Broj: Rev 1349/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćniku A. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. o. d.d. Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-810/14-2 od 4. studenoga 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-533/11-32 od 10. prosinca 2013., u sjednici održanoj 3. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-810/14-2 od 4. studenoga 2014. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-533/11-32 od 10. prosinca 2013. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos 985.658,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 13. prosinca 2010. do isplate, te joj isplatiti iznos 79.437,50 kn na ime parničnih troškova s pripadajućim zateznim kamatama od 10. prosinca 2013. do isplate.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a (u smislu da prvostupanjska presuda nema razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koju povredu da nije sankcionirao drugostupanjski sud pobijanom presudom), jer naprotiv prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu tužiteljice dao valjane razloge zbog kojih je ocijenio da tuženik nije dokazao da bi u konkretnom slučaju nastupile okolnosti (samoubojstvo odnosno namjerno uzrokovani nesretni slučaj) koje isključuju obvezu tuženika kao osiguratelja za isplatu osigurane svote iz dviju polica osiguranja života za slučaj smrti uslijed nesretnog slučaja sklopljenih između sada pok. Ž. Š. i prednika tuženika L. o. Razloge koje je u tom pravcu glede činjeničnih utvrđenja dao prvostupanjski sud te primjene materijalnog prava je drugostupanjski sud ocijenio pravilnim, te ih prihvatio obrazloživši ih primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a. Stoga se ne može prihvatiti revizijski prigovor da drugostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a time ni da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, time da prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

 

Kako je prvostupanjski sud upravo postupajući u smislu prethodno citiranih odredbi izveo one dokaze koje je ocijenio relevantnim za utvrđenje odlučnih činjenica (je li se radilo o samoubojstvo odnosno o namjernom izazivanju nesretnog slučaja od strane osiguranika – prednika tužiteljice kao korisnice osiguranja), a na temelju kojih nije dokazano da bi smrt pok. Ž. Š. bila posljedica samoubojstva odnosno namjerno izazvanog nesretnog slučaja, a primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a utvrdio je da tuženik nije dokazao postojanje razloga koji ga oslobađaju od obveze isplate osigurane svote. Stoga nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. i 220. ZPP-a.

 

Ostali revizijski navodi tuženika kojima se prigovara pravilnosti pobijane presude sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka kao što je ovaj, sve na temelju odredbe čl. 385. ZPP-a.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa kojeg kao korisnica osiguranja, a iza smrti sada pok. Ž. Š., osiguranika tuženika iz dvaju polica životnog osiguranja za smrt uslijed nesretnog slučaja potražuje od tuženika kao osiguratelja. U ovom revizijskom stupnju postupka i dalje je sporno postoje li razlozi za isključenje obveze tuženika za isplatu ugovorenog iznosa osiguranja, a vezano za smrt pok. Ž. Š. do kojeg je došlo 14. svibnja 2010.

 

Prema odredbi čl. 7. st. 1. toč. 4. i 5. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) uz osiguranje života (dalje: Posebni uvjeti), a koji uz Opće uvjete za osiguranje života čine sastavni dio dviju polica osiguranja života sklopljenih između sada pok. Ž. Š. kao osiguranika i prednika tuženika L. o. određeno je da su isključene u cijelosti sve obveze osiguratelja ako je nesretni slučaj nastao zbog pokušaja ili izvršenja samoubojstva osiguranika, odnosno zbog toga što je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik namjerno uzrokovao nesretni slučaj.

 

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

 

- da je sada pok. Ž. Š. zajedno sa suprugom sada pok. I. Š. C. smrtno nastradao .... u automobilu zaustavljenom na .... cesti uslijed eksplozije ručne bombe, time

 

- da na temelju rezultata provedenog vještačenja i ostalih provedenih dokaza nije utvrđeno tko je, zašto i kako nabavio te aktivirao ručnu bombu čijom eksplozijom su oni usmrćeni

 

pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da u postupku nije dokazano postojanje pretpostavki propisanih čl. 7. st. 1. toč. 4. i 5. Posebnih uvjeta za oslobađanje tuženika obveze isplate osigurane svote tužiteljici kao korisnici osiguranja na temelju police osiguranja sklopljenih između sada pok. Ž. Š. i prednika tuženika, zbog čega su, a na temelju odredbe čl. 926. st. 1., čl. 967. i čl. 969. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08) obvezali tuženika na isplatu utuženog iznosa.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 3. siječnja 2017.