Broj: Rev 1492/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja H. G.₁ iz Nj., W., i II-tužiteljice L. U. rođ. G. iz Nj., W., zastupanih po punomoćnici I. O., odvjetnici u U., protiv I-tuženice I. G. iz Nj., P., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u B., i II-tuženika E. & S. B. d.d. R., Filijala U., zastupanog po generalnoj punomoćnici V. B., dipl. pravnici II-tuženika, radi utvrđenja ništavosti isplate, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužiteljice I. G. iz Nj., P., zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u B., protiv I-protutuženika H. G.₁  iz Nj., W., i  II-protutuženice L. U. rođ. G. iz Nj., W., zastupanih po punomoćnici I. O., odvjetnici u U., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja i protutuženika H. G.₁ i L. U. protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-818/10-2 od 12. ožujka 2012., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Bujama - Buie poslovni broj P-361/09-41 od 1. prosinca 2009., u sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija tužitelja H. G.₁ i L. U. izjavljene protiv presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbacuje se kao nedopuštena revizija protutužitelja H. G.₁ i L. U. u odnosu na presudu kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

»I. Odbija se tužbeni zahtjev  koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da su ugovor o nalogu za isplatu iznosa od 53.570,00 EUR izdan na dan 30. srpnja 2003. od strane prvotužene kao nalogodavca prema drugotuženiku kao nalogoprimcu, a temeljem koje isplate je prvotužena neovlašteno raspolagala imovinom sa bankovnog računa tužitelja kao tuđom imovinom, kao i Ugovor o oročenju istih deviznih sredstava, sklopljen s drugotuženikom, ništavi pravni poslovi.

 

II. Nalaže se drugotuženiku da tužiteljima kao jedinim zakonskim nasljednicima iza smrti pok. G. H.₂ isplati u jednakim dijelovima iznos u visini od 53.570,00 EUR, uvećan za iznos pripadajućih kamata koje se u banci isplate obračunavaju po viđenju, za period od 30.07.2003. pa do isplate".

 

II. Utvrđuje se da je 26. srpnja 2003. zaključen usmeni darovni ugovor između pok. H. G.₂ i tužene-protutužiteljice I. G., predmet kojeg je bio iznos od 51.000,00 EUR, a koji se iznos zajedno s pripadajućim kamatama danas nalazi na računu kod E. & S. b. d.d. R., Poslovnica U., što su tužitelji-protutuženici H. G.₁ i L. U. rođ. G. kao nasljednici iza pok. H. G.₂ dužni priznati u roku od 15 (petnaest) dana.

 

III. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da prvotuženoj-protutužiteljici I. G. nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 53.511,00 kn u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev prvotužene-protutužiteljice za naknadom parničnog troška.

 

IV. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima da drugotuženiku E. & S. b. d.d. R. nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 (petnaest) dana.

 

V. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu parničnog troška.«

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji-protutuženici H. G.₁ i L. U. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a odbije protutužbeni zahtjev, podredno da isti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija u odnosu na tužbeni zahtjev je neosnovana, a u odnosu na protutužbeni zahtjev je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovoga Zakona.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu,  mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 5. ZPP ako prvostupanjski sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u st. 4. čl. 40. ZPP, najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

 

Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev protutužitelja da se utvrdi da je 26. srpnja 2003. zaključen usmeni darovni ugovor, čiji predmet darovanja je iznos od 51.000,00 EUR.

 

Podneskom od 10. ožujka 2006. tuženica I. G. je podnijela protutužbeni zahtjev protiv tužitelja H. G.₁ i L. U., bez da je navela vrijednost predmeta spora.

 

Valja napomenuti da je čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2008. u cijelosti izmijenjen st. 5. čl. 40. ZPP, te nova odredba st. 5. je stupila na snagu 1. listopada 2008. (čl. 53. ZIDZPP/08), te se primjenjuje na sve postupke u tijeku (čl. 52. st. 1. ZIDZPP/08).

 

S obzirom na navedeno i na činjenicu da je u vrijeme stupanja na snagu 1. listopada 2008. postupak po protutužbi bio u tijeku, na njega se primjenjuje presumpcija iz odredbe čl. 40. st. 5. ZPP.

 

S obzirom da u tijeku postupka sud nije utvrdio vrijednost predmeta spora po protutužbi na način određen u st. 4. ZPP do zaključenja rasprave, to se smatra da je vrijednost predmeta spora po protutužbi 50.000,00 kn.

 

S obzirom da vrijednost pobijanog dijela protutužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, a ne radi se o sporu iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, a niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP u odnosu na protutužbeni zahtjev je valjalo reviziju tužitelja-protutuženika odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. st. 1. ZPP) i riješiti kao u izreci rješenja.

