Broj: Revr 844/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. S. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika K… t. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z. i 2. tuženice M. Ž. iz Z., koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 2. tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1632/11-2 od 24. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2077/09-42 od 4. travnja 2011., u sjednici održanoj 28. ožujka 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se revizija 2. tuženice kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je 1. tuženiku i 2. tuženici da solidarno isplate tužiteljici iznos od 6.458,13 kn s pripadajućom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u točki I. izreke, odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.035,27 kn, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 100,00 kn za razdoblje od 21. rujna 2009. do 4. travnja 2011. (točka II. izreke), naloženo je tužiteljici da 1. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.600,20 kn, a 2. tuženici u iznosu od 2.509,20 kn (točka III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i 2. tuženice, potvrđena je prvostupanjska presuda prema 2. tuženici u pobijanom dosuđujućem dijelu u st. I. izreke, a prema tužiteljici u pobijanom odbijajućem dijelu za iznos od 10.078,54 kn te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za zatezne kamate na iznos od 100,00 kn od 21. rujna 2009. do 4. travnja 2011.(točka I. izreke), preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu za iznos od 3.956,73 kn i u odluci o parničnom trošku te je naloženo 1. tuženiku i 2. tuženici da solidarno isplate tužiteljici daljnji iznos od 3.056,73 kn s pripadajućom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u točki II. izreke i naknade daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 2.579,64 kn, naloženo je tužiteljici naknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.976,60 kn a 2. tuženici u iznosu od 1.623 kn (točka III. izreke), odbijena je razlika priznatog parničnog troška 1. tuženiku u iznosu od 1.623,40 kn i 2. tuženici u iznosu od 885,60 kn (točka IV. izreke), naloženo je tuženicima naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 430,50 kn (točka V. izreke), odbijen je zahtjev 2. tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu (točka VI. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela 2. tuženica na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - dalje: ZPP) obzirom da je drugostupanjska odluka donesena pozivom na čl. 373.a ZPP-a. Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena pred drugostupanjskim sudom i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju te ukinuti pobijanu presudu i presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija 2. tuženice nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revidentica podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koja je učinjena pred drugostupanjskim sudom, navodeći da nije uzeta u obzir ocjena cjelokupnih dokaza, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

 

Ocjena izvedenih dokaza u pobijanoj presudi pravilno je izvedena na način predviđen čl. 8. ZPP-a, upravo suprotno navodima revidentice koja dajući svoju ocjenu izvedenih dokaza neosnovano osporava pravilnost izvedene ocjene dokaza u pobijanoj presudi.

 

Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela kao posljedicu ozljeđivanja u štetnom događaju dana ... kada joj je na radnom mjestu tjelesnu povredu zadala 2. tuženica.

 

U revizijskom stupnju postupka sporan je omjer suodgovornosti stranaka u štetnom događaju.

 

U postupku koji je prethodio, utvrđeno je;

 

- da su tužiteljica i 2. tuženica bile zaposlene kao spremačice kod 1. tuženika,

 

- da je ... oko 11,20 sati na radnom mjestu došlo do verbalnog sukoba između tužiteljice i 2. tuženice koji je započela tužiteljica prigovarajući 2. tuženici da svoj posao ne obavlja kako treba, a zatim je nastavila s verbalnim vrijeđanjem i psovanjem 2. tuženice vezanim za njen izgled i način života,

 

- da je tužiteljica krenula prema prostoriji wc-a gdje je ispirala krpe, a 2. tuženica je krenula za njom u prostoriju wc-a tražeći da joj se ispriča za izrečene uvrede,

 

- da je u prostoriji wc-a tužiteljica počela naguravati 2. tuženicu van iz prostorije wc-a, a 2. tuženica ju je udarila šakom u predjelu nosa, zadavši joj ozljede.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev temeljeći odgovornost 2. tuženice na odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) a 1. tuženika, kao poslodavca na temelju čl. 102. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/96, 65/95, 17/01, 82/01 i 114/03 - dalje: ZR) uz zaključak da postoji podijeljena odgovornost u omjeru od 50 % na strani tužiteljice a 50% na strani tuženika jer je tužiteljica izazvala 2. tuženicu upućujući joj uvrede i psovke te ju je pokušala izgurati iz prostorije wc-a, što je sve izazvalo 2. tuženicu koja je onda fizički napala tužiteljicu.

