Broj: Rev 1967/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D.-F., K. F. i D. F., svi iz B., kojega zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Opće bolnice B., B., koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-689/2011-2 od 16. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-662/07-75 od 24. rujna 2010., u sjednici održanoj 7. veljače 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice A. D.-F. i tužitelja D. F. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja K. F. odbacuje se kao nedopuštena.

 

              Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete  i to tužiteljice A. D.-F. u iznosu od 269.302,24 kn, tužitelja K. F. u iznosu od 152.500,00 kn i tužitelja D. F. u iznosu od 222.500,00 kn, sve pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka i to tužiteljica A. D.-F. u iznosu od 12.444,60, tužitelj K. F. u iznosu 7.111,20 kn i tužitelj D. F. u iznosu od 10.074,20 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji A. D. F. i D. F. podnijeli su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11-proč. tekst - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tužitelj K. F. pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženica osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja A. D.-F. i D. F. nije osnovana, a revizija tužitelja K. F. nije dopuštena.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog pogreške u liječenju.

 

Prvostupanjski sud tužbene zahtjeve je ocijenio neosnovanima uz obrazloženje da smrt prednika tužitelja nije nastupila uslijed nesavjesnog liječenja, pa da ne postoji odgovornost tuženice u smislu odredbe čl. 170. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 73/91, 119/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

 

Kao i tijekom postupka i u revizijskom stadiju postupka sporno je postoji li uzročna veza između (ne)savjesnog liječenja pravnog prednika tužitelja koji je tjelesno ozlijeđen padom s visine i njegove smrti koja je kasnije nakon prijema u bolnicu nastupila.

 

              Pošavši od utvrđenja

 

- da je da prednik tužitelja, sada pok. J. F., koji je dana 8. veljače 2005. u G. P. oko 13 sati pao s ljestvi, po primitku u Opću bolnicu B. 14 sati, zbrinut prema pravilima struke;

 

- da klinička slika J. F., koji je bio pri svijesti, orijentiran, jednakih okruglih zjenica koje su reagirale na svjetlost, te RTG nalaz lubanje nisu zahtijevali daljnje pretrage (CT mozga) već praćenje s obzirom na podatak o gubitku svijesti prilikom ozljeđivanja, mučninu i povraćanje u transportu;

 

- da je nakon što je J. F. izgubio svijest oko 17 sati, CT mozga učinjen tek oko 18,20 sati, a očitan oko 18,50 sati;

 

- da postupanje djelatnika bolnice koji su CT mozga učinili po proteku više od sata po gubitku svijesti, a očitali ga tek oko 18,50, nije bilo po pravilima struke;

 

- da je CT-om utvrđen veći intracerebralni hematom temporalno lijevo (veće krvarenje u moždanom tkivu sljepoočno lijevo) i akutni subduralni hematom tempoparijetalno lijevo (svježe krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice sljepoočno tjemeno lijevo);

 

- da propust djelatnika tuženika da učine CT mozga odmah po gubitku svijesti J. F. nije imao utjecaj na smrtni ishod, jer su utvrđene ozljede bile vrlo teške i ireparabilne, već je na smrtni ishod utjecala je upravo opsežnost postojećih ozljeda mozga,

 

prvostupanjski sud zaključuje nema uzročno posljedične veze između propusta djelatnika tuženika i konačnog smrtnog ishoda te tužbene zahtjeve ocjenjuje neosnovanim.

 

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je utvrđenje i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

U odnosu na reviziju tužiteljice A. D.-F. i tužitelja D. F.:

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st.1. ZPP).

 

Tužitelji A. D.-F. i D. F. reviziju podnose zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Obrazlažući postojanje tog revizijskog razloga, polazeći od svoje, nedokazane tvrdnje, da je pretragu CT-om, prema standardu postupanja, bilo nužno učiniti odmah po prijemu J. F. u bolnicu, te daljnje tvrdnje da bi i u situaciji da je pretraga CT-om učinjena odmah po gubitku svijesti J. F., daljnjim poduzetim mjerama bio izbjegnut smrtni ishod, ističu da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da nema uzročno-posljedične veze između postupanja djelatnika tuženika i nastale štete.

 

Suprotno tvrdnji revidenta pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) kada su polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

 

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP, kad odbije reviziju iz čl. 382. st.1. tog Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako iz prihvaća, time da je tada dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, to se radi nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama ovog suda objaviti razlozi te presude.

 

Budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja A. D.-F. i D. F. odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na reviziju tužitelja K. F.:

 

U slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Kao važna tužitelj K. F. naznačuje pitanja:

 

1)"Postoji li uzročna veza između nepoduzimanja adekvatne dijagnostike i liječenja i smrtnog ishoda pacijenta, u situaciji kada propustom liječnika izostane potrebna dijagnostika, što dovede do pogrešnog tretiranja i liječenja koje bi moglo spasiti život pacijenta koji nije imao ozljede nespojive sa životom, odnosno postojala je šansa da pacijent preživi?"

 

2) "Imaju li pravo sudski vještaci utvrđivati (ne)postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete, ili je to pitanje isključivo pravno pitanje i o njemu može odlučiti jedino sud?"

 

Obrazlažući važnost prvog naznačenog pitanja ukazuje na shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Rev-664/06-2 s kojim da shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nije podudarno.

 

U navedenoj odluci polazilo se od utvrđenja o izostanku potrebne dijagnostike prilikom prijema i liječenja bolesnika-pravnog prednika tužitelja, koju je prema standardu postupanja trebalo obaviti, a koji propust je doveo do pogrešnog tretiranja i izostanka liječenja koje je bolesniku moglo spasiti život.

 

U ovoj pravnoj stvari, prema utvrđenju sudova, u prvom stadiju postupanja nije bilo propusta u liječenju, niti je izostala potreba dijagnostika, jer klinička slika i neurološki nalaz bolesnika nisu zahtijevali daljnju obradu. U drugom stadiju postupanja izostala je pravovremena dijagnostika, međutim, s obzirom na opsežnost ozljeda i nagli tijek razvoja bolesti, ni u situaciji da je pretraga CT-om poduzeta odmah po gubitku svijesti bolesnika, daljnjim pravilnim tretiranjem ne bi mu se mogao spasiti život.

 

Dakle, ne radi se o činjenično usporedivoj situaciji.

 

Obrazlažući važnost drugog navedenog pitanja tužitelj K. F. ukazuje na presudu ovog suda broj Rev-985/2007-2 u kojoj je izraženo shvaćanje da je utvrđenje postojanja adekvatne uzročne veze za postojanje štetnikove odgovornosti između njegovog ponašanja i štete, pravno pitanje o kojem odlučuje sud.

 

I u ovoj pravnoj stvari zaključak o postojanju uzročno posljedične veze donio je sud, cijeneći pri tome stručno mišljenje liječnika vještaka o tome je li se, nakon što je J. F. izgubio svijest, pravovremenom intervencijom mogao izbjeći smrtni ishod, ili bi već zbog težine ozljede i naglog razvoja tijeka bolesti u takvoj situaciji, neovisno o poduzetim radnjama, uslijedila smrt.

 

Budući da nema nepodudarnosti između pobijane  i navedenih odluka pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe 392.b st. 3. ZPP reviziju tužitelja K. F. odbaciti kao nedopuštenu.

 

Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 7. veljače 2017.