 

              Predmet spora tužbenog zahtjeva je utvrđenje da se ugovor o nalogu za isplatu iznos od 53.570,00 EUR od strane I-tužene I. G. kao nalogodavca prema II-tuženiku E. & S. b. d.d. R. kao nalogoprimcu ništavi pravni poslovi, te je predmet zahtjeva nalaganje II-tuženiku da tužiteljima kao jedinim zakonskim nasljednicima isplati u jednakim dijelovima iznos od 53.570,00 EUR.

 

              Iako su revidenti istakli da presudu pobijaju zbog svih zakonom propisanih razloga, pa tako i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, isti nisu obrazložili navedeni revizijski razlog, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu presudu.

 

              Neosnovan je i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim ugovor o nalogu za isplatu iznosa od 53.570,00 EUR, kojeg je I-tužena I. G. izdala II-tuženiku E. & S. b. d.d. R., a na temelju kojeg naloga je I-tužena neovlašteno raspolagala imovinom s bankovnog računa tužitelja kao tuđom imovinom, te da se utvrdi ništavim i ugovor o oročenju istih deviznih sredstava sklopljen s II-tuženikom.

 

              Također je predmet spora i zahtjev da II-tuženik tužiteljima isplati iznos od 53.570,00 EUR.

 

              U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

              - da su tužitelji H. G.₁ i L. U. jedini zakonski nasljednici iza njihovog pokojnog oca H. G.₂, koji je umro 29. srpnja 2003.;

 

              - da je tužena I. G. živjela u izvanbračnoj zajednici s pokojnim H. G.₂ 20 godina;

 

              - da je 26. srpnja 2003. istekao ugovor o oročenju iznosa od 51.000,00 EUR kojeg je sada pokojni H. G.₂ imao zaključen s II-tuženikom E. & S. b. d.d. R., Filijala U.;

 

              - da su 26. srpnja 2003. u banku pristupili tužena I. G. i H. G.₂ i da je tog dana zaključen novi ugovor o oročenju deviznih sredstava u iznosu od 51.000,00 EUR u kojem je kao deponent naznačena G. I. R., te da su ta sredstva oročena na godinu dana i da nakon isteka oročenja glavnica i kamata se imaju prenijeti na partiju po viđenju – račun H. G.₂;

 

              - da je 30. srpnja 2003. tužena-protutužiteljica I. G. došla u banku te je izvršila izmjenu navedenog ugovora o oročenju u dijelu u kojem je naznačeno da po isteku oročenja novac treba uplatiti na račun I. G.;

 

              - da je 26. srpnja 2003. sklopljen usmeni darovni ugovor između pokojnog H. G.₂ i tužene I. G., čiji predmet darovanja je bio iznos od 51.000,00 EUR koji se nalazio na računu pokojnog tužitelja.

 

              Na temelju tako utvrđenih činjenica sudovi prvog i drugog stupnja su zaključili da je tužena I. G. raspolagala s iznosom novca koji je bio njezino vlasništvo, a na temelju usmenog darovnog ugovora od 26. srpnja 2003., te je stoga imala ovlaštenje da raspolaže navedenim iznosom novca kao vlastitom imovinom.

 

              Valja napomenuti da je dio presude kojom je utvrđeno da je  sklopljen usmeni darovni ugovor postao pravomoćan i da je u odnosu na taj dio revizija nedopuštena, pa revizijski sud nema ovlaštenja ispitivati u tom dijelu presudu.

 

              S obzirom da je utvrđeno da je tužena raspolagala vlastitom imovinom, te je time imala ovlaštenje oročiti iznos od 51.000,00 EUR, to su pravilno sudovi prvog i drugog stupnja primjenom odredbi iz čl. 749. do čl. 770. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO) utvrdili da je ista izdala valjani nalog kojim je kao nalogodavac obvezala banku kao nalogoprimca da za njezin račun poduzme određene poslove, tj. da je imala ovlaštenje za oročenje deviznih sredstava koji su bili njezina imovina.

 

              S obzirom na naprijed navedeno, valjano je utvrđeno da se nisu ispunili uvjeti za ništetnost navedenog pravnog posla.

 

              Prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

              Prema st. 2. istog članka, ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

 

              S obzirom da je u tijeku postupka utvrđeno kako I-tužena nije neovlašteno raspolagala imovinom s bankovnog računa tužitelja kao tuđom imovinom, i da je valjano zaključila ugovor o oročenju deviznih sredstava s II-tuženikom te da se radi o njezinoj imovini, to su pravilno sudovi odbili tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor o nalogu ništav, kao i zahtjev da se tužiteljima kao jedinim zakonskim nasljednicima isplati iznos od 53.570,00 EUR.

 

              Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju protiv presude u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 28. prosinca 2016.