Broj: Rev 2247/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz J., zastupanog po punomoćnicima D. V. i J. B., odvjetnicima u V., protiv tuženika Hrvatske elektroprivrede, DP E. V., uz sudjelovanje umješača "C.-o." d.d. Filijala O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-287/16-3 od 28. lipnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Pn-239/15-76 od 23. veljače 2016., u sjednici održanoj 9. studenoga 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u toč. 1. izreke naloženo je tuženiku Hrvatskoj elektroprivredi, Operateru distribucijskog sustava d.o.o. E. V., da tužitelju M. I. iz J., naknadi štetu za potrošnju goriva i to:

 

              „1.              Nalaže se tuženiku Hrvatskoj Elektroprivredi, Operateru distribucijskog sustava d.o.o. E. V., V. OIB: ... da tužitelju M. I. iz J., OIB: ... na ime naknade štete za potrošnju goriva isplati i to

- iznos od 1.530,54 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 07.12.2004. godine,

- iznos od 1.761,11 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14.12.2004. godine,

- iznos od 4.427,65 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.01.2005. godine,

- iznos od 737,94 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04.01.2005. godine,

- iznos od 1.648,28 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11.01.2005 godine,

- iznos od 1.579,60 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.01.2005. godine,

- iznos od 1.643,37 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25.01.2005. godine,

- iznos od 8.486,68 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.03.2005. godine,

- iznos od 3.659,57 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 15.03.2005. godine,

- iznos od 1.878,84 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.03.2005. godine,

- iznos od 9.590,44 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26.04.2005. godine,

- iznos od 15.109,24 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 21.06.2005. godine,

- iznos od 16.705,67 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.08.2005. godine,

- iznos od 3.599,30 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.08.2005. godine,

- iznos od 26.372,50 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 22.11.2005. godine,

- iznos od 12.221,95 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.01.2006. godine,

- iznos od 4.888,78 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17.01.2006. godine,

- iznos od 13.362,85 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28.02.2006. godine,

- iznos od 4.336,55 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14.03.2005. godine,

- iznos od 4.434,66 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28.03.2006. godine,

- iznos od 4.522,96 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 11.04.2006. godine,

- iznos od 4.601,45 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25.04.2006. godine,

- iznos od 1.013,35 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28.04.2006. godine,

- iznos od 7.884,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23.05.2006. godine,

- iznos od 17.660,16 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25.07.2006. godine,

- iznos od 20.112,96 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 03.10.2006. godine,

- iznos od 11.773,44 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14.11.2006. godine,

- iznos od 7.593,86 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12.12.2006. godine,

- iznos od 3.865,61 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26.12.2006. godine,

- iznos od 1.627,25 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.01.2007. godine,

- iznos od 2.169,67 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 09.01.2007. godine,

- iznos od 3.895,04 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 23.01.2007. godine,

- iznos od 3.689,01 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 06.02.2007. godine,

- iznos od 3.796,93 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.02.2007. godine,

- iznos od 7.809,71 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20.03.2007. godine,

- iznos od 7.663,24 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17.04.2007. godine,

- iznos od 20.603,52 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26.06.2007. godine,

- iznos od 25.312,89 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18.09.2007. godine,

- iznos od 13.009,65 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30.10.2007. godine,

- iznos od 641,93 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 01.11.2007. godine

i to sve sa zateznom kamatom koja na navedene iznose teče od 07.12.2004. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine pa nadalje po stopi od   8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve do isplate.  

 

              U toč. 2. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete za troškove održavanja agregata isplati iznos od 110.420,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od presuđenja, tj. 23. veljače 2006., pa do isplate.

 

              U toč. 3. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              „Nalaže se tuženiku Hrvatskoj Elektroprivredi, Operateru distribucijskog sustava d.o.o. E. V., OIB: ... da tužitelju M. I. iz J., OIB: ... na ime naknade štete za kupljeni agregat isplati iznos od 40.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25.11.2007. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine pa nadalje po stopi od  8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve do isplate."

 

              U toč. 4. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženiku Hrvatskoj Elektroprivredi, Operateru distribucijskog sustava d.o.o. E. V., OIB: ... da tužitelju M. I. iz J., OIB: ... na ime naknade štete za uništeno svinjsko meso isplati iznos od 6.600,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 03.12.2004. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. godine pa nadalje po stopi od  8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi određenoj prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, sve do isplate."

 

              U toč. 5. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 123.650,00 kn, u roku od 15 dana.

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tuženika i umješača, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik, pa se poziva na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

              Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine, te predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona u svemu može ispitati, o čemu će biti riječi i u daljnjem tijeku ovog obrazloženja.

 

              I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen kao osnovan.

 

              Tuženik u većem dijelu revizije prigovara ocjeni provedenih dokaza i utvrđenim činjenicama, što se zapravo svodi na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja. No, u revizijskoj fazi postupka sud se više ne može baviti pitanjima činjenične naravi, jer osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušteni revizijski razlog sukladno odredbi iz čl. 385. ZPP-a.

 

              Stoga je sud ispitao pobijanu presudu u okviru dopuštenog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a polazeći od utvrđenih činjenica u postupku.

 

              Tako je u postupku suda prvog stupnja utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je tuženik isključio električnu energiju tužitelju po nalogu za rad broj 1098/2004 od 1. prosinca 2004. godine, iz razloga što je tuženik smatrao da tužitelj koristi i troši električnu energiju za potrebe svoga kućanstva mimo električnog brojila i to odvojkom na sekundarnom dijelu glavnog voda. Utvrđeno je da je protiv tužitelja bio pokrenut kazneni postupak, ali je po završenom dokaznom postupku Zamjenik ODO na glavnoj raspravi 15. siječnja 2007. izjavio da odustaje od kaznenog progona.

