Broj: Rev 2175/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B.₁, A. B., M. K. rođ. B., J. B. i I. B.₂, svi iz Đ., i svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu L. i R. u Đ., protiv tužene Općine Pitomača, zastupane po punomoćnici Lj. K.-S., odvjetnici u V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu – Stalne službe u Koprivnici broj Gž-2986/12-2 od 6. studenoga 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici – Stalne službe u Đurđevcu broj P-1653/10-40 od 28. ožujka 2012., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija tužene u odnosu na tužitelje I. B. i A. B. kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbacuje se revizija tužene u odnosu na tužitelje M. K. rođ. B., J. B. i I. B.₂ kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženiku da tužitelju I. B.₁ na ime neimovinske i imovinske štete isplati ukupni iznos od 200.005,03 kn, tužiteljici A. B. iznos od 148.000,00 kn, tužiteljici M. K. iznos od 51.333,33 kn, tužitelju J. B. iznos od 51.333,33 kn i tužitelju I. B.₂ iznos od 51.333,33 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 2. veljače 2009. pa do isplate. U toč. II. izreke prvostupanjske presude djelomično je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenih iznosa u toč. I. izreke prvostupanjske presude a do ukupno zatraženih iznosa i to dio zahtjeva kojim tužitelj I. B.₁ potražuje na ime neimovinske i imovinske štete od tuženika iznos od 100.002,51 kn, tužiteljica A. B. iznos od 74.000,00 kn, tužiteljica M. K. iznos od 25.666,67 kn, tužitelj J. B. iznos od 25.666,67 kn i tužitelj I. B.₂ iznos od 25.666,67 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na te iznose po godišnjoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 2. veljače 2009. pa do isplate. U toč. III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 67.110,50 kn.

 

Drugostupanjskom presudom usvojena je žalba tužitelja kao osnovana dok je žalba tužene odbijena kao neosnovana, te je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, a preinačena u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke na način da je tuženiku naloženo da tužitelju I. B.₁ plati daljnji iznos na ime naknade neimovinske i imovinske štete od 100.002,51 kn, tužiteljici A. B. daljnji iznos od 74.000,00 kn, tužiteljici M. K. daljnji iznos od 25.666,67 kn, tužitelju J. B. daljnji iznos od 25.666,67 kn i tužitelju I. B.₂ daljnji iznos od 25.666,67 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od 2. veljače 2009. pa do isplate, a preinačena je i odluka o parničnim troškovima na način da je sada tuženiku ukupno naloženo da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 99.312,55 kn. Ujedno je odlučeno da se trošak odgovora na žalbu ne dosuđuje.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelji su dostavili odgovor na reviziju u kojem predlažu da se revizija odbaci kao nedopuštena.

 

Revizija tužene u odnosu na tužitelje I. B.₁ i A. B. nije osnovana, a revizija tužene u odnosu na tužitelje M. K., J. B. i I. B.₂ nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) revizija je dopuštena protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn. Tužena revizijom pobija drugostupanjsku presudu u odnosu na treće, četvrto i petotužitelje M. K., J. B. i I. B.₂ za iznos od 77.000,00 kn za svakog od tih tužitelja, a koji iznos potražuju ti tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete. Stoga je razvidno da revizija nije dopuštena u odnosu na te tužitelje jer vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog od navedenih tužitelja ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, pa tako i vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude.

 

Stoga je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP revizija nedopuštena u odnosu na tužitelje M. K., J. B. i I. B.₂ pa je valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

 

U odnosu na prvo i drugotužitelje I. B.₁ i A. B. ovaj sud ispitao je pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev prvo i drugotužitelja za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koju su pretrpjeli zbog smrti sina u štetnom događaju od 13. siječnja 2008.

