je on prekršajno prijavljen zbog remećenja javnog reda i mira.

 

     Tužena M. J. je u svom iskazu izjavila da je poznavala tužitelja od prije kad je s B. Ž. dolazio u Z., a znala ga je viđati i u kafiću F. u D. K. gdje je preko vikenda radila kao ispomoć. U nikakvim drugim odnosima nisu bili, niti pak je kada od njega posuđivala novac. Jednom je razgovarala s tužiteljem da je on s ocem na moru, a ona ima jedan slobodan vikend preko ljeta i onda ju je tužitelj pozvao da sa suprugom i sinom dođe kod njega na more, išli su s autobusom tamo, bili su kod tužitelja jednu noć i onda su svi skupa išli doma. Nisu platili nikakve troškove za smještaj i hranu jer ih ništa nije tražio. Bicikl koji je kupio njezinom sinu je kupio na dražbi kod policije za 35,00 kuna. Što se tiče proslave njezinog rođendana tužitelj je rekao da još jedan njegov prijatelj ima rođendan, pa bi mogli skupa kod njega slaviti, tužitelj je rekao da će spremiti peku i da će sve troškove financirati. Što se tiče drva koja su kupljena u H. točno je da je zamolila tužitelja da joj preveze ta drva jer je on imao auto prikolicu, međutim drva je platila ona- Tužena je navela da se tužitelj tako ponaša prema njoj jer ga je odbila u seksu i zbog toga ju je vrijeđao i maltretirao,. te je protiv njega pokrenut prekršajni postupak i ona je podnijela i kaznenu prijavu. Sada se više ne viđaju. Iznos od 2.500,00 kuna nije tužitelj dao njoj već je to bilo sponzorstvo za plaćanje troškova puta na koncert u Č., tužitelj nije ništa rekao o vraćanju novaca, a taj novac nije dan njoj niti je plaćen na njezin račun. Taj novac je uplaćen jer je nekoliko ljudi odustalo, cijena po osobi je bila 350,00 kuna i onda im je nedostajalo novaca za pokrivanje troškova prijevoza. Što se tiče SMS poruka u kojima je napisala da će tužitelju novac vratiti do 15.09.2014. isto se odnosilo samo na tih 2.500,00 kuna za koncert iz razloga jer ju je tužitelj počeo maltretirati i onda je ona kako bi ga se riješila rekla da će mu vratiti te novce kad ih skupi od prijatelja koji su isto išli na koncert, pokušala je skupiti novce, međutim prijatelji su rekli da je to sponzorstvo i odbili su vratiti te novce. Tužena se očitovala oko datuma kad su bile navodne posudbe, te je izjavila da 16.12.2013. nije bila u H., 11.01.2014. i 18.02.2014. je bila doma, 15.03.2014. je bila kod prijatelja H. N. na kotlovini, 26.04.2014. je bila kod kuće jer je suprug svirao na svadbi i čuvala je bolesno dijete, 31.05.2014. je slavila sestrin rođendan, 06.06.2014. je bila doma, 14.06.2014. je bila na vatrogasnom natjecanju, dok 26.07.2014. tužitelj nije bio kod kuće već na moru, 28.08.2014. nije dobila novce za knjige jer djeca već godinama dobivaju besplatne knjige, samo je morala kupiti radne bilježnice i bilježnice za nekih 100,00 kuna. Što se tiče navoda tužitelja o nekakvom kreditu ona nikada nije imala nikakav kredit niti joj se ikada išta skidalo s plaće. Nije istina da je posuđivala novac od B. Ž.

 

    Stranke su u svojim iskazima ostale kod navoda iznijetih tijekom postupka.

 

    Iz kaznenog spisa Općinskog suda u Varaždinu broj K-149/2015 je utvrđeno da se vodio kazneni postupak po privatnoj tužbi ovdje tužene M. J. protiv ovdje tužitelja Š. S. zbog kaznenog djela uvrede, a ista je podnesena dana 18. prosinca 2014. god. Tijekom postupka se ovdje tužitelj ispričao ovdje tuženoj, pa je ona povukla privatnu tužbu, te je postupak dovršen na ročištu održanom dana 24. rujna 2015.god.

