Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 1668/12 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 1668/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Č. iz Z., zastupanog po punomoćnici G. G., odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i p. iz Z., protiv tuženika U. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćniku S. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P., R., L. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2308/2011-2 od 8. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5179/10 od 8. prosinca 2010., u sjednici održanoj 10. siječnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 298.375,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 1996. do isplate, kao i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 12.300,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, a podredno njezino preinačenje u skladu s revizijskim navodima.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revident tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a i to zato jer se poziva samo na članak 15. Općih uvjeta tužene stranke, a pritom ne upire na relevantnu zakonsku odredbu.

 

Neosnovano se revizijom upire na postojanje naznačene bitne povrede odredba parničnog postupka jer odluka u kojoj sud nije naveo koje je materijalnopravne propise primijenio nije nerazumljiva, ako se to može ispitali i razumjeti iz cjelokupnog teksta obrazloženja, kao što je to u konkretnom slučaju.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na osnovi ugovora o ustupanju tražbine, kojeg je tužitelj kao primatelj (cesionar) zaključio s pravnom osobom M. d.d. B., kao ustupiteljem (cedentom), dana 17. ožujka 2006., s tim da sporna tražbina proizlazi iz temeljnog pravnog posla - ugovora o osiguranju kojeg je navedena pravna osoba zaključila s osigurateljem, odnosno tuženikom, koji se u ovom pravnom odnosu pojavljuje kao dužnik (cesus).

 

Odbijajući tužbeni zahtjev nižestupanjski sudovi u bitnome zaključuju da je tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije osnovan jer je ugovorom o osiguranju, koji je bio predmetom ustupa, izrijekom ugovoreno da se prava i obveze iz tog ugovora mogu prenositi jedino uz izričitu suglasnost osiguratelja, u ovom slučaju tuženika, koji tu suglasnost kao dužnik nije dao.

 

Drugostupanjski sud se pritom pravilno pozvao na odredbu iz članka 80. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), prema kojoj ugovor o ustupanju nema učinka prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

 

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju članka 396.a stavak 1. ZPP, kojim je određeno da u slučaju kada odbije reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud se može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

 

Sukladno odredbi članka 396.a stavak 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

 

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 10. siječnja 2017.

Copyright © Ante Borić