Broj: Rev 1547/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. iz T., kojeg zastupa punomoćnik R. J., odvjetnik u V., protiv prvotuženika Županijske uprave za ceste Županije Vukovarsko srijemske, V., kojeg zastupa punomoćnik K. M., odvjetnik u V. i drugotuženika Lovačko društvo Š., S., kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-934/08-5 od 30. ožujka 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1163/07-23  od 23. siječnja 2008., u sjednici  održanoj 9. studenoga 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija prvotuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-934/08-5 od 30. ožujka 2011. u odnosu na prvotuženika i predmet se vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev pa je drugotuženiku Lovačkom društvu Š. naloženo tužitelju S. P. isplatiti iznos od 6.695,72 kune sa zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2007. do isplate (stavak I. izreke) te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.337,10 kuna (stavak III. izreke). Istom presudom odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika (stavak II. izreke), a tužitelju je naloženo prvotuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.711,40 kuna (stavak IV. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja prihvaćene su žalbe tužitelja i drugotuženika, preinačena je prvostupanjska presuda te je prvotuženiku i drugotuženiku naloženo da tužitelju solidarno isplate iznos od 6.695,72 kune sa zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2007. do isplate te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.337,10 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude prvotuženik je podnio izvanrednu reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana tvrdeći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o postavljenom pravnom pitanju nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je u odgovoru na reviziju prvotuženika istaknuo da u ovoj pravnoj stvari nije dopušteno podnijeti izvanrednu reviziju zbog minorne vrijednosti predmeta spora pa je predložio reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

 

Revizija prvotuženika je dopuštena i osnovana.

 

Postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08 i 123/08 – dalje: ZIDZPP08) pa  se u ovom postupku ne radi o sporu male vrijednosti kako to u odgovoru na reviziju pogrešno tvrdi tužitelj jer se odredba čl. 41. ZIDZPP08 sukladno odredbi čl. 52. st. 2. ZIDZPP08, primjenjuje na postupke pokrenute nakon njegova stupanja na snagu, tj. nakon 1. listopada 2008.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11 – dalje: ZIDZPP11), jer je pobijana drugostupanjska presuda donesena prije 2. lipnja 2011. kada je stupio na snagu ZIDZPP11, propisano je da u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (izvanredna revizija), primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Prema izričitoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

Revizijski sud, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

 

Tužbenim zahtjevom u ovom postupku tužitelj je od prvotuženika i drugotuženika zahtijevao da mu solidarno naknade imovinsku štetu koju je pretrpio na osobnom vozilu u štetnom događaju od 14. srpnja 2007. oko 7,25 sati vozeći automobil VW Polo Classic, reg. oznake ..., desnom stranom kolnika županijske ceste broj ... Đ.-P., iz pravca P., kada mu je s lijeve strane kolnika istrčala srna koju nije mogao izbjeći, pa je na srnu naletio prednjom stranom vozila, uslijed čega je srna uginula, a vozilo tužitelja je bilo oštećeno.

 

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika pa mu je naložio da tužitelju naknadi imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 6.695,72 kune, ocijenivši da drugotuženik, kao pravna osoba koja gospodari lovištem na kojem se dogodila prometna nesreća, tužitelju odgovara za štetu po objektivnoj odgovornosti sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 – dalje: ZOO), jer srna, kao životinja nepredvidivog načina reagiranja predstavlja opasnu stvar, a da drugotuženik nije naveo nikakve okolnosti koje bi ga oslobađale od odgovornosti za štetu. Istom presudom  prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika ocijenivši da prvotuženik tužitelju ne odgovara za štetu jer prije ovog štetnog događaja prvotuženik nije primio nikakvu obavijest od drugotuženika da bi bilo potrebno postaviti prometni znak „divljač na cesti“ na cesti ....

 

Drugostupanjski sud je povodom žalbi tužitelja i drugotuženika preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pa je naložio prvotuženiku da solidarno s drugotuženikom tužitelju naknadi imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 6.695,72 kune. U obrazloženju presude drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da ne postoji obveza obavještavanja lovačkih društava o potrebi postavljanja prometnih znakova upozorenja iako lovačko društvo odgovara za štetu jer u njegovom lovištu stalno živi visoka zakonom zaštićena divljač, koja u svojim migracijama ima svoje stalne putove za koju drugotuženik sigurno ima saznanja. Odlučujući o odgovornosti prvotuženika za štetu tužitelju drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da je odgovornost prvotuženika za štetu tužitelju objektivizirana zakonskim odredbama čl. 7. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10 – dalje: ZJC10) te čl. 32.a ZJC10, kojim je propisana objektivna odgovornost za štetu lovačkog društva i poduzeća koje gospodari cestama.

 

Prvotuženik u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude postavlja pravno pitanje odgovaraju li pravne osobe koje upravljaju cestama za štete koje se dogode na cestama kojima upravljaju, a šteta je posljedica propusta u održavanju ceste po kriteriju krivnje u smislu čl. 1045. st. 1. ZOO ili po načelu objektivne odgovornosti u smislu čl. 1045. st. 3. ZOO?

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pravnog pitanja revident se pozvao na odluke revizijskog suda broj Rev-1983/93 od 8. prosinca 1994., broj Gzz-9/07 od 23. siječnja 2008. i dr. tvrdeći da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o pravnom pitanju postavljenom u izvanrednoj reviziji nepodudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda.

 

Prema ocjeni ovoga suda revident u reviziji osnovano ističe da je drugostupanjski sud, odlučujući o pravnom pitanju postavljenom u izvanrednoj reviziji zauzeo pravno shvaćanje nepodudarno sa shvaćanjem ovoga suda.

 

Naime, ovaj sud je u odluci broj Rev-1435/08-2 od 14. listopada 2010. zauzeo pravno shvaćanje o pravnom pitanju koje je revident postavio u izvanrednoj reviziji. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda za štetu koja nastane naletom divljači na automobil na javnoj cesti (što je ovdje slučaj), sukladno odredbi čl. 1107. st. 4. ZOO, solidarno odgovaraju lovačko društvo koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti (čl. 1063. ZOO i čl. 1064. ZOO) jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar te nadležna organizacija za ceste zbog neodgovarajućeg održavanja prometnice po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. ZOO).

 

Stoga revident u reviziji osnovano ističe da je drugostupanjski sud, odlučujući o odgovornosti prvotuženika za štetu pogrešno primijenio materijalno pravo kada se pozvao na odredbe čl. 7. ZJC10 i čl. 32.a ZJC10, koje odredbe nisu bile na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (14. srpnja 2007.).

 

Naime, u konkretnom slučaju, u vrijeme nastanka štetnog događaja bio je na snazi Zakon o javnim cestama („Narodne novine“, broj 100/96, 76/98, 27/01 i 114/01) te Pravilnik o održavanju i zaštiti cesta („Narodne novine“, broj 25/98).

 

Budući da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda da se o odgovornosti za štetu prvotuženika treba odlučiti primjenom odredbi čl. 7. ZJC10 i čl. 32.a ZJC10, koje nisu bile na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja drugostupanjski sud nije ispitivao žalbene navode tužitelja i drugotuženika o odgovornosti prvotuženika za štetu po načelu presumirane krivnje pa u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude nisu navedeni razlozi odlučnim činjenicama. Stoga je na temelju čl. 394. st. 4. ZPP u vezi s čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku vodeći računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u ovoj odluci, utvrđenom činjeničnom stanju i žalbenim navodima tužitelja i drugotuženika iznesenim u žalbama podnesenim protiv prvostupanjske presude.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 9. studenoga 2016.