 

    Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena dana 18. rujna 2015.god., dakle neposredno prije nego je održano ročište u kaznenom predmetu kod Općinskog suda u Varaždinu na koje je bio uredno pozvan ovdje tužitelj Š., a iz kaznenog spisa proizlazi da je ovdje tužitelj opunomoćio istog odvjetnika kao i u ovome postupku i to dana 10. rujna 2015.god., dakle nekoliko dana prije nego je podnesena tužba u ovom parničnom postupku.

 

     Potvrdu o pozajmici, koju je tužitelj u presliku predao u spis, a original predočio na uvid sudu na ročištu održanom dana 02. prosinca 2015.god. je pisao sam tužitelj Š., na istoj nema nikakvih potpisa tužene M. o primitku novaca, pa čak niti za najviši iznos od 2.500,00 kuna.

 

     U Potvrdi o pozajmici koju je sam pisao tužitelj Š. su navedeni slijedeći iznosi i datumi navodnih pozajmica : dana 16.12.2013.god. iznos od 500,00kuna, dana 11.01.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 18.02.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 15.03.2014.god. iznos od 800,00 kuna, dana 26.04.2014.god. iznos od 200,00 kuna, zatim dana 31.05.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 06.06.2014.god. iznos od 1.000,00 kuna, dana 14.06.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 26.07.2014.god. iznos od 200,00 kuna, dana 11.08.2014.god. iznos od 2.500,00 kuna, dana 28.08.2014.god. iznos od 1.000,00 kuna, te je još navedeni iznosi koji su pisani drugim načinom pisanja i to od 400,00 kuna za rođendan i od 400,00 kuna za more. Za ta dva zadnja iznosa (rođendan i more ) je sam tužitelj u svom iskazu naveo da ih je dopisao naknadno u uredu svog odvjetnika.

 

    Tužitelj je naknadno tijekom postupka naveo točno vrijeme kad su određene pozajmice iz Potvrde koja je predana uz tužbu navodno dane. Tako tužitelj navodi da je tuženoj posudio iznose i to : 16.12.2013.god. u ponedjeljak između 16,30 i 18,30 iznos od 500,00 kuna radi dovoza i kupovine kratko piljenog drva iz H., dana 11.01.2014.god. u subotu oko 15,00 sati u njegovoj kući iznos od 200,00 kuna, dana 18.02.2014.god. u utorak oko 18,00 sati u njegovoj kući iznos od 200,00 kuna, dana 15.03.2014.god. u subotu oko 17,00 sati u njegovoj kući iznos od 800,00 kuna radi podmirenja troškova za struju, dana 26.04.2014.god. u subotu oko 13,00 sati u njegovoj kući iznos od 200,00 kuna zbog novaca potrebnih za hranu, dana 31.05.2014.god. na 01.06.2014.god. oko 05,30 sati je tužena sa sestrom A. S. došla u njegovu kuću i posudio joj je 200,00 kuna, dana 06.06.2014.god. u petak oko 20,00 sati u njegovoj kući iznos od 1.000,00 kuna, dana 14.06.2014.god. u subotu oko 21,00 sati u njegovoj kući iznos od 200,00 kuna, dana 26.07.2014.god. u subotu u njegovoj kući iznos od 200,00 kuna, dana 11.08.2014.god. u ponedjeljak u B. n. M. prema uputi koju je dobio od tužene je izvršio uplatu iznosa od 2.500,00 kuna fizičkoj osobi F. R. i dana 28.08.2014.god. u četvrtak oko 21,30 sati u njegovoj kući iznos od 1.000,00 kuna pri čemu mu je tužena rekla da isto treba za nabavku knjiga i bilježnica sinu.

 

    Kod navodnih pozajmica, osim jednom prilikom po navodima tužitelja u podnesku, nije bio prisutan nitko drugi tko bi potvrdio primitak istog iznosa.

