Broj: Rev 140/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. p. b. d.d., Z., koju zastupa punomoćnik T. C., protiv tuženika J. Š. i M. Š., obojice iz V., koje zastupa punomoćnik K. R., odvjetnik u O., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3993/10-2 od 15. rujna 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu broj P-648/09-22 od 24. lipnja 2010., u sjednici održanoj 28. veljače 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda Osijeku broj Gž-3993/10-2 od 15. rujna 2011. i presuda  Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 24. lipnja 2010. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "I./ Ugovor o darovanju nekretnine od 07.09.2009. godine upisane u k.o. D. M., zk.ul. 3349 (prije 13), kat. čest. 200/2 – kuća i dvor…, površine 434 m2, zaključen između I tuženika J. Š. kao darovatelja i II tuženika M. Š. kao daroprimatelja gubi učinak prema H. p. b. d.d. iz Z., a radi naplate potraživanja od  I tuženika J. Š. u iznosu 1.410.810,78 kn uvećanoj za zateznu kamatu koja se na iznos od 1.114.472,38 kn obračunava u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena od 01.05.2009. do naplate kao i radi naknade troškova u iznosu 6.183,20 kn uvećanih od 22.07.2009. do naplate za zateznu kamatu u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena.

 

II tuženik M. Š. iz V., je dužan dopustiti da tužitelj  H. p. b. d.d. iz Z. svoje potraživanje prema I tuženiku J. Š., opisano u prethodnom stavku I/ ove presude, namiri iz prodaje nekretnine upisane u k.o. D. M., zk.ul. 3349 (prije 13), kat. čest. 200/2 – kuća i dvor …, površine 434 m2, u roku od 15 dana.

 

II/ Nalaže se I tuženiku J. Š. i II tuženiku M. Š. da tužitelju  H. p. b. d.d. Z., naknade parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn svaki, u roku od 15 dana."

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti ili da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju trošak revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji koji tužitelj temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo:

 

- da je tuženik J. Š. tuženiku M. Š. dana 7. rujna 2009. darovao kčbr. 200/2 k.o. D. M.;

 

- da je u vrijeme izvršenog darovanja tužitelj imao prema tuženiku J. Š. tražbinu u iznosu od 1.114.472,38, koja je bila dospjela za isplatu i utvrđena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika D. Đ. broj Ovrv-17/09;

 

- da nakon izvršenog darovanja tuženik J. Š. više nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja.

 

Prema odredbi čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08- dalje: ZOO) svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (st. 1.). Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstva za ispunjenje vjerovnikove tražbine (st. 2. ).

 

Prvostupanjski sud, pošavši od nespornih činjenica o postojanju dospjele tražbine tužitelja i izvršenom darovanju tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim uz dodatno obrazloženje "da I tuženik osim što nije namirio novčanu tražbinu tužitelju, nije ponudio konkretne druge nekretnine ili sredstva kojima bi namirio tužitelju predmetnu novčanu tražbinu, osim što je naveo da će u roku od dva mjeseca namiriti cjelokupno potraživanje tužitelju".

 

Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti ocjenu prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavki za pobijanje pravnih radnji dužnika, time da je očitujući se na žalbene navode tuženika o nepostojanju svih pretpostavki za pobijanje budući da tužitelj nije dokazao da nakon sporne pravne radnje tuženik J. Š. više nema sredstava dovoljnih za podmirenje tražbine tužitelja, naveo da je "stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost svoje tražbine tužitelj nedvojbeno dokazao i učinio dostavljanjem dokaza o prethodno vođenom ovršenom postupku, u kojem njegova tražbina nije naplaćena".

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Tuženici reviziju podnose zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženici temelje na tvrdnji o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da nižestupanjske presude o odlučnoj činjenici - nedostatku sredstava tuženika J. Š. za namirenje tražbine tužitelja nemaju dostatne razloge, odnosno da su ti razlozi u proturječnosti sa stanjem spisa.

 

Navedena tvrdnja tuženika je osnovana.

 

Odredbom čl. 66. st. 2. ZOO, a ni drugim odredbama toga Zakona kojima je uređeno pobijanje dužnikovih pravnih radnji, nije propisana obveza dužnika da ponudi vjerovniku "konkretne druge nekretnine ili sredstva kojima bi namirio tužitelju predmetnu novčanu tražbinu". Stoga su neodlučni razlozi prvostupanjskog suda o izostanku takve ponude. S druge strane, o objektivnoj činjenici - nepostojanju sredstava dovoljnih za ispunjenje vjerovnikove tražbine prvostupanjska presuda nema razloga.

 

Obrazloženje drugostupanjske presude prema kojem nepostojanje sredstava proizlazi "iz prethodno vođenog ovršnog postupka" u suprotnosti je sa stanjem spisa.

 

Naime, u spisu, vezano na ovrhu protiv tuženika J. Š., prileži samo rješenje o ovrsi doneseno po javnom bilježniku u D. M. D. Đ. broj Ovrv-17/09 od 21. srpnja 2009. na temelju odredbe čl. 252.b Ovršnog zakona ("Narodne novine" 57/96, 29/99, 42/00,173/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), kojim je tom tuženiku naložena isplata iznosa od 1.410.801,78 kn s pripadajućom zateznom kamatom (toč. 1.) te je radi namirenja te tražbine određena ovrha općenito na imovini ovršenika. Nema daljnjih podataka o provođenju ovrhe i njezinom eventualnom neuspjehu.

 

Spisu prileži i izvadak iz zemljišnih knjiga, koji je sam tužitelj priložio, iz kojeg bi proizlazilo da je prvotuženik prije izvršenog darovanja bio vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 13. k.o. D. M. i to kčbr. 200/1 dvije zgrade, dvor, oranica i voćnjak … sa 2430 m2 i darovane kčbr. 200/2 kuća i dvor … sa 434 m2, dakle, da nakon izvršenog darovanja, kako to tuženici navode, još uvijek ima u vlasništvu kčbr. 200/1 k.o. D. M..

 

Budući da nižestupanjske presude imaju nedostatne razloge o odlučnoj činjenici, odnosno su razlozi u proturječnosti s ispravama koje prileže spisu, zbog čega se presude ne mogu ispitati, učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 11. ZPP.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 28. veljače 2017.