 

U postupku je utvrđeno:

 

- da je sada pok. M. B. stradao 13. siječnja 2008. na način da je pao kroz otvoreni izlaz za nuždu gdje je zatečen u besvjesnom stanju sa ozljedama radi kojih je prevezen u bolnicu V. i gdje je dovezen mrtav,

 

- da je smrt nastupila radi prekomjernog savijanja glave u odnosu na vrat što se dogodilo djelovanjem težine vlastitog tijela prilikom pada u navedeni izlaz za nuždu dubine 2,4 m,

 

- da je u trenutku smrti sada pok. M. B. imao 3,10 g/kg alkohola u krvi, a u mokraći 2,75 g/kg,

 

- da je presudom Općinskog suda u Virovitici broj K-293/09-98 od 27. svibnja 2011., koja je preinačena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-293/11-5 od 12. listopada 2011. Ž. F. iz K. pravomoćno oglašen krivim što je kao vlasnik disco bara G. u sklopu kojeg se nalazi sporni nužni izlaz, i čiji otvor u gornjem dijelu presijeca nogostup, propustio na otvorenom izlazu u slučaju nužde postaviti zaštitnu ogradu,

 

- da je Ž. F. kao vlasnik navedenog disco bara pravomoćno osuđen za opće opasnu radnju kojom je izazvao opasnost za život ljudi čime je prouzročena smrt jedne osobe,

 

- da je nužni izlaz iz diskoteke G. u P. izveden na građevinski nepropisan način bez postavljene zaštitne ograde, a svojim gabaritima zadire u javnu površinu, pješački prolaz uz poslovnu zgradu, te kao takav predstavlja opasnu stvar za korisnike javne površine,

 

- da tako izvedeni nužni izlaz je posebno opasan za pješake nakon što je došlo do niveliranja okolnog terena prilikom rekonstrukcije raskrižja na ... u P., kada je taj izlaz ušao svojim gabaritima unutar pješačke staze te ostao nezaštićen,

 

- da tuženik unatoč utvrđivanju opasnosti za pješake na javnoj površini je propustio postupiti prema odluci o komunalnom redu na području Općine Pitomača ("Službene novine", broj 9 iz 2001. na snazi od 2002.) i narediti prije nastanka štetnog događaja hitne mjere za zaštitu sigurnosti stanovništva i imovine,

 

- da tuženik kao investitor rekonstrukcije javnih površina na ... u P. kada je izgrađena pješačka staza i kada je otvor nužnog izlaza iz navedene diskoteke došao u ravninu i gabarite pješačke staze nije sukladno odluci o komunalnom redu na području Općine Pitomača poduzeo potrebne mjere radi postavljanja javne rasvjete.

 

Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužiteljima jer je kao investitor rekonstrukcije javnih površina na trgu na kojem je izgrađena pješačka staza i na koju izlazi otvor nužnog izlaza iz diskoteke G. odgovoran i po principu objektivne odgovornosti i po principu krivnje radi neprovođenja odluke o komunalnom redu, a isto tako i kao vlasnik javne površine na kojoj se nalazi opasna stvar i koja javna površina (pješačka staza) je izvedena na način da njezino korištenje u noćnim uvjetima bez dovoljne javne rasvjete predstavlja opasnu stvar. Pritom prvostupanjski sud smatra da je doprinos sada pokojnog vlastitoj šteti u omjeru od 1/3 dijela iz razloga što je bio u teškom pijanom stanju štetnog događaja.

 

Drugostupanjski sud također zaključuje da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužiteljima  s time da smatra kako nema doprinosa sada pokojnog nastanku štetnog događaja i pričinjenoj šteti, odnosno nema pretpostavki iz čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO). Pritom drugostupanjski sud smatra da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužiteljima iz razloga što je navedeni izlaz za nuždu iz poslovnog prostora izlazio na javnu površinu (nogostup) i takav je bio nezaštićen preko 10 godina sve do štetnog događaja slijedom čega je tuženik odgovoran zbog nepostupanja sukladno odluci o komunalnom redu na području Općine Pitomača, jer nije poduzeo mjere za zaštitu sigurnosti stanovništva i imovine. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za razliku od prvostupanjskog suda koji je zbog doprinosa pokojnog odbio tužbeni zahtjev tužitelja u visini od 1/3 zatraženih iznosa.

 

Tužena u reviziji iznosi prvenstveno revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP navodeći općenitu formulaciju da obje nižestupanjske presude imaju nedostataka zbog kojih ih nije moguće ispitati te da ne sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama, a koji razlozi su nejasni i proturječni stanju spisa. Tuženik također ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP navodeći da je po uvjerenju tuženika došlo do prekoračenja tužbenih zahtjeva tužitelja. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava tuženik u bitnom smatra da nema odgovornosti za sporni štetni događaj na strani tuženika jer se štetni događaj nije dogodio na javnoj površini nego na prostoru u vlasništvu pravne osobe koja drži u istom diskoklub te je takav nužni izlaz sastavni dio zgrade koji nije javna površina. Pored toga tuženik u reviziji ističe da je pokojni štetnog događaja bio u teško alkoholiziranom stanju te da u krajnjoj liniji postoji njegov doprinos nastanku štetnog događaja i pričinjenoj šteti.