 

     Sud je iz iskaza saslušanih svjedoka, tako i tužene zaključio da su stranke bile u prijateljskim odnosima, međutim sud smatra da nisu bile u intimnijim odnosima, tim više što je tužena udana, a suprug tužene je i sam prijatelj tužitelju, pa sud ne vjeruje tužitelju da je s tuženom bio u intimnim odnosima i čak više da je suprug tužene i znao za takve odnose svoje supruge i da mu isto nije smetalo. Suprug tužene M. K. je saslušan u ovom postupku i sud je iskazu istoga povjerovao i nije dobio dojam da on ima ikakva saznanja o kakvim intimnim druženjima svoje supruge, a pogotovo ne da bi takva druženja odobravao.

 

     Tu valja navesti da se tužitelj družio i sa malodobnim sinom tužene u uobičajenim obiteljskim i prijateljskim druženjima, pa su stoga navodi tužitelja još manje vjerojatni, a s obzirom na malu sredinu ( selo ) iz koje dolaze i tužitelj i tužena i gdje svi stanovnici imaju dosta, pa i intimnih saznanja o drugim mještanima, pa stoga tužitelj po mišljenju suda nije u ovom predmetu dokazao ( npr. još nekim svjedocima - mještanima ) da bi s tuženom bio u intimnim odnosima.

 

     Sud je iz provedenog postupka dokazivanja na temelju iskaza svjedoka i stranaka zaključio da su stranke bile u prijateljskim odnosima, zajedno su bili na nekim proslavama, da je na istima bio prisutan i suprug tužene, sin tužene, te i njezina sestra. Tužitelj je osoba koja nema vlastitu suprugu i djecu, pa je stoga možda želio intimnije druženje sa tuženom i sud vjeruje tuženoj da ga je odbila, pa da su zbog toga nastali problemi i nasrtanja i vrijeđanja tužitelja prema tuženoj o čemu je vođen i prekršajni postupak, pa i kazneni postupak.

 

     Po prijedlogu tužitelja je sud saslušao svjedoke oko odnosa njega i tužene, međutim iz iskaza svjedoka M. K. i B. Ž. je sud utvrdio da oni saznanja o odnosima imaju iz pričanja tužitelja, dakle nemaju izravna vlastita saznanja o odnosu stranaka, pa je čak sud dobio dojam da je tužitelj preuveličao taj svoj prijateljski odnos sa tuženom pred svojim prijateljima, tužitelj se vjerojatno nadao da će odnos između njega i tužene biti intimniji, a zbog čega je onda nastao i problem između stranaka.

 

    Sud je iz iskaza svjedoka i tužene utvrdio da je suprug tužene već dugi niz godina zaposlen i da prima redovitu plaću, da je i tužena ranije bila povremeno zaposlena, a sada i stalno radi, te da je obitelj tužene bila u nekakvim normalnim financijskim prilikama i da je mogla na vrijeme podmirivati svoje obveze, pa stoga sud ne vjeruje da su tuženoj bile potrebne pozajmice, pogotovo takvih manjih iznosa ( 200,00 kuna ).

 

    Tužitelj je u spis predao ispis sa svog mobitela i to SMS – poruka ( Short Message Service ) tj. poruka koje mu je putem mobitela slala tužena, te je predočio svoj mobitel na uvid sudu na ročištu održanom dana 02. prosinca 2015.god. Iz navedenih poruka je sud zaključio da su tužitelj i tužena bili poznanici, čak prijatelji, da je tužitelj svojim ponašanjem povrijedio tuženu, radi čega je ista odlučila prekinuti kontakt s njime. Međutim valja istači SMS poruku od 09.08.2014.god. gdje se tužena tužitelju obraća sa "oprostite" dakle u množini s poštovanjem iz čega sud zaključuje da stranke nisu bile u tako bliskim tj. intimnim odnosima kako to tvrdi tužitelj.

 

     Navedene SMS poruke se odnose po mišljenju suda samo na koncert pjevača T. u Č. dana 05.08.2014.god. o kojem su iskazivali saslušani svjedoci i stranke. Isto je vidljivo iz datuma slanja tih poruka putem mobitela ( 09.08.2014.god., 01.09.2014.god. i 16.09.2014.god. ).

