Broj: Rev 1707/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. i S. G., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. M. i S. G. u Č., protiv tuženika M.-M. d.o.o. iz Č., zastupanog po punomoćniku F. Š., odvjetniku u V., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-5497/2012-2 od 7. ožujka 2013., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-1341/08-20 od 26. lipnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. C., broj Ovrv-138/08 od 1. srpnja 2008., a kojim je naloženo ovršeniku M.-M. d.o.o. iz Č., ...., da ovrhovoditeljima M. D. i S. G., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. M. i G. S. u Č., ..., namiri potraživanje prema računu R-1 broj ... od 18. lipnja 2008. u novčanom iznosu od 222.696,49 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. lipnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena pa sve do isplate, kao i da im nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.217,09 kn i da na te troškove plati zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, a sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe. U toč. II izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.577,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I izreke kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. C. broj Ovrv-138/08 od 1. srpnja 2008. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku M.-M. d.o.o. iz Č., ..., da ovrhovoditeljima M. D. i S. G., iz Č., ..., namiri potraživanje prema računu R-1 broj ... od 18. lipnja 2008. novčani iznos od 205.393,10 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. lipnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, pa sve do isplate, kao i da im nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.217,09 kn i da na te troškove plati zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, a sve u roku osam dana pod prijetnjom ovrhe. Drugostupanjskim rješenjem djelomično je prihvaćena žalba tuženika te je ukinuta prvostupanjska presuda pod toč. I izreke u dijelu kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. C. broj Ovrv-138/08 od 1. srpnja 2008. za iznos od 17.303,39 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini i od dospijeća kako je to pobliže navedeno u drugostupanjskom rješenju, a prvostupanjska presuda ukinuta je i pod toč. II izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.577,00 kn, te je u tim dijelovima predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i da u pobijanom dijelu ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

 

Revizija nije osnovana.

 

Temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora između stranaka u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 205.393,10 kn, odnosno zahtjev tužitelja da se u odnosu na taj iznos pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 28. lipnja 2008. održi na snazi izdan platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, a sve temeljem zastupanja tužitelja odvjetnika kao punomoćnika tuženika u više postupaka vođenih kod Općinskog suda u Čakovcu te Trgovačkog suda u Varaždinu tijekom 2005., 2006. i 2007.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da su tužitelji kao punomoćnici tuženika istog zastupali u postupcima koji su vođeni kod Općinskog suda u Čakovcu te Trgovačkog suda u Varaždinu tijekom 2005., 2006. i 2007.,

 

- da se radi o zastupanju tuženika u predmetima Općinskog suda u Čakovcu broj P-351/05, P-827/06, P-640/05, P-369/05, P-639/05, te kod Trgovačkog suda u Varaždinu u predmetu broj P-407/05,

 

- da prema računu broj R-1 ... od 18. lipnja 2008. nije sporna visina iznosa za zastupanje u navedenim predmetima do iznosa od 205.393,10 kn.

 

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da je osnovano potraživanje tužitelja na ime zastupanja tuženika temeljem obavljenih odvjetničkih radnji u postupcima kod Općinskog suda u Čakovcu i Trgovačkog suda u Varaždinu do iznosa od 205.393,10 kn slijedom čega je u tom dijelu održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. C. broj Ovrv-138/08 od 1. srpnja 2008. zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 28. lipnja 2008., a ujedno je tuženik dužan naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 3.217,09 kn zajedno sa zateznim kamatama.

 

Tuženik u reviziji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 321. st. 3. ZPP. Pritom tuženik ističe da su stranke suglasno predložile na ročištu održanim pred prvostupanjskim sudom 12. lipnja 2012. odgodu ročišta navodeći da između stranaka postoji mogućnost mirnog rješenja spora, te da odvjetnik tužitelja nije mogao pristupiti na ročište zbog obveza na sudu dok je tuženik pristupio ročištu, a prvostupanjski sud je odbio prijedlog stranaka za odgodu ročišta. Tuženik smatra da je na taj način prvostupanjski sud spriječio stranke u slobodnom disponiranju zahtjevima te da strankama nije pomogao oko zaključenja nagodbe već ih je u tome onemogućio. Obzirom da drugostupanjski sud prihvaća da time nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 321. st. 3. ZPP da je isti počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Pored navedenog, u odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik smatra kako je između stranaka zaključen ugovor po kojem su tužitelji mogli naplatiti svoje potraživanje tek po uspješno okončanom parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Varaždinu broj P-407/05 i to izravno od društva V. d.o.o. u stečaju Č.

 

Nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 321. st. 3. ZPP, a isto tako niti općenito navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, zbog toga što prvostupanjski sud nije uvažio prijedlog stranaka za ponovnu odgodu ročišta za glavnu raspravu nije onemogućio niti spriječio stranke u slobodnom disponiranju zahtjevom, pa niti u tome da eventualno zaključe nagodbu i spor riješe mirnim putem. Kod toga treba istaknuti da je u nekoliko navrata i prije toga prvostupanjski sud prihvaćao prijedloge za odgodu ročišta iz istih razloga radi mirnog rješenja spora, slijedom čega postupanjem suda na ročištu 12. lipnja 2012. nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 321. st. 3. ZPP. Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, obzirom da tuženik nije niti naveo u čemu bi se ta povreda sastojala i na koji način bi je prvostupanjski sud počinio već je samo navodi u kontekstu ranije navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i održali izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi do iznosa od 205.393,10 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te troškovima ovršnog postupka iz razloga što među strankama nije niti sporno da su tužitelji zastupali tuženika u predmetima kod Općinskog suda u Čakovcu i Trgovačkog suda u Varaždinu, a nije niti sporna visina potraživanja tužitelja do navedenog iznosa. U odnosu na tvrdnje tuženika tijekom postupka i u reviziji da je između stranaka zaključen usmeni ugovor po kojem su se tužitelji mogli naplatiti tek po uspješno okončanom parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod brojem P-407/05, u postupku tuženik nije dokazao postojanje takvog sporazuma, slijedom čega nije osnovan niti takav prigovor istaknut u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 313., čl. 763. i čl. 776. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08).

 

Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava koje navodi tuženik u reviziji, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 10. siječnja 2017.