Broj: Gž-2343/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. J., OIB: …, iz M., zastupanog po odvjetnicima iz OD L. & R. iz Đ., protiv tuženika Lovačke udruge V., OIB: …, V., radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici broj 16 P-582/13-18 od 22. svibnja 2015.g., dana 20. veljače 2017.g.

 

r i j e š i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tužitelja, ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici broj 16 P-582/13-18 od 22. svibnja 2015.g. i predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom tužitelj je odbijen sa zahtjevom da mu tuženik na ime naknade štete na vozilu isplati iznos od 10.390,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2013.g., do isplate te troškove parničnog postupka.

 

Protiv prvostupanjske presude pravovremenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba tužitelja je osnovana.

 

              Tužitelj u žalbi ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava koje prileže spisu i samih tih isprava, koja povreda po ocjeni ovog suda nije ostvarena, jer je prvostupanjski sud za svoju odluku iznio dostatne razloge koji ovome sudu omogućuju ispitivanje pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude, a nije ostvarena niti neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

              Osnovan je međutim žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično tome i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Polazeći od nesporne činjenice da je 12. kolovoza 2012.g. na Županijskoj cesti broj … M.- V. po izlasku iz mjesta M. došlo do naleta osobnog automobila tužitelja reg. oznake KC … kojim je upravljala N. B. J. na srneću divljač koja je pretrčavala cestu kojom prilikom je na vozilu tužitelja nastala materijalna šteta prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza utvrdio je:

 

-da je Lovački savez … županije (dalje: Lovački savez) u više navrata od Županijske uprave za ceste tražio postavljanje prometnih znakova „divljač na cesti“i to između ostalog na relaciji Županijske ceste V. - M.;

 

- da je Sporazumom o gospodarenju zajedničkim lovištima K. 1, 2 i 3 i Đ. 1 i 2 od 1. rujna 2005.g. sklopljenim između Lovačkog saveza kao ovlaštenika prava lova te između ostalog i Lovačke udruge V. određen način gospodarenja lovištem i divljači u zajedničkom otvorenom lovištu zakupljenim od strane Lovačkog saveza te je čl. 3. Sporazuma utvrđeno da je tuženik korisnik dijela zajedničkog lovišta u području Đ. u površini od 2553 ha;

 

-da je osnovom Ugovora broj 06102 od 22. svibnja 2007.g. Lovačkom savezu dano u zakup zajedničko otvoreno lovište broj VI/102-Đ., korisnik kojega je u dijelu u kojem je došlo do štetnog događaja tuženik;

 

- da je Lovački savez za štete od divljači osiguran kod J. o. d.d.

 

              Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaćanjem prigovora nedostatka pasivne legitimacije odbio je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da odgovornost za nastalu štetu na vozilu tužitelja ne snosi tuženik već Lovački savez kao lovozakupnik lovišta na području kojeg je došlo do štetnog događaja.

 

              Tužitelj u žalbi osporava stajalište prvostupanjskog suda o promašenoj pasivnoj legitimaciji navodeći da lovištem koje se proteže uz cestu na kojoj je došlo do naleta divljači (srne) ne gospodari Lovački savez … županije već tuženik što proizlazi iz Zapisnika o očevidu u kojem je navedeno da je uginulu srneću divljač preuzeo lovac tuženika M. B., Službene zabilješke PP Đ. od 27. kolovoza 2012.g., iskaza policijskog djelatnika Ž. Š., karte lovišta iz koje je vidljivo teritorijalno važenje gospodarenja lovištem, iskaza svjedoka M. B., a također i iz navoda odgovora na tužbu. Posebno ukazuje na sadržaj Sporazuma o gospodarenju zajedničkim lovištima iz rujna mjeseca 2005.g. iz kojeg proizlazi da upravo tuženik gospodari lovištem na kojem je došlo do naleta na divljač pa činjenica udruživanja lovačkih udruga u Lovački savez ne predstavlja razlog isključenja odgovornosti lovačkih udruga, članica saveza obzirom da iste zadržavaju pravnu osobnost i isključivo one koriste dio zajedničkog lovišta.

 

              Prvostupanjski sud u svoj odluci poziva se na odredbu čl. 50. Zakona o cestama (NN 84/11). Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a prema st. 2. istog članka pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Navedeni članak Zakona o cestama ne odnosi se na odštetnu odgovornost osoba koje gospodare lovištem što je izraženo i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/14 od 4. ožujka 2015.g. već se na odgovornost osoba koje gospodare lovištem primjenjuje odredba čl. 83. st 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 140/05, 75/09) prema kojoj za štetu koju počini divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta na kojem divljač stalno živi te odredbe čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Naime, divljač na cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik po načelu objektivne odgovornosti, dakle lovačka udruga na području čijeg je divljač istrčala na cestu.

 

              Tuženik u ovoj parnici je Lovačka udruga V. kao članica Lovačkog saveza … županije koja sukladno čl. 3. Sporazuma  o gospodarenju zajedničkim lovištem od 1. rujna 2005.g. koristi dio lovišta na kojem je došlo do štetnog događaja, a isto proizlazi i iz karte lovišta i iskaza svjedoka M. B.. Lovačke udruge učlanjene u Lovački savez zadržavaju svoju samostalnost te su kao takve procesno legitimirane pa okolnost da je zakupnik cijelog lovišta Lovački savez ne isključuje objektivnu odgovornost tuženika za nastalu štetu, koje se isti može osloboditi u cijelosti ili djelomično ukoliko dokaže postojanje razloga iz čl. 1067. ZOO-a.

 

              Stoga tužitelj osnovano ukazuje da zbog pogrešnog stajališta o nedostatku pasivne legitimacije prvostupanjski sud nije raspravio sve činjenice potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke, radi čega je valjalo temeljem odredbe čl. 370. ZPP-a prihvaćanjem žalbe tužitelja ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              U nastavku postupka prvostupanjski će sud uzimajući u obzir izraženo stajalište ovog suda ponovno raspraviti predmet spora provođenjem svih već izvedenih dokaza i drugih koje predlože parnične stranke, nakon čega će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja kojom će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

 

U Varaždinu, 20. veljače 2017.g.