Broj: Revr 796/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članica vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. S. iz R., koju zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u R., protiv prvotuženika M. C. P. d.o.o.iz Z., i drugotuženika A. t. d.o.o. iz R., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4246/12 od 20. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci  poslovni broj P-1194/11 od 4. lipnja 2012., u sjednici održanoj 8. veljače 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

2. Drugotuženiku se ne dosuđuje trošak odgovara na reviziju.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu 227.403,00 kn sa zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljici da nadoknadi parnične troškove prvotuženiku u iznosu 3.495,00kn (toč II. izreke), a drugotuženiku u iznosu 23.303,00 kn (toč. III. izreke).

 

              Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. u svezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku navodeći da su sudovi prilikom ocjene provedenih dokaza pogrešno utvrdili da je bračna zajednica između tužiteljice i pokojnog supruga faktično prestala i zbog povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona, navodeći da u obrazloženju presude postoji kontradiktornost između onoga što se u razlozima presude navodi, sadržaju zapisnika o iskazu svjedoka koji su na prijedlog tužiteljice saslušani i sadržaju priloženih isprava, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Prvotuženik nije podnio odgovor na reviziju, a drugotuženik u odgovoru na reviziju osporava navode istaknute u reviziji, predlaže istu odbaciti, podredno odbiti.

 

Revizija nije osnovana.

 

              Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno tvrdnji revidentice drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, ima jasne razloge, te razlozi presude nisu u protivnosti s izvedenim dokazima, niti postoji kontradiktornost između izreke i obrazloženja pobijane presude.

 

U odnosu na revizijske navode kojima tužiteljica  iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog toga navodi tužiteljice kojima osporava utvrđeno činjenično stanje i preocjenjuje ga na svoj način nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno isplate 227.403,00 kn sa zateznim kamatama od 1. srpnja  2001. s osnova naknade štete zbog smrti supruga sada pok. E. S. i to pravičnu novčanu naknadu zbog smrti bliske osobe u iznosu 220.000,00 kn s osnova neimovinske štete i trošak izdataka za nabavku crnine, troškove hrane i pića nakon ukopa, tzv. „carmine“, troškove cvjetnog aranžmana za lijes i vijenac i troškove obilježavanja grobnog mjesta u iznosu 7.403,00 kn s osnova imovinske štete.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da je sada pok. E. S. prilikom obavljanja poslova na radnom mjestu servisera rashladne tehnike kod drugotuženika kao poslodavca 21. srpnja 2010. preuzeo pune boce acetilena u skladištu prvotuženika nakon čega je došlo do eksplozije u kojoj je on smrtno stradao,

 

- da su tužiteljica i sada pok. E. S. 3. prosinca 2009. podnijeli zajednički zahtjev za razvod braka,

 

- da je u postupku posredovanja konstatirano da su se tužiteljica i sada pok. E. S. u zadnje 4 godine emotivno otuđili, a da je  bračna zajednica faktično prekinuta u kolovozu 2009. iseljenjem sada pok. E. S.,

 

-da je 17. svibnja 2010. donesena presuda kojom je razveden brak između tužiteljice i sada pok. E. S.,

 

-da protiv presude o razvodu braka niti jedna stranka nije uložila žalbu,

 

-da bi presuda trebala postati pravomoćna 23. srpnja 2010., znači dva dana poslije stradavanja sada pok. E. S.,

 

- da je Matični ured evidentirao da je brak prestao smrću bračnih drugova.

 

              Polazeći od navedenih utvrđenja, sudovi su utvrdili da je između tužiteljice i sada pok. E. S. prestala ekonomska i emocionalna zajednica života te da se nisu ispunile pretpostavke u smislu odredbe čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima za ostvarenje prava na naknadu neimovinske štete kao satisfakcija za duševne boli koja se dosuđuje zbog smrti bliske osobe, te je primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete.

 

              Tužiteljica revizijom osporava pravilnu primjenu materijalnog prava obrazlažući ovaj revizijski razlog pretežito tvrdnjama o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. U reviziji ponavlja tvrdnje istaknute tijekom postupka i u žalbi da je tužba za razvod braka bila fiktivna iz razloga da bi ostvarili socijalne olakšice te u tom pravcu daje svoju ocjenu provedenih dokaza.

             

Odredbom čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 25/05 i 41/08, dalje: ZOO) propisano je da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

 

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, prema odredbi čl. 1100. ZOO, sud će voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da nisu ispunjene pretpostavke za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u slučaju smrti člana uže obitelji.

 

U okolnostima konkretnog slučaja, imajući u vidu činjenična utvrđenja sudova da u trenutku štetnog događaja između tužiteljice i sada pok. E. S. nije postojala životna zajednica te emotivna povezanost, pravilno su sudovi odbili tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske, a posljedično tome i imovinske štete koja u činjeničnom smislu nije dokazana da bi postojala na strani tužiteljice. Naime, iako odredba čl. 1101. ZOO ne propisuje da bračni drug pokojnog može ostvariti naknadu neimovinske štete samo ako postoji zajednica života bračnih drugova ipak se takva zajednica pretpostavlja, budući je brak zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca (čl. 5. Obiteljskog zakona – "Narodne novine" broj 116/03), a u predmetnom slučaju utvrđeno je da bračna zajednica nije postojala.

 

Zahtjev za naknadu imovinske štete pravilno je odbijen primjenom čl. 221.a ZPP.

 

              Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

              Na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP u svezi s čl. 155. ZPP jer troškovi sastava odgovora na reviziju nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

 

Zagreb, 8. veljače 2017.