Broj: Rev 832/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, Darka Milkovića i dr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz D., zastupane po S. M., odvjetniku u K., protiv tuženika A. Z. d.d. iz Z., zastupanog po S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-5301/11-2 od 13. prosinca 2011. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-648/11-13 od 16. rujna 2011., u sjednici održanoj 13. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija se prihvaća te se preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj G-5301/11-2 od 13. prosinca 2011. i sudi:

 

              Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici broj P-648/11-13 od 16. rujna 2011.

 

              Odlučuje se o troškovima cijelog postupka tako da je osim troška dosuđenog prvostupanjskom presudom u iznosu od 12.195,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. rujna 2011. do isplate tuženik dužan naknaditi tužiteljici daljnji iznos troška od 3.220,00 kn u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"Tuženik A. Z. d.d. iz Z., dužan je platiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 113.355,46 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena počevši od dana 19.listopada 2010.g. pa do konačne isplate te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.195,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena od dana 16. rujna 2011.g. pa do isplate sve to u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom uz uvažavanje žalbe tuženika prvostupanjska presuda je preinačena za iznos od 75.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka na način da je zahtjev za isplatu navedenog iznosa glavnice sa zateznim kamatama odbijen te je odbijen i zahtjev za naknadu troškova postupka, a tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.355,62 kn.

 

Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 – dalje: ZPP), s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu preinači sukladno revizijskim razlozima uz dosudu parničnog troška uvećanog za trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju, pa je tako u toč. 2., na koju se poziva revidentica, navedeno da će to biti u slučaju ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

 

Predmetna revizija izjavljena je zbog materijalnopravnog pitanja prava tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti brata Mladena Petrovića na temelju odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO),

 

U reviziji se osnovano ističe da je o takovom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima u ovakvim i sličnim slučajevima i da je stoga pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je revizija dopuštena.

 

Predmetni tužbeni zahtjev kojim je odlučeno pobijanom presudom tužiteljica koja je sestra pok. M. P. smrtno stradalog 17. srpnja 2010. na radu kod tuženikovog osiguranika trgovačkog društva N. d.o.o., traži da joj tuženik isplati novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 75.000,00 kn.

 

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva u odnosu na tvrdnju tuženika  da između tužiteljice i njezinog pok. brata nije postojala trajnija zajednica života i da joj zbog toga ne pripada pravo na naknadu štete, prvostupanjski sud je utvrdio da sada pok. M. P. nije bio oženjen, da je živio u istom mjestu u kojem i tužiteljica na udaljenosti od oko 1 km od kuće tužiteljice, da je tužiteljica odselila iz roditeljske kuće kada se udala prije 21 godinu, a da je u roditeljskoj kući ostao živjeti njezin brat, da joj je majka umrla prije 13 godina, a otac prije 4 godini, da je nakon udaje tužiteljica ostala u svakodnevnom kontaktu sa bratom i roditeljima, da je nakon smrti majke odlazila bratu i ocu te obavljala poslove spremanja, kuhanja, čišćenja, a nakon smrti oca, da je i u odnosu na brata nastavila obavljati poslove spremanja, kuhanja, čišćenja, da je nakon smrti oca pomagala bratu u obradi poljoprivrednog zemljišta, a i on je pomagao njoj, da su se međusobno pomagali razmjenom prehrambenih proizvoda koje su proizvodili u svojim domaćinstvima, da ju je smrt brata izuzetno teško pogodila te još uvijek nije pospremila njegove stvari, da su njihovi kontakti bili svakodnevni, i da su bili, kako emocionalno, tako i ekonomski povezani, te je zaključio da je između tužiteljice i njezinog brata postojala takva zajednica života u kojoj je postojala trajna, a ne samo trajnija emocionalna i ekonomska povezanost, a naročito nakon smrti njihovog pok. oca koji je umro prije 4-5 godina kada je M. P. ostao živjeti sam u kući, a koji se nije ženio i nije zasnovao svoju obitelj.

 

Sukladno tome zahtjev za naknade neimovinske štete prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim u cijelosti.

 

Prihvativši činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je zaključio da između tužiteljice i njezinog pok. brata nije postojala trajnija zajednica života navodeći da je u postupku utvrđeno da su tužiteljica i njezin brat živjeli u zasebnim domaćinstvima, da je M. P. samostalno vodio svoje domaćinstvo te nije živio u ekonomskoj zajednici sa tužiteljicom, dok se naknada zbog smrti bliske osobe dosuđuje samo u iznimnim slučajevima i to u situaciji kada između njih postoji takva zajednica života koja predstavlja životnu zajednicu u punom smislu riječi (zajedničko kućanstvo, zajedničko prebivalište ili boravište, ekonomska zajednica), te da sama emocionalna povezanost tužiteljice i njezinog pok. brata u kontekstu utvrđenih činjenica ne može biti dovoljna odluka za dosudu utuženog oblika neimovinske štete.

 

U smislu odredbe čl. 1101. ZOO-a u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete njezinoj braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

 

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda u odluci broj Revx-120/09-2 od 22. 04. 2009., na koju se poziva tužiteljica, pod pojmom "postojanje trajnije zajednica života" ne smatra se formalno življenje u istom prostoru niti nužno vođenje zajedničkog domaćinstva, već se pod tim pojmom podrazumijeva prije svega postojanje snažne emocionalne povezanosti braće i sestara koja proizlazi iz njihovog zajedničkog odrastanja i odgoja te razmjene uzajamne ljubavi i brige i pažnje jedno prema drugom.

 

Upravo takav međusobni odnos između brata i sestre je postojao u konkretnom slučaju, pa je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalnopravnu odredbu i čl. 1101. st. 2. ZOO-a kada je zaključio da između tužiteljice i njezinog pok. brata nije postojala trajnija zajednica života, te preinačivši prvostupanjsku presudu tužbeni zahtjev odbio.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 395.  st. 1. ZPP-a pobijanu drugostupanjsku presudu valjalo preinačiti i presuditi kao u izreci.

 

Na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka tako da je osim naknade troškova dosuđenih prvostupanjskom presudom tužiteljici dosuđena naknada  daljnjeg troška u iznosu od 3.220,00 kn, a koji se odnosi na sastav revizije u skladu s odvjetničkom tarifom i pristojbu na reviziju.

 

Zagreb, 13. prosinca 2016.