Broj: Rev 1567/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz  P., OIB: …, kao nasljednika iza pok. tužiteljice Z. V. iz P., OIB: …, koju je zastupao punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. G., OIB: … i drugotuženice N. G., OIB: …, oboje iz J., koje oboje zastupa punomoćnica S. O., odvjetnica u P., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2788/14-2 od 9. travnja 2015., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Daruvaru, Stalne službe u Pakracu broj P-898/13-29 od 2. listopada 2014., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2016.

 

p r e s u d i o   j e

             

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju sastavljen 23. ožujka 2011. i ovjeren 8. travnja 2011. pred Općinskim sudom u  Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, broj R2-162/11 između tuženika G. G. iz J., i N. G. iz J., kao davatelja uzdržavanja, te M. K. iz L., kao primateljice uzdržavanja."

 

              Naloženo je tužiteljici Z. V. iz P., OIB: … da tuženicima G. G., OIB: …, i N. G., OIB: …, oboje iz J., naknadi troškove postupka u iznosu 19.687,50 kn u roku od 15 dana.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela Z. V., prednica tužitelja zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u kojoj je predložila da se presude u postupku koji je prethodio reviziji preinače, a podredno ukinu.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              U ovom predmetu smrću tužiteljice 22. listopada 2015. (rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, broj O-3015/15 i UPP/OS-332/15-5 od 30. listopada 2015.) prekinut je predmetni parnični postupak koji je nastavljen preuzimanjem postupka od strane nasljednika tužiteljice V. V. na osnovu podneska zaprimljenog na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske  30. studenoga 2015.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), u povodu predmetne revizije podnesene prema čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog nesposobnosti za rasuđivanje primateljice uzdržavanja pok. M. K., umrle 11. veljače 2012., time da je činjenična osnova tužbenog zahtjeva proširena i na to da je ugovor protivan moralu društva, kao i da primateljica uzdržavanja M. K. nije potpisala predmetni ugovor.

 

              U reviziji podnositeljica se u prvom redu pozvala na postojanje relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 253. i čl. 260. ZPP, kao i čl. 299. st. 2. i 3. ZPP.

 

              Na te procesnopravne prigovore treba odgovoriti da se revizija može izjaviti samo zbog relativno bitnih povreda učinjenih u postupku pred drugostupanjskim sudom (arg. iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP).

 

              Ako je pak podnositeljica revizije željela reći da su te povrede nastale u postupku pred sudom drugog stupnja zbog propuštanja sankcioniranja navedenih povreda učinjenih pred prvostupanjskim sudom, tada je to u reviziji trebala i navesti.

 

              Nadalje, treba reći i to da te bitne povrede u žalbenom stadiju postupka nisu jasno i sustavno istaknute, a pogotovo ne u numeričkom smislu.

 

              Međutim, ako bi se ipak podredno moglo reći da je i u žalbenom stupnju postupka prigovoreno u sadržajnom smislu da su počinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 253., čl. 260. ZPP, tada treba odgovoriti glede sudske ocjene dokaza, posebice u odnosu na prihvaćanje provedenog liječničkog vještačenja, da je ta ocjena provedena savjesno, brižljivo i uvjerljivo sukladno čl. 8. ZPP, dok upravo ona ocjena koju zagovara podnositeljica revizije je subjektivna, selektivna i protivna rezultatima cjelokupnog postupka.

 

              Naime, izvedene dokaze, uključujući nalaz i mišljenje liječničkog vještaka, nižestupanjski sudovi su prosudili po slobodnom uvjerenju koje su opravdali provjerljivim, logičnim razlozima da je pok. M. K. u relevantnom razdoblju u vrijeme sastavljanja i sudske ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju bila sposobna shvatiti značenje svog postupanja te je mogla vladati svojom voljom.

 

              Glede toga što liječnički vještak koji je pristupio na ročište za glavnu raspravu 21. veljače 2014. nije saslušan povodom prethodnog davanja pisanog nalaza i mišljenja, treba reći da je to bilo suglasno zajedničkom prijedlogu stranaka jer je vještak trebao uzeti u obzir i naknadno pribavljenu medicinsku dokumentaciju.

 

              Nakon primitka pisanog dopunskog nalaza i mišljenja tužiteljica više nije predlagala da vještak bude saslušan na raspravi održanoj 5. rujna 2014., već je predložila provedbu novog vještačenja po Medicinskom fakultetu u Zagrebu, koji dokaz od strane prvostupanjskog suda nije prihvaćen jer je postojeći nalaz bio jasan, potpun i neproturječan.

 

              U takvim okolnostima nije u postupku koji je prethodio reviziji ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 253. i čl. 260. st. 1. ZPP, a tužiteljica i ne navodi da bi postojala bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. st. 2. i 3. ZPP.

 

              Također, naknadno predlaganje provedbe grafološkog vještačenja nije opravdano i osnovano imajući na umu da je identifikacija primateljice uzdržavanja izvršena od strane suca koji je ovjeravao ugovor i dao upozorenje na posljedice i učinke ugovora.

 

              Osim toga, kako je već prethodno rečeno, izvođenjem dokaza rukovodi sud koji je u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP ovlašten odlučiti o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica pa je također odbijanje izvođenja novih dokaza saslušanjem daljnjih svjedoka radi ocjene duševnog stanja tužiteljice i po shvaćanju revizijskog suda imalo svoje opravdanje.

 

              Time, što se drugostupanjski sud pogrešno pozvao na odredbu čl. 299. st. 2. ZPP/13, a ne na mjerodavnu odredbu čl. 299. st. 2. ZPP/11 (arg. iz čl. 69. u vezi sa čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 25/13), nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

 

              Konačno, imajući na umu aleatornu pravnu narav ugovora o doživotnom uzdržavanju, pravna valjanost ugovora zbog povrede morala mogla bi se dovesti u pitanje npr. kad bi bila riječ o iskorištavanju tuđe nevolje radi postizanja nerazmjerne imovine koristi, što u predmetnom slučaju nije utvrđeno.

 

              Na osnovu svega prethodno izloženog u postupku koji je prethodio reviziji nije utvrđeno da bi primateljica uzdržavanja u vrijeme sklapanja i ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju bila nesposobna za rasuđivanje, dakle faktično poslovno nesposobna (čl. 276. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 -  dalje: ZOO/05), odnosno da je ugovor ništetan prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO/05, jer je protivan moralu društva, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju pok. tužiteljice Z. V. odbiti kao neosnovanu budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

Zagreb, 16. studenoga 2016.