Broj: Rev 2133/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice A. B. iz Z., (OIB: …), koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik iz Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, (OIB: …), radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-5608/11-2 od 24. travnja 2013., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrpl-4418/10 od 13. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu, te potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrpl-4418/10-11 od 25. ožujka 2011., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-5608/11-2 od 24. travnja 2013. u pobijanom dijelu - u stavku I. izreke, te predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

 

              II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjski sud je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-20212/04-26 od 24. rujna 2008. odredio po ovrhovoditeljici predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate 8.107,57 kn s pripadajućim i u izreci rješenja određenim zateznim kamatama i troškovima ovrhe od 922,50 kn.

 

Drugostupanjski sud rješenjem je:

 

a) u stavku I. izreke:

 

- prihvatio žalbu ovršenika, ukinuo rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda i prijedlog za ovrhu odbacio,

 

- ovrhovoditeljicu obvezao nadoknaditi ovršeniku „troškove žalbenog postupka“ od 1.153,12 kn,

 

b) u stavku II. izreke, odbio kao neosnovanu žalbu ovršenika i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda posl. br. Ovrpl-4418/10-11 od 25. ožujka 2011. kojim je odbijen „prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe od 26. siječnja 2011.“.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod stavkom I. izreke ovrhovoditeljica je podnijela reviziju „na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona, obzirom da donošenje odluke u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana". Predlaže da revizijski sud „usvoji ovu reviziju te da pobijano rješenje preinači na način da se žalba ovršenika odbija kao neosnovana“, te da „potvrdi rješenje o ovrsi“ prvostupanjskog suda.

 

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11- 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), koja se ovdje primjenjuje u svezi s odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08 - dalje: OZ-a), a prema kojoj: "U ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku“.

 

Predmetom ovršnog postupka prijedlog je ovrhovoditeljice za donošenje rješenja o ovrsi na žiro računu ovršenika, na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude.

 

Iz stanja predmeta proizlazi:

 

- da je ovrhovoditeljica podnijela prijedlog za ovrhu radi naplate novčane tražbine (8.107,57 kn i trošak ovršnog postupka sa zatraženim zateznim kamatama) na žiro računu ovršenika, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-20212/04 od 24. rujna 2008. kojom je ovršenik obvezan platiti ovrhovoditeljici 8.889,75 kn s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama na pojedine iznose do isplate i naknaditi joj trošak parničnog postupka od 4.247,31 kn,

 

- da je ovrhovoditeljica u prijedlogu navela da je „obveza ovršenika djelomično prestala 24. rujna 2008. prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika u iznosu od 10.719,41 kn, čime je prestala obveza ovršenika na isplatu troška parničnog postupka dosuđenog ovrhovoditelju u iznosu od 4.247,31 kn, dospjelih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 5.689,92 kn, kao i dijela glavnog potraživanja u iznosu od 728,18, dok je ostalo nepodmireno dio glavnog potraživanja u iznosu od 8.107,57 kn“,

 

- da je prvostupanjski sud rješenjem o ovrsi posl. br. Ovrpl 4418/10 od 13. siječnja 2011. odredio predloženu ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate i odredio trošak ovrhovoditelja od 922,50 kn.

 

              Drugostupanjski sud je (preinačenjem prvostupanjskog rješenja) ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu zaključujući:

 

              - da ovršnu ispravu „predstavlja pravomoćna i ovršna presuda istog prvostupanjskog suda, poslovni broj Pr-20212/04 od 24. rujna 2008. kojom je ovršeniku naloženo da isplati ovrhovoditeljici iznos od 8.889,75 kn sa zateznom kamatom na iznos od 1.075,81 kn od 10. veljače 2004., na iznos od 895,00 kn od 10. ožujka 2004., na iznos od 809,06 kn od 10. travnja 2004., na iznos od 1.393,44 kn od 10. svibnja 2004., na iznos od 1.066,19 kn od 10. lipnja 2004., na iznos od 1.240,81 kn od 10. srpnja 2004., na iznos od 1.244,25 kn od 10. kolovoza 2004. i na iznos od 1.165,19 kn od 10. rujna 2004., sve do isplate te nadoknaditi ovrhovoditelju parnične troškove u iznosu od 4.247,31 kn sa zateznom kamatom od 11. svibnja 2009.“,

 

              - da „ovrhovoditeljica ovršnim prijedlogom traži manji iznos od onog u ovršnoj ispravi, slijedom čega tražbinu nije moguće ispitati, a čime je počinjena bitna povreda ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju, ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u svezi odredbe čl. 381. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, dok je u odnosu na troškove postupka iz ovršne isprave uračunavanje ispunjenja u suprotnosti s odredbom čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 3/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01)“, pa da je valjalo „uvažiti žalbu ovršenika, rješenje o ovrsi ukinuti i prijedlog za ovrhu odbaciti temeljem odredbe čl. 35. st. 3. OZ“.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Ovrhovoditeljica je reviziju podnijela na temelju odredaba čl. 382. st. 2. ZPP-a i pritom postavila pitanje:

 

              „...da li ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo?“,

 

te istaknula „da o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova“ - pritom ukazujući na rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., posl. br. Gžovr-1429/11 od 29. ožujka 2011. i posl. br. Gžovr-4470/11 od 1. ožujka 2011.

 

Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima kakav je i ovdje, u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka (kao redovnu reviziju), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema shvaćanju ovoga suda, po ovrhovoditeljici postavljeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući je riječ o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Navedeno pitanje valja razriješiti primjenom:

 

- odredaba čl. 35. OZ-a kojima je propisano: (stavak 1.) „Prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe“, (stavak 3.) „Prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve podatke iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud će odbaciti rješenjem, ne pozivajući predlagatelja da ga dopuni ili ispravi“,

 

- odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO-a) kojom je propisano: „Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica“.

 

Slijedom navedenih odredaba, a uzimajući u obzir da u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu sadrži sve elemente propisane navedenom odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a, uz (ovdje odlučno) i tražbinu čije se ostvarenje traži (koja ne prelazi iznos tražbine utvrđene ovršnom ispravom), drugostupanjski sud je pogrešno pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 3. OZ-a ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu.

 

Naime, u ovršnom postupku ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje ili cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili (kao u konkretnom slučaju) dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev-901/14-2 od 16. lipnja 2015.).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s navedenom odredbom čl. 172. ZOO-a, tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka (npr. kao u konkretnom slučaju: prijebojem), ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane odredbom čl. 35. st. 1. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje dijela glavnice sa zateznim kamatama, a što je u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljica i naznačila.

 

Prema tome, „ovrhovoditelj u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave može potraživati tražbinu koja nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave kako u pogledu visine duga, tako i u pogledu tijeka zateznih kamata, ako je tražbina koju ovrhovoditelj potražuje manja od one na koju bi po ovršnoj ispravi imao pravo“.

 

S time u svezi, a kako je (prema izloženom) drugostupanjsko rješenje temeljeno na shvaćanju koje nije pravilno - a ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke (jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode) - to je valjalo prihvatiti reviziju ovrhovoditeljice te ukinuti drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu - i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a i čl. 19. st. 1. OZ-a).

 

Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima iz stavka I. drugostupanjskog rješenja (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 19. st. 1 OZ-a).             

 

              Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o izjavljenoj žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi (imajući na umu sve navedeno), nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom postupku.

 

Zagreb, 21. veljače 2017.