 

    Sud smatra da taj iznos od 2.500,00 kuna nije bio pozajmica tuženoj već je isti iznos tužitelj uplatio za pokrivanje troškova prijevoza više osoba koje su išle na koncert pjevača T. u Č., a koji iznos je tužitelj i uplatio na račun prijevoznika F. R. iz D. D., a isto proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, tužene, kao i iz SMS poruke od dana 09. kolovoza 2014.god. gdje je naveden broj računa upravo F. R.

 

    Što se tiče ostalih SMS poruka koje je tužitelj predao u spis i za koje tužitelj tvrdi da se tužena obvezala vratiti novac do 15.09.2014.god., sud je iz sadržaja istih zaključio da se novac koji spominje tužena u tim SMS porukama odnosi isključivo na iznos od 2.500,00 kuna koji je tužitelj uplatio za troškove putovanja na koncert u Č.

 

    Dakle, sud smatra da ova pozajmica u iznosu od 2.500,00 kuna koju je uplatio tužitelja na račun F. R.  dana 11.08.2014.god. nije pozajmica dana tuženoj i stoga tužena istu nije dužna vratiti.

 

    Što se tiče fotografija objavljenoj na društvenoj mreži F. koje su predane u spis, iste fotografije nisu točan dokaz o vremenu nekog događaja iz razloga jer se fotografije na tu društvenu mrežu mogu staviti bilo kada tj. odmah nakon događaja ili nakon nekoliko dana ili čak mjeseci, dakle ne u točno vrijeme kad je osoba negdje boravila, a kao vrijeme na toj društvenoj mreži se prikazuje vrijeme kad se fotografija stavi na istu. Dakle, podaci s te društvene mreže ne mogu dokazivati točno vrijeme boravka osobe na nekom mjestu.

 

    U ovom konkretnom slučaju što se tiče fotografija gdje tužena M. sudjeluje na vatrogasnom natjecanju dana 14. lipnja 2014.god. isto je potvrđeno dopisom društva D. K. koji su potvrdili da je tužena bila na tom natjecanju koje se održavalo od 14,00 do 20,00 sati, ali o točnom vremenu odlaska s tog natjecanja se ne mogu izjasniti.

 

    Također sud smatra da niti fotografije supruga tužene gdje svira na svadbi ne dokazuju da je tužena u to vrijeme bila kod kuće.

 

     Dakle, iz navedenih fotografija sud ne može utvrditi kad je tužitelj bio na određenom mjestu, odnosno kad je tužena bila na određenom mjestu, a imajući u obzir navode tužitelja kada su određene pozajmice navodno bile dane tuženoj.

 

     Iz Potvrde tvrtke H.-E. P. d.o.o. H. je utvrđeno da dana 16.12.2013. god. vozilo tužitelja Š. registarske oznake broj ČK … nije bilo u toj firmi niti je odvozilo drva, a što tvrdi tužitelj. Vozilo navedene registarske oznake je zabilježeno dana 17.12.2013.god. u 17,02 sati , kupljena su kratka drva neto težine 580 kg. Međutim, isto ne dokazuje da su ta drva kupljena i dana upravo tuženoj.

 

     Tužena je u svom iskazu navela da je tužitelja samo zamolila da joj drva preveze sa svojom auto-prikolicom, a da je drva sama platila, te joj sud vjeruje. Dakle, sud smatra da tužitelj nije dokazao niti ovu pozajmicu od dana 16.12.2013.god. za kupljena drva.

     Iz Potvrde škole H. od 15.09.2016.god. je vidljivo da je sin tužene F. M. dobio besplatne knjige u školi za školsku godinu 2014/2015, međutim to ne dokazuje da tuženoj nije bio potreban novac za tu školsku godinu jer svaki roditelj treba kupiti još radne bilježnice, obične bilježnice i školski pribor.

 

     Iz općepoznatih činjenica je poznato da radne bilježnice, bilježnice i pribor za dijete koje polazi niže razrede osnovne škole ne može iznositi više od 300,00 do 400,00 kuna, pa stoga sud vjeruje tuženoj da ona nikakve novce za školske knjige od tužitelja nije dobila i tužitelj niti navedenu pozajmicu od dana 28.08.2014.god. nije ničim dokazao.

