Broj: Revr 1081/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr.sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz P., kojeg zastupa punomoćnik D. Đ., odvjetnik iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-574/12-2 od 18. travnja 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1690/09-52 od 23. prosinca 2011., u sjednici održanoj 3. siječnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-574/12-2 od 18. travnja 2013. kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-1690/09-52 od 23. prosinca 2011. u dijelu toč. I. izreke kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju bruto iznos 16.470,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama i toč. II. izreke kojom je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 27.793,69 kn, te se sudi:

 

1) Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa 16.470,72 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 8.235,36 kn po stopi od 15% godišnje od 15. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- na iznos 8.235,36 kn po stopi od 15% godišnje od 15. kolovoza 2006. do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2) Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 24.067,25 kn, u roku od 8 dana.

3) Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa 24.067,25 kn.

4.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak sastava žalbe u iznosu 1.250,00  kn, u roku od 8 dana.

5.              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg troška žalbenog postupka za iznos od 1.875,00 kn.

 

II.              Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici trošak sastava revizije u iznosu 1.500,00 kn, u roku od 8 dana.

 

III.              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg troška sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 210.666,12 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečno dospjelog iznosa pa do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 27.793,69 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

 

Protiv dijela drugostupanjske presude koje se odnosi na potraživanje tužitelja za mjesec lipanj i srpanj 2006. u ukupnom  iznosu od 16.470,72 kn, tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, podredno preinačenje drugostupanjske presude na način da se odbije tužbeni zahtjev za dio potraživanja koja su u zastari i to za mjesec lipanj i srpanj 2006., uz naknadu parničnih troškova kao i troška sastava revizije u iznosu 3.750,00 kn.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanje važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

              Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji tuženica postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

„Da li zastarjevanje u radnopravnim sporovima s državom u kojima je tužitelj prethodno dužan obratiti se zahtjevom za mirno rješenje spora, zastaje podnošenjem navedenog zahtjeva, pa tako trogodišnji zastarni rok počinje teći tri godine unatrag od dana podnošenja tužbe, time da se taj rok produljuje za tri mjeseca, koliko po zakonu može trajati mirno rješenje spora?“

 

Argumentirajući važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, tuženica navodi da je riječ o pitanju o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a postoji različita praksa drugostupanjski sudova. Pritom tuženica navodi da je upravo suprotan stav od stava u pobijanoj presudi zauzeo Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u presudi posl. br. Gž-5533/2012 od 14. veljače 2013.

 

Prema ocjeni ovog suda navedeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je izraženo shvaćanje u pobijanoj presudi nepodudarno sa shvaćanjem ovog suda o vremenskom periodu zastoja zastare nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu do podnošenja tužbe nadležnom sudu.

 

Stoga je revizija dopuštena i osnovana.

 

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada tijekom obavljenog terena i straže za razdoblje od 1. lipnja 2006. do 1. listopada 2009.

 

U revizijskom stupnju postupka je sporno je li je potraživanje tužitelja za mjesec lipanj i srpanj 2009. zastarjelo.

 

U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

 

-              da je tužitelj bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba u razdoblju od 1. lipnja 2006. do 1. listopada 2009. te je u tom razdoblju radio prekovremeno sveukupno 3696 sati, za što bruto naknada koja mu nije isplaćena iznosi 210.666,12 kn.

 

-              da se tužitelj 29. svibnja 2009. obratio nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora,

 

-              da do mirnog rješenja spora između stranaka nije došlo,

 

-              da je tužitelj tužbu sudu podnio18. prosinca 2009.

 

Nižestupanjski sudovi usvajaju tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 210.666,12 kn za period od 1. lipnja 2006. do 1. listopada 2009, ocijenivši ga osnovanim. Otklanjaju prigovor zastare tuženice kao neosnovan, pozivom na odredbe čl. 186.a st.3. ZPP, odredbe čl.238. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – u daljnjem tekstu: ZOO) te odredbe čl. 131. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - u daljnjem tekstu: ZR) ocijenivši da sva potraživanja tužitelja nakon 1. lipnja 2006. nisu u zastari jer je tužitelj zahtjev za mirno rješenje spora podnio 29. svibnja 2009. pa se sve vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa u zakonom određenom roku za zastaru.

 

Osnovano tuženica u reviziji kroz postavljeno pravno pitanje prigovara pravilnosti takvog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda, jer je utemeljeno na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

Odredbom čl. 138. ZR propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od tri godine.

 

Nadalje, odredbom čl. 186.a st. 3. ZPP propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. istog članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje.

 

Odredbom čl. 186.a st. 5. ZPP propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

 

Prema odredbi čl. 238. st. 2. ZOO ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

 

Dakle, odredba čl. 186.a st. 3. ZPP jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare odgovara citirana odredba čl. 238. st. 2. ZOO.

 

Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo  je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva.

 

Stoga je u konkretnom slučaju, do prekida zastare došlo podnošenjem tužbe 18. prosinca 2009. pa bi u zastari bile sve tražbine starije od tri godine, odnosno prije 18. prosinca 2006., sukladno čl. 138. ZR.

 

Međutim, kako je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu došlo do zastoja zastarijevanja, a taj zastoj je trajao tri mjeseca, u kojem je roku mogla biti donesena odluka o zahtjevu (čl. 186. st. 5. ZPP), a što nije učinjeno, rok od tri mjeseca treba pribrojiti navedenom roku od tri godine. Slijedom navedenog, u zastari su sva potraživanja tužitelja prije 18. rujna 2006.

 

Nižestupanjski sudovi su, protivno navedenim zakonskim odredbama utemeljili svoju odluku, kada su, ocijenili da nije nastupila zastara tužiteljevih potraživanja za mjesec lipanj i srpanj 2006.

 

S obzirom na pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova valjalo je prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti odluku drugostupanjskog suda kao u toč. I. izreke, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Međutim, kako je djelomičnim preinačenjem pobijane presude smanjen razmjer uspjeha tužiteljice u postupku, to je istom razmjerno smanjenom uspjehu (66.78%), temeljem čl. 154. st. 2. ZPP, valjalo priznati trošak zastupanja u postupku po odvjetniku u iznosu 28.543,45 kn, kao i cjelokupan trošak vještačenja u iznosu 2.750,00 kn odnosno ukupno 31.293,45 kn, umjesto 33.716,94 kn.

 

Kako je djelomičnim preinačenjem pobijane presude promijenjen i uspjeh tuženice u postupku, to je razmjerno povećanom uspjehu (33,22%) tuženici, temeljem čl. 154. st. 2. ZPP, valjalo priznati trošak zastupanja u postupku po odvjetniku u iznosu 6.976,20 kn i cjelokupan trošak vještaka u iznosu 250,00 kn, odnosno ukupno 7.226,20 kn, umjesto odmjerenih 5.923,25 kn.

 

Slijedom navedenog, a kada se troškovi stranaka prebiju, dobije se iznos 24.067,25, umjesto 27.793,69 kn, koji je tuženica dužna naknaditi tužitelju.

 

Zbog navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP, odluku o parničnom trošku djelomično potvrditi, a djelomično preinačiti.

 

Kako je tuženik uspio sa žalbom valjalo mu je dosuditi i trošak sastava iste u skladu s Tbr. 10. u svezi tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09).

 

              Odluka o trošku revizijskog postupka sadržana u toč. II. izreke temelji se na čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154.a. ZPP a u skladu s Tbr. 10. u svezi tbr. 7. t. 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12).

 

Zagreb, 3. siječnja 2017.