 

U revizijskoj fazi postupka, obzirom na revizijske razloge, sporna je odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljima, odnosno podredno sporno je da li postoji doprinos pokojnog nastanku štetnog događaja i pričinjenoj šteti.

 

Ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik u cijelosti odgovoran za naknadu štete tužiteljima. U odnosu na prigovor podijeljene odgovornosti odnosno doprinosa oštećenika sada pokojnog M. B. vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO, ovaj sud prihvaća da nema doprinosa pokojnog nastanku štete iz razloga što je isti bio u teško alkoholiziranom stanju štetnog događaja. To iz razloga što je u postupku utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja medicinskog vještaka prof. dr. J. Š. da bi posljedice u vidu ozljeda pokojnog bile iste bez obzira da li se radilo o alkoholiziranosti ili nealkoholiziranosti osobe koja bi pala u sporni nužni izlaz. Pored toga iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka J. Š. proizlazi da takvi i slični štetni događaji ne bi bili mogući da je na spornom nužnom izlazu bila postavljena horizontalna nosiva rešetka dostatne nosivosti koja se mogla u slučaju požara ili brzog napuštanja prostora disco bara podići na pješačku stazu. Stoga proizlazi da alkoholiziranost pokojnog nije bila u uzročnoj vezi s nastankom štetnih događaja i sa nastupjelom štetom.

 

Nadalje, ovaj sud također prihvaća pravno stajalište drugostupanjskog suda da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužiteljima iz razloga što je isti propustio postupiti prema odluci o komunalnom redu na području Općine Pitomača i nije poduzeo mjere za zaštitu sigurnosti stanovništva i imovine iz razloga što nije osigurao siguran i nesmetan prolaz javnom površinom koja prolazi neposredno uz nužni izlaz iz diskoteke i pri čemu nije od značaja što eventualno sam taj izlaz se nalazi na nekretnini u vlasništvu fizičke ili pravne osobe. Ovaj sud prihvaća da je samom činjenicom što sporni nužni izlaz izlazi na javnu površinu je upravo i pravna osoba koja je dužna održavati takvu javnu površinu, a između ostalog je istu i izgradila, mora poduzeti i sve radnje da bi se kretanje po istoj moglo vršiti bez ikakvih posljedica za sigurnost ljudi i imovine. U postupku je utvrđeno da preko 10 godina je bio nezaštićen nužni izlaz, a da je tuženik vršio rekonstrukciju javne površine pri čemu opet nije poduzeo mjere koje je bio dužan sukladno odluci o komunalnom redu na području Općine Pitomača. Ne može se tuženik osloboditi odgovornosti samom činjenicom što je nužni izlaz na dijelu nekretnine koja nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, a također se ne može tuženik osloboditi odgovornosti zbog eventualne činjenice da je upozoravao vlasnika nekretnine da mora sačiniti ogradu i osigurati sporni nužni izlaz iz poslovnog prostora.

 

Stoga ovaj sud smatra da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja po principu krivnje u smislu odredbe čl. 1049. st. 1. ZOO i dužan je naknaditi pričinjenu štetu tužiteljima u cijelosti. Pritom ovaj sud uopće ne ulazi u eventualnu odgovornost vlasnika nekretnine na kojoj se nalazi sporni nužni izlaz i koji bi odgovarao prema objektivnom kriteriju kao vlasnik opasne stvari. U ovom postupku nije predmet spora eventualna odgovornost vlasnika nekretnine u kojoj se nalazi diskoteka i iz koje vodi nužni izlaz.

 

Obzirom da nižestupanjski sudovi nisu počinili niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u reviziji iz razloga jer obje sadrže dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni i nisu u suprotnosti sa stanjem spisa te se obje odluke mogu valjano ispitati, također nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, odnosno da bi nižestupanjski sudovi prekoračili tužbeni zahtjev, niti je jasno zbog čega točno tuženik smatra da bi se radilo o prekoračenju tužbenog zahtjeva.

 

Obzirom na navedeno, temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tuženika u odnosu na prvo i drugotužitelje te presuditi kao u izreci presude.

 

Zagreb, 7. veljače 2017.