Broj: Gž-3215/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, Ivice Botice (suca izvjestitelja) i Nediljke Radić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz S., ..., zastupane po punomoćnicima M. M. i S. Č., odvjetnicima u S., protiv tužene Županije, zastupane po punomoćniku A. A., odvjetniku u S., radi utvrđenja ništavim ugovora, odlučujući o žalbama tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-151/11 od 29. lipnja 2015., na sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se, kao neosnovane, žalbe tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Po-151/11 od 29. lipnja 2015.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom odbijen je u cijelosti postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da je ništav Ugovor o davanju na uporabu i korištenje dijela pomorskog dobra plaže Ž. R. u S., zaključen pod oznakom Klasa: 021-04/98-02/65-UG, Ur. broj: 2181/1-1-98-02, koji je zaključen između stranaka ovog spora 3. kolovoza 1998. Pored toga, istom presudom  naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.812,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Protiv presude žalbe tužiteljica pobijajući istu iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe tužiteljice nisu osnovane.

 

Predmet prvostupanjskog postupka je zahtjev za utvrđenje da ugovor među strankama ne postoji, odnosno da je isti ništav.

 

Neutemeljeno tužiteljica prigovara da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

U provedenom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice nakon što je u postupku utvrdio slijedeće:

- da su stranke zaključile Ugovor o davanju na uporabu i korištenje dijela pomorskog dobra na plaži Ž. R. u S., koji ugovor je zaključen 3. kolovoza 1998.,

- da je Ugovor zaključen na period od četiri godine od 1. siječnja 1999. uz plaćanje godišnje naknade u iznosu od po 15.000,00 kuna,

- da je ugovor o koncesiji valjan pravni posao, te da je isti nastao kao rezultat volje stranaka,

- da je tužiteljica točno znala koji dio pomorskog dobra dobiva u koncesiju, jer je ugovoru o koncesiji prethodila odluka o koncesiji sa grafičkim prikazom pomorskog dobra.

 

Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

 

Sukladno članku 103. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje u tekstu: ZOO/91) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO/05) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva je ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je ugovor ništav iz razloga da tužiteljica nije znala koji dio pomorskog dobra dobiva u koncesiju, kao i da ugovor ne odražava točnu i jasnu volju stranaka potpisnice ugovora.

 

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje sve okolnosti konkretnog slučaja vodeći računa da je tužiteljica sudjelovala u natječaju radi dobivanja koncesije na pomorskom dobru koja koncesija je odobrena uz prethodno donošenje odluke o koncesiji u kojoj je prikazano grafički točno koji dio plaže koji je predmet koncesije.

 

Nadalje, ugovorom su precizirane sve bitne odredbe potrebne za zaključenje takvog pravnog posla među strankama, a sa kojim odredbama je tužiteljica bila valjano i kvalitetno upoznata.

 

Nadalje, da bi tužiteljica uspjela sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a što pravilno ističe prvostupanjski sud iste tijekom postupka, primjenjujući pravila o teretu dokaza, mora dokazati odlučne činjenice za donošenje odluke kojim bi sud utvrdio ništavim ugovor koji je potpisan između stranaka, a kako tužiteljica nije predložila određeno izvođenje dokaza iz kojih bi sud utvrdio eventualne okolnosti iz kojih bi izveo takav zaključak, tada je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučio kao u izreci presude.

 

Zbog svega navedenog ovaj sud je pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrdio pobijanu presudu, kao i odluku o trošku te odlučio kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 16. ožujka 2017.