 

Odgovornost poslodavca sud obrazlaže činjenicom da je do fizičkog sukoba između radnica došlo za vrijeme radnog vremena, da je sukob proizašao iz sukoba o opsegu i kvaliteti rada tužiteljice i 2. tuženice stoga je 1. tuženik, kao poslodavac, odgovoran za ponašanje svojih radnika kao i za propuste da organizira proces rada bez sukoba.

 

Prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužiteljice za izgubljenu zaradu za dvadeset dana u mjesecu veljači 2009. u iznosu od 1.962,14 kn uz zaključak da tužiteljica u tom periodu nigdje nije bila zaposlena niti je dokazala da je imala ponudu za posao.

 

Ukupno, na ime naknade štete, prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici iznos od 6.458,13 kn, a odbio zahtjev za isplatu iznosa od 14.035,27 kn.

 

Drugostupanjski sud je koristeći se ovlaštenjem iz čl. 373.a ZPP-a preinačio prvostupanjsku odluku uz zaključak da je 2. tuženica mogla, bez obzira na verbalni sukob i psovke koje joj je tužiteljica uputila, u trenutku kada je tužiteljica krenula prema prostoriji wc-a, maknuti se od nje i ne poći za njom, stoga je ocijenio odgovornost 2. tuženice za štetu u omjeru od 70%, a doprinos tužiteljice 30% te zbog djelomičnog doprinosa šteti same tužiteljice u tom omjeru od 30% otklonio odgovornost tuženika na temelju čl. 1067. st. 3. u vezi s odredbom čl. 1092. ZOO-a i tužiteljici dosudio, zbog povrede prava osobnosti, daljnju naknadu u iznosu od 2.583,00 kn.

 

Suprotno zaključku prvostupanjskog suda da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu, drugostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu štete za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.962,14 kn (umanjen za doprinos tužiteljice iznosi 1.373,49 kn) za razdoblje od 1. veljače do 20. veljače 2009. kada zbog radne nesposobnosti, koja joj je uzrokovana ozljedom od strane 2. tuženice nije mogla raditi, zaključivši da je tužiteljica dokazala da bi po redovnom tijeku stvari, da nije bio štetnog događaja, ostvarivala zaradu svojim radom.

 

Stoga je drugostupanjski sud, na ime naknade štete, dosudio tužiteljici daljnji iznos od 3.956,14 kn uzimajući u obzir doprinos tužiteljice šteti sukladno čl. 1092. ZOO.

 

Prema odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

 

Prema ocjeni ovog suda pravilno je drugostupanjski sud zaključio da je tužiteljica doprinijela štetnom događaju u omjeru od 30% jer je njezin doprinos nastaloj šteti u vrijeđanju i psovanju tuženice, uz uvažavanje činjenice da se tijekom sukoba, dok je isti još uvijek bio samo verbalni, maknula od 2. tuženice i krenula prema prostoriji wc-a prati krpe, nastavljajući s poslom, dok je 2. tuženica slijedila tužiteljicu u prostoriju wc-a, nastavljajući sukob i dovodeći ga do vrhunca udarivši tužiteljicu šakom u glavu, iz kojeg razloga je doprinos iste ocijenjen u omjeru od 70%.

 

Stoga je drugostupanjski sud, suprotno navodima revidentice, pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici, na ime naknade štete, daljnji iznos od 3.956,14 kn.

 

Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Ostali revizijski navodi iscrpljuju se u interpretaciji činjeničnog stanja na način koji ide u prilog revidentici, a pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja sukladno čl. 385. ZPP-a ne može biti predmet revizijskog ispitivanja.

 

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 28. ožujka 2017.