Broj: Rev 1762/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv prvotuženice R. Ž. i drugotuženika H. Ž., oboje iz Š., koje oboje zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z. i trećetužene mlljt. Ž. Ž. iz Č., koju zastupa majka i zakonska zastupnica S. Ž.₁, a nju punomoćnik J. V., odvjetnik u Č., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji trećetužene protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1994/11-2 od 28. ožujka 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-304/08-30 od 19. rujna 2011., u sjednici održanoj 1. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija trećetužene odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija trećetužene u odnosu na rješenje o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. 1. Ugovor o darovanju sklopljen između prednika tuženika pok. S. Ž.₂ iz Š., ... kao darodavatelja i II. tuženika mljt. H. Ž. iz Š., ... kao obdarenika od 18. srpnja 2006. godine, a kojim S. Ž.₂ daruje mljt. sinu H. Ž. nekretnine i to kčbr. 647/2 oranica podvornica u H. površine 843 hvati i kčbr. 647/4 oranica podvornica u H. površine 793 hvata, upisane u zk. ul. br. 5811 k.o. L., bez pravnog je učinka prema tužitelju Republici Hrvatskoj u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 229.905,30 kn.

 

2. II. tuženik H. Ž. dužan je trpjeti namirenje tužiteljeve tražbine u iznosu od 229.905,30 kn sudskom prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. 5811 k.o. L. i to kčbr. 647/2 oranica podvornica u H. površine 843 čhv i kčbr. 647/4 oranica podvornica u H. površine 793 hvata i to iz cijene postignute prodajom tih nekretnina.

 

II. Nalaže se I. tuženici R. Ž. iz Š., ..., II. tuženiku H. Ž. iz Š., ... i III. tuženici mljt. Ž. Ž. iz Č., ..., da tužitelju Republici Hrvatskoj u roku od 15 (petnaest) dana naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva da mu tuženici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kn, te u dijelu u kojem zahtijeva da mu tuženici troškove parničnog postupka nadoknade solidarno.

 

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženice R. Ž. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.472,76 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 19. rujna 2011. godine do isplate.

 

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev III. tuženice mljt. Ž. Ž. za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 922,50 kn.“

 

Sud drugog stupnja presudio je:

 

„Odbijaju se žalbe I. tuženice R. Ž., II. tuženika H. Ž. i I.. tužene mldb. Ž. Ž. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zaprešiću, posl. br. P-304/08-30 od 19. rujna 2011. godine, pod točkom I. i II. izreke u odnosu na sve tuženike, pod točkom IV. izreke u odnosu na I. tuženicu R. Ž. i pod točkom V. izreke u odnosu na III. tuženicu mldb. Ž. Ž.“

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na nju trećetužena izjavljuje reviziju s prijedlogom da ovaj sud usvoji reviziju i ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu u odnosu na trećetuženu uz naknadu troškova postupka.

 

Na reviziju trećetužene nije odgovoreno.

 

Revizija u odnosu na presudu nije osnovana.

 

Revizija u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je ovu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Na temelju utvrđenja:

 

-            da je prednik tuženika sada pokojni S. Ž.₂ dana 18. srpnja 2006. darovao svom tada maloljetnom sinu H. Ž. - drugotuženiku svoje nekretnine upisne u zk. ul. 58811 k.o. L.,

-            da je u vrijeme darovanja prednik tuženika S. Ž.₂ imao dospjela dugovanja prema tužitelju u iznosu od 229.905,30 kn s osnova neplaćenih poreza,

-            da je tužitelj za života S. Ž.₂ pokušao neuspješno naplatiti ista potraživanja utvrđena rješenjem o ovrsi Porezne uprave, Područni ured Z., Ispostava Z. od 11. studenoga 2004., zbog nedostatka sredstava,

-            da su tuženici nasljednici prvog nasljednog reda iza pokojnog S. Ž.₂ i to prvotužena supruga, drugotuženik sin i trećetužena unuka (po pokojnom sinu R.),

-            da prednik tuženika S. Ž.₂ osim navedenih nekretnina nije imao druge imovine koja je takve vrijednosti da je tužitelj iz iste mogao naplatiti svoju tražbinu,

 

sudovi nižeg stupnja primjenom odredbe iz čl. 66. st. 1. i 2. i čl. 67. i čl. 70. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) prihvaćaju tužbeni zahtjev.

 

Suprotno navodima iz revizije pobijana drugostupanjska presuda može se ispitati te se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se poziva trećetuženica. Sud drugog stupnja je dao jasne i valjane razloge zašto se pobijana presuda odnosi i na trećetuženicu. Naime, ona je nasljednica prvog nasljednog reda iza pokojnog oca, S. Ž.₂, koji bi kao darovatelj, da je bio živ, bio tuženik, uz drugotuženika kao obdarenika, kao nužni i jedinstveni suparničar. Kako je on umro prije pokretanja postupka, trećetuženica je jedna od njegovih pravnih slijednica, i kao takva nužna i jedinstvena suparničarka uz drugotuženika koji je i osobno tužen, obiteljskom paulijanskom tužbom kojom vjerovnik pobija pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na njegovu štetu. U ovom slučaju tužitelj pobija pravnu radnju dužnika u kojem, ako sud prihvati tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak prema tužitelju za iznos koji je potreban za namirenje tužiteljeve tražbine. Dakle, učinak pobijanja odnosi se i na dužnika, jer je čl. 69. st. 2. ZOO-a propisao, novim uređenjem ovog pravnog instituta, da se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojim je ili u čiju korist poduzeta pravna radnja koja se pobija odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika.

 

Slijedom navedenog, suprotno navodima iz revizije bez obzira što trećetuženica nije presuđena na nekakvo činjenje, nečinjenje, propuštanje ili trpljenje, učinak pobijanja pravne radnje njezinog univerzalnog pravnog prednika odnosi se i na nju.

 

Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nije ostvarena niti bitna povreda postupka koju ističe trećetuženik pa je valjalo odbiti njegovu reviziju kao neosnovanu (čl. 393. ZPP-a).

 

U odnosu na odluku o trošku parničnog postupka koja se pobija revizijom

 

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.).

 

Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 1. veljače 2017.