 

              Utvrđeno je nadalje da je plomba na brojilu prilikom očevida bila netaknuta, te da od sekundarnog voda sa krovišta nije postojao nikakav paralelni vod.

 

              Utvrđeno je tako da je tuženik 3. prosinca 2004. bez daljnjeg pregleda instalacija izvršio isključenje glavnog voda na krovu tužiteljeve kuće, s time da je električna energija uključena tek 12. listopada 2007.

 

              Utvrđeno je da je kroz navedeno razdoblje od kada mu je dotok električne energije bio isključen, tužitelj koristio agregat za napajanje električnom energijom, koji da je bio u cjelodnevnom pogonu i odradio je 25.536 radnih sati i u tom razdoblju ukupno potrošio 74.565,12 litara goriva, što čini iznos od 290.767,34 kn, što je izračunato prema cijenama za pojedinačno navedeno razdoblje potrošnje goriva.

 

              Utvrđeno je da je tužitelj održavao agregat u funkcionalnom stanju kroz svo navedeno razdoblje, za koje su iznosili troškovi održavanja u iznosu od 110.420,00 kn.

 

              Slijedom takvih utvrđenja, pravilan je zaključak iz nižestupanjskih presuda da je tuženik obustavio isporuku električne energije tužitelju bez osnove, jer u postupku nije utvrđeno da je tužitelj trošio električnu energiju mimo brojila, niti da je imao od sekundarnog voda sa krovišta bilo kakav paralelni vod za napajanje.

 

              Slijedom toga, pravilan je zaključak da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, a ona koja je dosuđena onim dijelom presude koja se pobija revizijom, tj. da ima pravo na naknadu štete zbog troškova goriva za agregat kroz razdoblje od njegovog korištenja (3. prosinca 2004.), a do trenutka ponovnog uključenja električne energije po tuženiku (12. listopada 2007.).

 

              Isto tako, tuženik je u obvezi naknaditi i štetu tužitelju koja je proizašla zbog snašanja troškova održavanja agregata kroz navedeno razdoblje.

 

              Naime, prema odredbama Zakona o elektroprivredi ("Narodne novine" broj 31/90 – pročišćeni tekst, 4/90, 61/91, 26/93 i 78/94 – dalje ZE), te s tim u svezi s čl. 77. st. 1. toč. 3. Općih uvjeta za isporuku električne energije ("Narodne novine" broj 8/91, 61/92, 70/92, 78/93 i 81/97 – dalje: Opći uvjeti) potrošaču se može obustaviti električna energija, između ostalog, ako troši električnu energiju bez mjernih uređaja, mimo njih ili te uređaje onesposobi za ispravan rad.

 

              Prema odredbi čl. 77. st. 4. Općih uvjeta, isporučitelj električne energije koji obustavi isporuku električne energije protivno odredbama ovog članka, dužan je o svom trošku ponovno nastaviti isporuku u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 24 sata nakon što se ustanovi da je isporuka električne energije neosnovano obustavljena. Prema stavku 6. istog članka Općih uvjeta, potrošač ima pravo na naknadu štete koja mu je prouzročena time što je isporučitelj električne energije neosnovano obustavio isporuku električne energije ili ako ju nije nastavio isporučivati u skladu s odredbama članka 77. st. 4. Općih uvjeta.

 

              Prema članku 78. st. 1. toč. 2. Općih uvjeta, neovlaštenim se trošenjem električne energije smatra korištenje električne energije bez mjernog uređaja ili mimo postojećih mjernih uređaja.

 

              Prema tome, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da budući da u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj neovlašteno trošio električnu energiju mimo postojećih mjernih uređaja, to je tuženik, slijedom prije navedenih odredbi ZE i Općih uvjeta, u obvezi naknaditi mu nastalu štetu jer je obustavio isporuku bez osnove.

 

              Odluku suda u tom dijelu ničim se ne dovodi u sumnju navodima revizije.

 

              Odluka suda nije dovedena u sumnju niti u onom dijelu dosuđene kamate na troškove goriva za rad agregata (točka 1. izreke prvostupanjske presude).

 

              Ovo stoga što su troškovi goriva za rad agregata utvrđeni prema cijenama kada su nastali ( list 160-176 spisa) zbog čega, a suprotno reviziji, od tada teče i kamata na pojedinačno navedene iznose u izreci presude, a sve sukladno odredbi iz čl. 277. u vezi s čl. 189. st. 2. i čl. 186. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO), i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08 i 125/11.

 

              Nadalje, a suprotno reviziji, presuda nije nerazumljiva u dijelu dosuđene kamate na dosuđenu naknadu za potrošnju goriva za rad agregata prema utvrđenim cijenama za odgovarajuće razdoblje, s čime je onda vezan i odgovarajući tijek kamata na pojedinačno navedene iznose, kao i kamatna stopa dosuđena od prvog dospijeća 7. prosinca 2004. pa nadalje.

 

              Utoliko nije sud dosudio kamatu na sve te iznose od 7. prosinca 2004., kako se to pogrešno sugerira revizijom, već je u tom dijelu izreke sud zapravo determinirao tijek odgovarajuće stope zatezne kamate za pojedina razdoblja od 7. prosinca 2004. pa do isplate.

 

              Zato u tom dijelu nije ostvarena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se upire revizijom.

 

            Na dosuđeni trošak za održavanje agregata ( točka 2. izreke prvostupanjske presude) pravilno je određen tijek dosuđene kamate od presuđenja 23. 2. 2016.

 

              Slijedom svega navedenog, valjalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 9. studenoga 2016.