 

    Što se tiče pozajmice od 200,00 kuna dana 31.05.2014.god. nakon proslave rođendana sestre tužene A. S. sud je povjerovao iskazu saslušane svjedokinje da ona sa tuženom nakon proslave rođendana nije bila kod tužitelja niti je vidjela kakvu pozajmicu.

 

    Što se tiče iznosa od 400,00 kuna danog tuženoj navodno za troškove na moru, sud smatra da kao je tužitelj pozvao tuženu i njezinu obitelj, supruga i sina k sebi na more u vikendicu u vlasništvo njegova oca, da ukoliko to nije bio prijateljski posjet, da je tada obitelji tužene trebao jasno naznačiti da će trebati platiti troškove boravka kod njega. Tim više što je taj boravak na moru trajao samo jedan dan ( jednu noć ) i tim više što je tužitelj ionako s ocem išao doma i sa sobom je dakle o istome trošku vozio i tuženu i njezinu obitelj. Tužitelj nije niti naveo na što bi se taj trošak odnosio niti je priložio kakav račun ( za smještaj ili prijevoz ) da bi se isti njemu mogao priznati.

 

    Što se tiče iznosa od 400,00 kuna za rođendan tužene sud smatra da ako je tužitelj odlučio organizirati proslavu rođendana za tuženu i još jednog svog prijatelja, da je onda trebao i snositi troškove istog tim više što je na tom rođendanu bilo samo nekoliko ljudi tj. tužitelj, tužena, tuženičin sudrug i sestra, te taj tužiteljev prijatelj, pa dakle troškovi proslave rođendana nisu niti mogli biti visoki. Stoga i u tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelj nije dokazao pozajmicu. Iz iskaza svjedoka je sud utvrdio da je proslavu rođendana od tuženičinog sina u M. u cijelosti financirala sama tužena i kupljeni poklon njezinom sinu – bicikl je tužitelj poklonio i sada ne može tražiti povrat ili novce za istog.

 

   Za ostale datume za koje tužitelj tvrdi da je dao pozajmice tuženoj i to 11.01.2014., 18.02.2014., 15.03.2014., 26.02.2014., 06.06.2014., 14.06.2014. i 26.07.2014. tužitelj sudu nije predočio nikakve dokaze da bi tih datuma pozajmio kakve iznose tuženoj.

 

     S obzirom da na cjelokupni provedeni postupak dokazivanja, a primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, ovaj sud smatra da tužitelj Š. nije dokazao niti za jedan naznačeni datum da je tuženoj M. pozajmio bilo kakav iznos novaca, a kako je naprijed već obrazloženo.

 

     Stoga je sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio u cijelosti i odlučio kao pod toč. I. izreke ove presude.

 

    Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužena M. u cijelosti uspjela u parnici.

 

     Sud je tuženoj M. priznao troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/2012, 103/14 i 118/14) i to za zastupanje po punomoćniku –odvjetniku za slijedeće radnje : sastav odgovora na tužbu u iznosu od 750,00 kuna (tbr.7/1 ), zastupanje na ročištu 02.12.2015.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu 09.02.2016.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr.9/1 ), zastupanje na ročištu 19.04.2016.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr.9/1 ), zastupanje na ročištu 31.05.2016.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr.9/1 ) , za zastupanje na ročištu 20.09.2016.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr. 9/1 ) i zastupanje na ročištu za objavu odluke dana 03.11.2016.god. u iznosu od 375,00 kuna ( tbr. 9/3 ), kao i sastav podneska od 16.12.2015.god. u iznosu od 750,00 kuna (tbr. 8/1 ) i sastav podnesaka od 09.05.2016.god. u iznosu od 750,00 kuna ( tbr. 8/1 ), sve uz pripadajući PDV, odnosno ukupno s osnova troškova odvjetnika iznos od 6.375,00 kuna. Tužena do sada nije imala troškove s osnova sudskih pristojbi, a sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine RH 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 157/13 i 110/15). Tako ukupno priznati parnični trošak tužene M. J. iznosi 6.375,00 kuna, a na platež je obvezan tužitelj Š. S. koji je u cijelosti izgubio spor.

 

    Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Čakovcu, 03. studenog 2016. godine